Teme:
Kultura

IZLOŽBU OTVORILE KĆERKE ANIKA I NOA

Tonči Pavlinović posthumno u prepunoj Makini. "Jedan anđeo je otišao, a stotine ih se pojavilo"

"Bio mi je veliki uzor. Koliko me pogodio njegov odlazak, toliko sam zahvalna da sam imala toliko dobrog tatu", kazala je nadahnuto mlađa kćerka Anika * "Jako mi nedostaje, ali mi je drago ponovno ga susreti na ovakav način", kazala je kćer Noa * Kustosica Paola Orlić: "Tonči nije osvajao daljine, nije išao od točke A do točke B, on je daljine prisvajao u sebe. Približavao se svijetu čija je supstanca već bila u njemu samome" 

 
4 min
Zoran Angeleski ⒸFOTO: Manuel Angelini

"Bio mi je veliki uzor. Koliko me pogodio njegov odlazak, toliko sam zahvalna da sam imala toliko dobrog tatu", kazala je nadahnuto mlađa kćerka Anika * "Jako mi nedostaje, ali mi je drago ponovno ga susreti na ovakav način", kazala je kćer Noa * Kustosica Paola Orlić: "Tonči nije osvajao daljine, nije išao od točke A do točke B, on je daljine prisvajao u sebe. Približavao se svijetu čija je supstanca već bila u njemu samome" 

Pred rijetko viđenim mnoštvom njegovih prijatelja, suradnika, rodbine, ali i poklonika umjetnosti, sinoć je u pulskoj Galeriji Makina otvorena izložba fotografija "Pogled iza horizonta" pokojnog glazbenika i putopisnog fotografa Tončija Pavlinovića, koji je  svojom Hondom Varadero proputovao Iran, Gruziju, Armeniju, Tursku, Maroko, Tunis...

Izložbu su otvorile njegove kćerke Anika i Noa, koje su istaknule da im ova izložba jako puno znači.

- Tata je volio jako putovati i tu je ljubav prenio na mene i sestru. Išli smo zajedno na putovanja, od Islanda do Vijetnama, vidjeli nove kulture, upoznali novi svijet. Bilo je to predivno.  Uvijek sam htjela  ići s njim na motoru, zajedno se provesti i vidjeti svijet s motora.  Kad nam je pokazivao fotografije, govorila bih si: "Želim biti kao tata, želim putovati motorom".

Tončijeve kćerke Anika i Noa

- Bio mi je veliki uzor. Koliko me pogodio njegov odlazak, toliko sam zahvalna da sam imala toliko dobrog tatu, kazala je nadahnuto mlađa sestra Anika.

Iran

Noa je naglasila da su očeva putovanja i njegove fotografije poučne jer ne treba imati predrasude prema drugim narodima i kulturama.

"Jako mi nedostaje, ali mi je drago ponovno ga susreti na ovakav način", kazala je Noa, dirnuvši sve prisutne.

Armenija

Stariji Tončijev brat, Dejan Pavlinović, kazao je da je Tonči sad na nekom drugom putovanju, ali da je siguran da su im se putovi večeras ponovno sreli i spojili u Galeriji Makina. Dodao je da je ideja izložbe nastala od prijatelja Gorana Pavljaševića.

- Zahvalio bih se svima koji su nam nakon što je Tonči otišao izrazili emocionalnu, materijalnu i svaku drugu potporu. Kao što je rekla moja supruga Ivana, jedan anđeo je otišao, a stotine ih se pojavilo. I doista smo osjetili tu ljubav i to je ono što nas je stvarno držalo, kazao je brat Dejan. 

Kustosica Paola Orlić kazala je da je znala Tončija kao glazbenika. No, kada je, kaže, prvi put vidjela njegove radove, bila je fascinirana njegovim kreativnim, nadahnutim okom. Uz to, znao je napisati sjajne impresije sa svojih putovanja.

Tonči Pavlinović (17. rujna 1974. – 30. prosinca 2024.)

- On nije osvajao daljine, nije išao od točke A do točke B, on je daljine prisvajao u sebe. Filozofski rečeno, Tonči je bio istinski putnik koji se približavao svijetu čija je supstanca već bila u njemu samome, svijeta kojem ne nedostaje ni humornih elemenata, kazala je nadahnuto Paola Orlić najavivši u perspektivi objavu monografije.

"Trenutak je kod njega ekstremno bitan. Tu je puno portreta nasmijanih ljudi u kojima se ogleda i samo Tončijevo lice, kazala je Paola Orlić, najavivši i koncert u Klubu Kotač 26. rujna kada će zasvirati pulski sastavi u u kojima je Tonči svirao bubnjeve - Antidrot, The Chweger i Dogma. I ova izložba i predstojeći koncert vezani su za Tončijev rođendan koji bi bio 17. rujna.

Tonči: "Uvijek sam 'blejao' kroz prozor"

Tonči je nama u jednom intervjuu kazao: 'Svako putovanje je novo, drugačije iskustvo i osim što upoznajemo neku drugačiju prirodu, ljude, običaje i kulturu, upoznajemo i samog sebe. Svatko od nas ima neki svoj način i viđenje putovanja. Po meni, ne postoji ispravno ili krivo. Netko voli putovati preko agencije jer mu to pruža ‘sigurnost’, osigurava mu bezbrižnost po pitanju organizacije smještaja, hrane i rute, dok je u mom slučaju baš suprotno. Priprema je najvažnija, u što spada i učenje kulture, običaja i povijesti zemlje koju namjeravaš posjetiti".

- Odrastao sam u Nizozemskoj, i pamtim obiteljska putovanja autom na relaciji Rotterdam–Pula. Uvijek sam ‘blejao’ kroz prozor, fasciniran pejzažima i životom na cesti, gdje sretneš svega i svačega. Otac bi vozio, mama bi bila suvozačica, a brat i ja iza. Svako putovanje bila je avantura. Svatko tko se barem jednom uputio na dulji ili kraći put motorom reći će vam da nema ljepšeg i uzbudljivijeg načina putovanja. Putovanje motorom nije samo dolazak do željene destinacije, nego je sama vožnja zapravo svrha cijelog putovanja - bez puno prtljage, uz mogućnost zaustavljanja gotovo gdje god poželite i vožnje po različitim stazama te uživanju u krajoliku. Teško da ćete drugim prijevoznim sredstvom doživjeti takav osjećaj slobode kao na svoja dva kotača, isticao je Tonči.

Gostoprimstvo u Iranu

*

Idejni inicijator izložbe Goran Pavljašević

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

Prilagodi postavke

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.