Kultura

JE LI AUTOR PULSKI UMJETNIK ROMEO MARSI?

TAKO JE IZGLEDALA SACCORGIANA 1926.: Slika "Zlatnih" prije 100 godina pripada Silviji Salamon koja je radila na Oscarom nagrađenom filmu "Mediterraneo"

Vlasnica djela, isprva, po vlastitom priznanju, nije znala navesti ime autora slike. Potom je poznati galerist iz Vodnjana Germano Fioranti pretpostavio da bi to mogao biti Romeo Marsi, umjetnik rođen u Puli 1909. godine, a poginuo u Trstu, tijekom bombardiranja, 1944. godine * Priča obitelji Salamon vrlo je zanimljiva. Počinje u Puli, a preko Skitače, Šumbera, Gračišća, Segeta, Trsta, Lomabardije i Ligurije vodi nas sve do Pariza


 
5 min
Silvio Forza
foto: Silvia Salamon

Vlasnica djela, isprva, po vlastitom priznanju, nije znala navesti ime autora slike. Potom je poznati galerist iz Vodnjana Germano Fioranti pretpostavio da bi to mogao biti Romeo Marsi, umjetnik rođen u Puli 1909. godine, a poginuo u Trstu, tijekom bombardiranja, 1944. godine * Priča obitelji Salamon vrlo je zanimljiva. Počinje u Puli, a preko Skitače, Šumbera, Gračišća, Segeta, Trsta, Lomabardije i Ligurije vodi nas sve do Pariza

Sada znamo i kako je Saccorgiana (Zlatne stijene) izgledala davne 1926. Naime, nedavno je u Facebook grupi „Istria ieri e oggi“ (“Istra jučer i danas”), članica grupe Silvia Salamon objavila fotografiju umjetničke slike na čijoj poleđini stoji natpis “Bagno Saccorgiana a Pola (Veruda) 1926”.

Na slici vidimo građevinu koje danas više nema, a ne možemo sa sigurnošću reći ni da je na njenom mjestu 1961. godine izgrađena čuvena terasa, na mjestu koje se, na hrvatskom, prije naziva Zlatne Stijene, zvalo Podstinje. No, ako pogledamo obris Lungomarea u pozadini, možemo isključiti da se ovo skromno zdanje nalazilo na mjestu gdje su kasnije smješteni bar Tamaris ili pak hotel Splendid.

Autorica objave, Silvia Salamon, isprva, po vlastitom priznanju, nije znala navesti ime autora slike. Potom je poznati galerist iz Vodnjana Germano Fioranti, pretpostavio da bi to mogao biti Romeo Marsi, umjetnik rođen u Puli 1909. godine, a poginuo u Trstu, tijekom bombardiranja 1944. godine.

Foto: Romeo Marsi, "Giochi nei pressi del Duomo di Pola" (“Igre kraj pulske katedrale”) - izvor: mutualart.com

Srećom, na internetu je moguće upoznati nekoliko  Marsijevih djela. Među njima valja spomenuti “Giochi nei pressi del Duomo di Pola” (“Igre kraj pulske katedrale”) iz 1935., rad iz kataloga aukcijske kuće Mutual Art, koja je u ponudi imala i “Donne in Toscana” (Žene u Toskani) iz 1943.  i druga Marsijeva djela poput ”Magnolie / “Magnolije”, “Madonna del Gabbiano” / “Gospa s galebom“, “ Eleganza / Elegancija”, “Fantasia agreste / Ruralna fantazija”.

Zahvaljujući galeriji Nice Art Gallery, poznato nam je i djelo “Paesaggio con Lago” („Krajobraz s jezerom“), dok  se na mrežnim stranicama Arsvalue pojavljuju “Sinfonia lunare” („Mjesečeva simfonija“) iz 1936., “Alberello u fiore“ („Malo stablo u cvatu“)  i “Istria, canale d'Arsa” („Istra, Raški kanal“), a  talijanski katalog Barneby uključuje "Castello a Ninfa" („Dvorac u Ninfi“), ulje na šperploči s potpisom i datumom iz 1942. godine.

Foto: Romeo Marsi, "Istria, canal d'Arsa" (Istra, Raški kanal) - izvor: arsvalue.com

Sam Germano Fioranti u svojoj galeriji “El Magazein” čuva sliku Marsija na kojoj je vjerojatno uprizorena zapadna strana poluotoka Stoja, gledano s Valovina.

Romeo Marsi: Stoja s Valovina? Foto: Germano Fioranti

Promatrajući sva ta djela i uspoređujući ih sa "Saccorgianom", samo bi stručno oko likovnog kritičara moglo potvrditi je li "Saccorgiana" Marsijevo djelo ili nije. Tu sigurnost mi nemamo, ali izvjesno je da „Saccorgiana“ podosta usklađena s opisom Marsijevog stila koji nudi Istrapedia: “Slikao je alegorijska platna manirom između klasičnoga, romantičnoga i simboličnoga. Kompozicije su mirne…”. S druge strane, nismo naišli na nijedan drugi Marsiijev rad temperom (tehnika "Saccorgiane"), potpis na slici nije čitak, ali prvo slovo moglo bi biti slovo F. No nije riječ o riječkom slikaru Enricu Fondi koji je u Puli boravio 1924. i slikao Augustov Hram i Brijune. Stil je drugačiji, a tehnika je ulje na šperploči.

Sliku „Saccorgiana“ Silvia Salamon dobila je prije pet godina na dar od svog oca Ennija Salamona. Ona trenutno živi u Parizu i rekla nam je da ne može sa sigurnošću tvrditi je li njezin otac sliku kupio putem interneta ili na uličnoj tržnici u Sarzani, gradiću u Liguriji u kojem se nastanio nakon umirovljenja.

Ennio Salamon

“Moj otac Ennio rođen je u Puli 1932. godine”, priča nam Silvia, “a nakon završetka Drugog svjetskog rata napustio je Istru i, nakon početnog boravka u Trstu,  preselio se u Tradate, u blizini grada Varese, u Lombardiji. No iz Pule morao je otići i ranije, obzirom da je kuća njegovih roditelja bombardirana."

Silvia Salamon
„Ne govorim istrovenetski dijalekt“, kaže nam Silvia, „ali ga vrlo dobro razumijem. Kod kuće su odrasli govorili istroveneto i otac mi je često pričao o ljetima na moru, baš na plaži na Saccorgiani. Pored toga, tijekom godina, on je s ljubavlju skupljao mnoge starotiske iz Istre, tako da mu je Istra uvijek ostala u srcu, a i ja sam zavoljela njegov rodni kraj koji sam posjetila u nekoliko navrata”.

Iz daljnje Silvijine priče postaje jasno da je njena obitelj po mnogočemu posebna. Nakon bombardiranja kuće u centru Pule, bliže arsenalu, obitelj njegova oca bila je ugošćena u Segetu kod Umaga, u Villi De Franceschi, i to  kod njegovog ujaka, poznatog povjesničara Camilla De Franceschija, sina još poznatijeg Carla, autora bitnog doprinosa za tadašnju historiografiju „L'Istria. Note Storiche". („Istra. Povijesne bilješke“). De Franceschi su porijeklom iz Gologorice.

“U knjižnici vile De Franceschi u Segetu moj otac i drugi dječaci i djevojčice nastavili su naobrazbu, a moja je baka angažirala učiteljicu koju je plaćala vrećom brašna”, rekla nam je Silvia.

Po preseljenju u Italiju, Ennio Salamon studirao je na Sveučilištu u Trstu gdje se povezao s nacionalno vrlo priznatim tršćanskim statističarom Pierpaolom Luzzattom Fegiz, a kasnije postat će predsjednik i izvršni direktor Doxe, jedne od najvećih talijanskih anketnih agencija.

Silvia Salamon također je imala zapažen profesionalni život. Dugo je radila u kinematografiji, na području snimanja, bila je dio ekipe filma "Mediterraneo" Gabrielea Salvatoresa koji je 1992. osvojio Oscara za najbolji strani film.

Danas ova grana obitelj Salamon nema nekretnina u Istri, ali je i ova priča zanimljiva. “Drugi ujak mog oca”, priča nam Silvia, “htio je mom ocu ostaviti Palaču Salamon u Gračišću, ali u to vrijeme nije imao sredstava da je obnovi. Nadalje, moja prabaka Lucija Radović bila je porijeklom iz Šumbera, udala se u Puli za Blaža Dobrića, porijeklom iz Skitače, živjeli su u Puli na Vidikovcu. U jednom trenutku mi je Općina Labin predložila da preuzmem posjede obitelji Dobrić u Skitači, ali ja živim predaleko pa nisam išla za time."

Palača Salamon u Gračišću - foto: Istra Culture


Nastavite čitati

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.