Teme:
Kultura

UZ PREMIJERU BALOTE U INK

"Tijesna zemlja" ispala jednodimenzionalna i monotona. Preuska

Sporna opcija da glumac u sekundi mijenja poziciju naratora u onu glumca, protagonista, uza svu legitimnost tog redateljevog izbora, predstavlja nesavladivu prepreku gledatelju u spontanom suosjećanju sa životnim tegobama Balotinog istarskog seljaka s kraja 19. stoljeća u Raklju. No, ima tu još problema

 
6 min
Zoran Angeleski
Foto: Karlo Čargonja

Sporna opcija da glumac u sekundi mijenja poziciju naratora u onu glumca, protagonista, uza svu legitimnost tog redateljevog izbora, predstavlja nesavladivu prepreku gledatelju u spontanom suosjećanju sa životnim tegobama Balotinog istarskog seljaka s kraja 19. stoljeća u Raklju. No, ima tu još problema

Premda ju je zbog hibridnog spoja glume, plesa i videa redatelj Marin Blažević uoči premijere najavljivao kao trodimenzionalno prikazivanje čuvenog Balotinog romana, skoro dvoipolsatna predstava "Tijesna zemlja", premijerno izvedena sinoć u velikoj dvorani pulskog INK-a, pati upravo od jednodimenzionalnosti. Ali i monotonosti. Laik će, ne bez oportunosti, želeći je spasiti, reći: "Preduga je".

Balotina "Tijesna zemlja" suvremenika vraća u kasno 19. stoljeće, u austrougarsko doba, u selo Rakalj i okolicu, Vodnjan, Labin i Pulu, ispisujući niz životnih priča, izmjena godišnjih doba, rađanja i smrti, svadbi i sprovoda.

Odlična Ivna Bruck

Unatoč velikom trudu i izvedbenoj kvaliteti dvoje glumaca (posebno treba izdvojiti odličnu Ivnu Bruck iz Talijanske drame riječkog HNK-a), kao i dvoje plesača, uz korektnu video naraciju doajenke Neve Rošić koja utjelovljuje Istru, problematičnim se čini to što se u uvodnih 15-ak minuta koncepcijski kaže sve, da bi se u idućih 120 minuta  model ponavljao bez novih scenskih iskakanja.

Uz to, kad se izvedba kontinuirano od početka do kraja odvija u istom ritmu, ritma u biti nema.

Pritom činjenica da glumci (posebno Luka Mihovilović koji s puno izmjenjujućih uloga nosi dobar dio predstave) učestalo čitaju s papira, uz posebno spornu opciju da glumac iz sekunde u sekundu izmjenjuje poziciju naratora i glumca - uza svu legitimnost tog redateljevog izbora - predstavlja nesavladivu prepreku gledatelju u spontanom suosjećanju sa životnim tegobama istarskog seljaka s kraja 19. stoljeća.

U mjestu s malo (tijesne) zemlje, sa šarlahom koji kosi djecu, predstava prati Tone Gašpića i njegovog starijeg sina Marka koji se ženi za Martinu Fonović (glumi je Ivna Bruck) sa Skitače na Labinštini, s one strane Raškog kanala, s kojom ima četvero djece, od koje će preživjeti tek Tone, imenjak svog noneta.

Uz video prizore ljepota rakljanskog kraja, kao i egzistencijalno važnog, ali i moralno upitnog, 'pohlepnog' kamenoloma (čije se kamenje doslovno fizički, s velikog ekrana produljuje po cijeloj pozornici) u nemilosrdnom ritmu prirode, života i smrti, glumačke se dionice izmjenjuju i prepliću s onim plesnim, u koreografiji Maše Kolar.

Iako divan i uvijek godi uhu, slavni Vivaldijev ciklus “Četiri godišnja doba" ne čini se najprimjerenijom glazbenom podlogom u ovoj predstavi, i zbog njene prenaglašenosti u ulozi kontrasta tegobama istarskog seljaka, i zbog efekta prvoloptaštva, pa i preslušanosti, kao i (a to se čini najspornijim) iscrpljivanjem njena efekta već nakon par uvodnih plesnih dionica, kojih pak ima puno u cjelini. Toliko da se nameće pitanje njihova smisla, a i rizika od nabacanosti.

Potonje utječe i na percepciju plesa, iako divno plešu Maria Matarranz de las Heras i Michele Pastorini, u koreografiji Maše Kolar.

Ostaje otvorenim pitanje bi li izostanak kreativno stiliziranih  istarskih kostima plesača (kostimografkinje Sandre Dekanić) otvorili prostor za figuru, time i veći efekt pokreta tijela. Tijela koje je važno za redatelja Blaževića, posebno u bavljenju okrutnom prirodom i  posljedicama prije svega na tijelo.

Kao naratorica, kao Majka Istra, Neva Rošić u video naraciji (uz završno pojavljivanje na pozornici u odjavnoj sceni) nudi, kao uostalom i roman, zavičajno-povijesne, kulturološke, čak i socio-ekonomske uvide, što pak spada u opus ekonomista Mije Mirkovića, alias Mate Balote.

Dojmljiva je i lijepa završna scena, već i zbog topla izbora svjetla, kada se cijeloj izvođačkoj ekipi, sa simboličkim mladicama vinove loze u ruci, pridružuje 30-ak mladih polaznika Dramskog studija INK-a.

Slaveći novi život (ali i tradiciju), Mate Balota svoj realistički roman završava rečenicom: "Pred sumrak bili su redovi uređeni, povezani i očišćeni. Nove mladice su bile spremne da prime svježe sokove iz starih korijena".

Pljesak publike na kraju (foto Manuel Angelini)

Čakavice i nema tako puno u ovom romanu, jer Balota pripovijeda u onodobnom štokavskom standardu ('Tijesnu zemlju' napisao je u jednom dahu od 6. prosinca 1940. do 9. siječnja 1941., da bi bila objavljena tek 1946. godine).

No, ima je u autentičnim dijalozima, od kojih ćemo u nastavku ovog testa citirati sjajan dijalog (u svojevrsnoj čakavskj krležijani) koji stari Tone Gašpić (u ovoj dionici najbolji je bio Luka Mihovilović, a i publika je tu jedino spontano reagirala) vodi sa svećenikom, a o tome da postolar iz Krnice podučava djecu talijanskom jeziku: 

'Mi smo Slavinci'

Pop: "Hote naprid , barba Tone. Sidite.

S klobukom u ruci Tone sjede: "Doša san, gospodine šjor polovan, na jenu besidu".

Ča je dobrega?

Radi malega unuka. Govori da hi Šimeta u Krnici vadi talijanski.

Pop se nasmije.

Pak?

- Mi smo Slavinci.

- To je istina, barba Tone - poče pop. - Mi smo Slavinci, ali mi živimo u Istriji, Istrija je dija velike zemlje austrijske. U drugih zemljah zapovidaju Nimci, Čehi, Poljaki. U Istriji zapovidaju Talijani.

- Ma u Raklju ne! - pobuni se Tone...  Vi ste mi ovode nabrojili jenu litaniju onih, ki zapovidaju. I sve zapovidaju Talijani, Nimci i drugi. Rečite vi meni, ča su Slavinci na svitu samo za slušati i ča oni nigder ne zapovidaju? Ter je Školante štija iz Kačića da su Slavinci najveći junaki. A i vi sami znate da se ni mi u našem selu nismo u strahu zlegli.

- He, he, he, nasmija se pop. - Vi ste, barba Tone, čovik od velike politike! Ki bi reka! - Pop se uozbilji i umukne.

- Da vas nis uvridija, gospodine plovane?

- Ma ke... Samo i ja ne znan kako bin van odgovorija. - Pop je bio ozbiljan, zamišljen, kao odsutan duhom. Gledao je u usko dvorište, gdje su kokoši čeprkale rijetku travu. Tone mu je postavio pitanje, o kome je i on često razmišljao.

- Vidite, barba Tone - nastavi pop, još uvijek zanijet i kao da razgovara sam sa sobom - mi istrijanski Slavinci i nismo sami. Mi smo ovode kako na jenoj, na priliku, granici, oliti kunfinu, velikega slavinskega roda, ki se proteže nadaleko, nadaleko, da deset lit grete s tovarom još ne bite došli do kraja slavinske zemlje. Najbliži su s namin Hrvati, oni govore kako i mi, i mi smo Hrvati, ma ne živimo u Hrvatskoj. Hrvatska počimlje od Rike i gre tamo daleko do Dunaja. Pak dojdu Bosanci, Srbi, Crnogorci, Bugari, Čehi, Poljaki, a najveći su Rusi, njima se broja ne zna. Rusi su smrvili Napoleona, ki bi bija dobija cilu Jeuropu, Rusi su pomogli Srbon i Bugaron da jopet dobiju svoju državu, a to dojde na priliku kako svoja očevina. Da je po broju, Slavinci bi bili prvi od svita. Moguće te i biti kad, ma nas nete kosti boliti - ponovi pop istu frazu.

- A zašto nismo danas prvi, leg moramo slušati druge?

- Eh, dica smo još mi, svi Slavinci, dica. Još se igramo, kako dica. I delamo, kako dica, još je Slavinci, ki oru s drivenom ralicom, kako dica, kad se igraju. A i oružje nan je driveno, na ditinįsku. Dobro je biti dite. Ma kad-tad, jur te dica postati muži. Zdravi su Slavinci i mladi još.

Stari Tone nije potpuno razumio. Svrne opet razgovor na unuka.

 -To će reći da je dobro da mali uči talijanski?

- Nimajte škrbi. Ko se mali nauči talijanski, moći će tući grajane s njihovim oružjem."...

Nakon smrti, novi život
FOTOGRAFIJE: KARLO ČARGONJA
Tijesna zemlja premijera Marin Blažević Ivna Bruck Luka Mihovilović INK Mate Balota
Istra

Nastavite čitati

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

Prilagodi postavke

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.