U GALERIJI POOLA Otvorenje izložbe Rajka Radovanovića "Farewell to the American Dream - Zbogom američkom snu"

Galerija Poola, poziva Vas na otvaranje izložbe Rajka Radovanovića pod nazivom FAREWELL TO THE AMERICAN DREAM - ZBOGOM AMERIčKOM SNUIzložbu će otvoriti Mladen Lučić 14. sudenog u 19 h, a ostat će otvorena do 04.prosinca.

" Rajko Radovanović zagrebački je postkonceptualni umjetnik koji već niz godina živi u New Orleansu, (SAD). Njegov vizualni jezik oduvijek je bio socijalno – politički angažiran a primarno je ukazivao na položaj umjetnika u društvu koje nije odviše sklono umjetnosti koja nije mainstream, što se posebno odnosi na angažirane i pomalo subverzivne radove. Shodno umjetničkoj praksi sedamdesetih godina, a pogotovo djelovanju Grupe šestorice autora s kojima se intenzivno družio i dijelio identične umjetničke i životne stavove, krenuo je od istraživanja osobnog identiteta i svoje integracije u umjetnička i socijalna zbivanja što je vrlo brzo proširio na kritiku birokratiziranih umjetničkih institucija i državnog sistema. Njegov slikarski ciklus Novi oltari hrama sreće iz osamdesetih godina simboličnim, ali i implicitnim jezikom govori o urušavanju komunističke ideologije te autor, pomoću prepoznatljivih simbola, metaforički govori o raspadu socijalizma i bivše države, što će se i realno desiti nekoliko godina kasnije. Premda je ratne godine iz obiteljskih razloga proveo u Velikoj Britaniji njegovi tamošnji radovi osuđuju rat, odaju profinjenu počast  žrtvama te šalju poruke mira.

Rajko je svoj diskretni i produhovljeni socijalno – politički kriticizam zadržao do danas

te je, promjenom boravka, odnosno države u kojoj živi, nastavio secirati i američko društvo. Umjesto iskazivanja svojih stavova o socijalizmu i ratu sada će posegnuti za propitivanjem svoje nove društvene zajednice, što je etički potpuno u skladu s njegovim razmišljanjem i dotadašnjim radom. Vrlo brzo detektirao je anomalije i probleme američkog društva, što je spretno i lucidno, s nepresušnom dozom profinjenog humora, interpretirao svojim radovima. Možda bi, kao paradigmatski, izdvojio rad I am the only white man i can trust / Ja sam jedini bijelac kojem vjerujem, gdje iznad tog natpisa aplicira svoju fotografiju u ovalnom okviru što uz crnu podlogu i tipografiju (rimska kapitala) neodoljivo asocira na nadgrobni spomenik. Ako se ovdje dotakao još uvijek gorućeg rasnog pitanja, svoje viđenje vanjske i migracijske politike Sjedinjenih država  iskazati će u triptihu Precondition kojem je središnji dio parola:  A precondition of doing violence to any group of people or nation is to make them less than human / Preduvjet za počinjenje nasilja nad bilo kojom skupinom ljudi ili narodom jest svesti ih ispod ljudskog dostojanstva. Radovanović intervenira i na fotografiji koja dokumentira konjanički spomenik generalu Andrewu Jacksonu u New Orleansu. Taj se general proslavio pokoljem nad Indijancima iz plemena Creek, a nakon masakra obratio se vojnicima utvrdivši da će ova pusta zemlja postati rasadište umjetnosti. Kasnije, u svojim govorima, taj je general Indijance nazivao svojom djecom. Rajko intervenira na velikom uvećanju fotografije te konjaničke skulpture dodavanjem indijanske perjanice na generalovu glavu, a uzdignuti šešir u njegovoj ruci probada strijelama. Na postamentu spomenika aplicira natpis: The union must and shall be preserved / Unija (država) se mora očuvati i biti će očuvana, a sve to uokviruje, kao i u brojnim svojim radova, plastičnim cvijećem izrazite kič provenijencije. Premda je izlagao na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u New Orleansu i SAD-u, Rajko je tri godine (2014. – 2017.) na pročelju svoje bijele kuće u New Orleansu u jednom prozoru s rešetkama izlagao svoje radove a Iznad tog prozora (galerije) nalazio se logotip washingtonske Bijele kuće.

Alternativna umjetnost u Americi tretira se slično kao i u socijalizmu, odnosno svaka umjetnost koja kritizira sistem i imalo anarhoidno izgleda  prešutno je gurnuta na društvene margine. Stoga i Radovanovićevi radovi nisu bili tržišno isplativi tako da, kao prethodno u domovini, a niti u Velikoj Britaniji, Rajko nije mogao živjeti od svog umjetničkog rada. Bez obzira na sociološko – političku potku njegovih radova Radovanović je prvenstveno umjetnik i primarno se obraća umjetnosti. O tome svjedoči i njegov video performans simboličnog naziva Farewell to the American Dream / Zbogom američkom snu. Simboličan je prvenstveno zbog lagane autoironije jer je, negdje na periferiji svojih misli, Rajko ipak donekle očekivao i konkretni (tržišni) uspjeh svoje umjetnosti u nekad obećanoj zemlji koji se nije dogodio. Tako se urušio njegov podsvjesni Američki san kao što je on i faktički nestao ulaskom SADa u ovaj milenij. U tom video performansu Rajko pokapa svoje radove koje je stvarao u proteklih petnaestak godina, odnosno pohranio ih je između knauf oplata zidova kada je obnavljao svoju kuću prije nego što će je prodati. Taj je čin izrazito konceptualne provenijencije jer autor pokapa svoju američku umjetničku epizodu, ali je istovremeno arhivira i čuva za neka druga vremena i neke druge korisnike. Uz metaforičku pogrebnu ceremoniju sadašnjost pretvara u buduće arheološko nalazište. Novi vlasnik kuće ne zna što se nalazi unutar zidne oplate pošto mu Rajko nije ništa rekao iz jednostavnog razloga što mu se kupac nije svidio".

Mladen Lučić