"Imamo filmove koji su postigli rekorde u kinima, filmove sa sjajnim festivalskim uspjesima te nekoliko divnih iznenađenja koje će pulska publika vidjeti premijerno. Posebno ističem čak troje pulskih autora, debitantske filmove, te ženski rukopis koji posljednjih godina donosi novu kvalitetu u hrvatski film. Jasna Nanut, Dubravka Turić, Vanja Juranić, Vedrana Pribačić i Mirta Puhlovski napravile su odlične filmove i preporučujem da ih pogledate", veli Pek
"Imamo filmove koji su postigli rekorde u kinima, filmove sa sjajnim festivalskim uspjesima te nekoliko divnih iznenađenja koje će pulska publika vidjeti premijerno. Posebno ističem čak troje pulskih autora, debitantske filmove, te ženski rukopis koji posljednjih godina donosi novu kvalitetu u hrvatski film. Jasna Nanut, Dubravka Turić, Vanja Juranić, Vedrana Pribačić i Mirta Puhlovski napravile su odlične filmove i preporučujem da ih pogledate", veli Pek
Novi umjetnički ravnatelj Pulskog filmskog festivala Danijel Pek, uspješan filmski producent, najpoznatiji po filmovima Vis-A-Vis (2013.), Goran (2016.) te posebno po nagrađivanom filmu Murina (2021.), izabran je sredinom studenog prošle godine na mandat od četiri festivalska izdanja.
Tada je u kraćoj izjavi za naš portal kazao je da je prije filma godinama radio kao novinar na radiju i televiziji, no da se odlučio početi baviti filmom kad je pročitao intervju s Robertom Redfordom, osnivačem Sundancea, koji je rekao da je novinarstvo mrtvo i da je njegova uloga sada u rukama filmaša. Razgovaramo tjedan dana uoči početka jubilarnog 70. Pulskog filmskog festivala.
Najavili ste različiti tematski i žanrovski program, od dječjih hitova, drama, krimića, adaptacija značajnih književnih djela I kao posebnu rijetkost animirani film. Kako kao umjetnički ravnatelj mirite vlastiti filmski ukus s onim ravnateljskim koji mora računati na ukuse šire publike?
- Oduševljen sam što ove godine imamo toliki broj filmova, toliko raznolikih u žanru i stilu, te što smo uspjeli postići da festival upotpunimo dokumentarnim filmovima i animiranim filmom. Film je vrlo bogata i raznolika umjetnost i drago mi je što se to vidi u programu ovogodišnje Pule. Imamo filmove koji su postigli rekorde u kinima, filmove sa sjajnim festivalskim uspjesima te nekoliko divnih iznenađenja koje će pulska publika vidjeti premijerno - posebno ističem čak troje pulskih autora, debitantske filmove, te ženski rukopis koji posljednjih godina donosi novu kvalitetu u hrvatski film.
Vjerujem da će niz koji su među ostalima započele Dana Budisavljević, Hana Jušić, Antoneta Kusijanović i Sonja Tarokić, nastaviti Jasna Nanut, Dubravka Turić, Vanja Juranić, Vedrana Pribačić i Mirta Puhlovski. Sve su napravile odlične filmove i preporučujem da ih pogledate. Posebno sam zahvalan što je produkcija filma 'Escort', posljednjeg filma Lukasa Nole, odabrala Pulu za svjetsku premijeru filma. Radi se o napetom i uzbudljivom erotskom trileru, filmu kakav se rijetko događa kod nas i po meni jednom od najboljih njegovih djela.
U konkurenciji je 20 filmova (13 hrvatskih, od čega šest premijera i 7 manjinskih koprodukcija). Kojim ste se kriterijima vodili u izboru lokacije projekcije? Morali ste se odlučiti kojih će osam filmova u Areni, a kojih će 12 filmova u INK-u, pa reprizno u Kino Valli? I autorima je Arena jako važna za promociju njihovih filmova.
Kriterij je samo jedan i vrlo jednostavan - s kojom će publikom film najbolje komunicirati. Vodimo računa o tome da je publika na svakoj od lokacija različita i da će različito reagirati na filmove.
Naravno da se u velikoj mjeri radi o subjektivnoj procjeni izbornika programa Marija Kozine i mene, no puno smo o tome raspravljali, konzultirali se s direkcijom festivala, ljudima koji su godinama dolazili u Pulu i imali filmove ovdje, a nešto sam se oslonio i na svoje iskustvo. Slažem se da je Arena jako važna, za mene je to najljepše kino na svijetu. No i ja sam u tom kinu imao film u drugom terminu, nakon popularne komedije, i gledao kako više od polovice gledatelja izlazi prije našeg filma i poklonio se publici poslije 1 sat u noći pred više praznom nego punom Arenom. Nije to krivnja filma, odličan je i jako sam ponosan na taj film i danas, nije to krivnja publike, radi se samo o tome da nije svaki film za svaku publiku.
Ono što ćemo sigurno napraviti je da autori i ekipe filmova ne osjećaju razliku u pristupu projekcijama u Areni, INK-u ili Kinu Valli. Nema nikakve veze da li je film pulska premijera ili je igrao u kinima, da li je redatelj/ica debitant ili nagrađivani autor/ica, svaka projekcija će biti jednako kvalitetna, svečana i usmjerena na najbolji mogući doživljaj filma pred publikom.
Dulje se pulski festival (skoro 40 godina) održavao u Jugoslaviji nego u samostalnoj Hrvatskoj. Zašto je malo naslijeđa Festivala jugoslavenskog igranog filma (FJIF-a), programa, filmova, pa i slavnih autora, glumaca iz tog razdoblja na ovoj 70. Puli? .Je li posrijedi autocenzura? Bar u javnosti i najavama programa taj jugoslavenski dio izostaje.
- Još dok sam se prijavljivao za mjesto umjetničkog ravnatelja odlučio sam da će za svako festivalsko izdanje u tom mandatu, nebitno je li 70. ili 73., u prvom planu biti filmovi koji su rađeni za tu godinu, dakle novi filmovi. Pula je nacionalni filmski festival, mjesto na kojem se u velikoj mjeri stvara javna percepcija o našem filmu i većina naših autora, glumaca i filmskih profesija ovdje će dobiti važno priznanje za svoj rad.
Kako bismo se ponijeli prema našoj filmskoj zajednici i ljudima koji danas stvaraju filmove da ih stavimo u drugi plan i posvetimo se slavnoj prošlosti? Vjerujem da je najbolji način da obilježimo ovako veliku i značajnu obljetnicu pokazati da je kinematografija živa i kvalitetna, da je u uzletu i da je usmjerena prema idućih 70 godina.
Nema nikakve autocenzure prema razdoblju jugoslavenskog filma – prije samog otvaranja festivala prikazat ćemo film 'Vesna' koji je pobijedio na prvom festivalu 1954., u nedjelju u konkurenciji imamo sjajan dokumentarac Mile Turajlić o Titovom snimatelju preko kojeg pratimo dio povijesti pokreta Nesvrstanih, dva dokumentarna filma o jugoslavenskim filmašima za vrijeme Praškog proljeća, te senzaciju u Areni: svjetsku premijeru restaurirane verzije filma 'Gosti iz galaksije' našeg oskarovca Dušana Vukotića. Prije tog filma ćemo svečano obilježiti 70. obljetnicu povratkom u nekadašnji festivalski centar - Dom hrvatskih branitelja, zajedno s nizom gostiju koji su obilježili i jugoslavenski i hrvatski film. U Vremeplovu prikazujemo Bauerov 'Martin u oblacima', Mimičin 'Događaj', na HRT-u imamo ciklus od 20 filmova iz povijesti festivala koji podjednako obuhvaćaju oba razdoblja – i jugoslavenskog i hrvatskog filma. Imali bismo ih i više da je bolje stanje s restauracijama i jasnija situacija s autorskim pravima za te filmove, što je jedna posebna tema za razgovor.
Nije li program Vremeplova možda trebao biti bogatiji? Na stranu Festival u kvartu i projekcije starih filmova na Trećem programu HTV-a.
- Program Vremeplov je s 10 filmova, nekoliko predstavljanja knjiga i monografija te projekcijom filma iz 1981. u Areni, najbogatiji program festivala uz 13 filmova u glavnom natjecateljskom programu. Ja stvarno ne vidim Pulski filmski festival u kojem je taj omjer obrnut. Zašto bi ljudi dolazili u Arenu ili INK gledati filmove koje su vidjeli više puta, mogu ih pogledati i danas na televiziji ili čak na internetu? Stoga smo se kod svih filmova u Vremeplovu trudili da ponude nešto novo, ili se radi o premijerama restauracija u kojima klasike vidimo u novoj kvaliteti, ili se radi o suvremenom preispitivanju/dokumentiranju tema iz prošlosti koja je obuhvaćena festivalom.
Festivalom u kvartu i ciklusom filmova na Trećem produžili smo obilježavanje obljetnice i izvan samog trajanja festivala te znatno proširili publiku tih filmova, što će u budućnosti biti jedna od značajnih uloga našeg festivala. Za ciklus na Trećem na kojem su radili naš izbornik Mario Kozina i HRT-ov urednik Mislav Brumec dobili smo izuzetno pozitivne reakcije; radi se o odličnim filmovima koji daju vrlo zanimljiv presjek zadnjih 70 godina. Preporučam također i seriju emisija o povijesti festivala koja je jučer krenula na Prvom programu Hrvatskog radija. Svaki radni dan do početka festivala, u 16.30 emitirat će se polusatna emisija; odlično su ih napravili kolege Ivan Žaknić i Josip Grozdanić.
Jutarnje press projekcije za kritičare uvedene su na pulskom festivalu daleke 1968. godine. Zašto su ove godine, po prvi put, ukinute te pres projekcije? Koliko je to štetno po pravovremenost filmske kritike, time i na njenu poticajnost po publiku? Sad će kritičar i publika istodobno gledati film i dijeliti emocije, reakcije, no je li to preduvjet stručne kritike filma?
- Te 1968. i Festival i svijet su bili dosta drugačiji. Filmove ste mogli gledati samo u kinu, premijera je stvarno bila premijera. Indiskretno ću vam prepričati razgovor s jednim od vaših kolega na istu temu, na kraju kojeg mi je priznao da još nije vidio samo dva filma iz našeg ovogodišnjeg programa. Pobrinut ćemo se da svi novinari vide filmove i pravovremeno i u najboljim mogućim uvjetima.
Dodjela nagrada ove će godine biti također prvi put održana izvan Arene, u Malom rimskom kazalištu, u 20.30 sati, gotovo još za dana, nakon čega će nagrađeni autori preći u Arenu na kratki kontakt s publikom. Zašto ste se odlučili za takvu opciju jer u Malom rimskom kazalištu tada vjerojatno neće biti publike? Istina je da su zadnjih godina dodjele u Areni bile preduge, monotone i naporne, ali ne prekida li se ovim seljenjem tradicija izravnog toplog odnosa publike i nagrađenog autora, pa i dio mogućeg glamura?
- Sami ste odgovorili na dio pitanja. Želio sam pronaći novi model dodjele nagrada koji je više usmjeren na filmsku zajednicu, u kojem se pozornost posvećuje filmovima i ljudima koji ih stvaraju i prate, a ne na publiku koja je prvenstveno došla gledati film. Malo rimsko kazalište je predivna lokacija za ovakvu dodjelu nagrada, a publika u Areni i nagrađeni autori, glumci i filmski profesionalci će imati priliku za pozdrave i čestitanja.
Ove godine u sastavu peteročlanog žirija su sve žene. Je li takav izbor čin pomodnosti ili je posrijedi ipak važna politička, društvena poruka?
- Članice žirija redom su izuzetne umjetnice i filmašice sjajnih karijera - Nives Ivanković dobitnica je dvije Zlatne arene, Tamara Cesarec, prva dobitnica Zlatne arene za kameru u cjelokupnoj povijesti festivala (i još uvijek samo jedna od dvije), Snježana Tribuson među našim prvim redateljicama, Tena Štivičić, dramaturgija i spisateljica s međunarodnom karijerom, Maja Popović Milojević, producentica filma 'Ljeto kad sam naučila letjeti' koji je prošle godine osvojio pulsku publiku. Drago mi je ako je u sastavu žirija prepoznata i neka pozitivna poruka. Pulski filmski festival je jedan od simbola hrvatskog filma i mislim da treba raditi simboličke poteze.
Festival je 1991. godine (iako posložen s cijelim programom) otkazan pred sami početak, dok se 1994. godine zbog nedostatka domaće produkcije nije održao nacionalni program, već su bile samo filmske večeri u Areni. I ono prvo izdanje bila je Revija filmova, a ne festival. Koliko ovi fakti relativiziraju ili osporavaju opravdanost obilježavanja 70. jubileja PFF-a?
- Ne bih ulazio u tu raspravu, samo bih iskoristio pitanje da se prisjetimo početaka festivala: revija filmova održana je 1953., a 1954. započeo je pravi festival s puno zanimljivosti. Prikazan je prvi jugoslavenski dugometražni film koji je režirala žena - 'Sumnjivo lice' redateljice Soje Jovanović, ali i prvi dokumentarni film u boji 'Naši dokumenti - Okroglica' Milana Kumara. Na jednoj od projekcija bilo je više od 10.000 ljudi, a nagradu publike odnio je film 'Vesna' koji ćemo prikazati na ovogodišnjoj Puli. Da li je i vama divno što je Pula bila tako suvremena i uspješna prije 70 godina?
- Festival u Areni otvaraju i zatvaraju filmovi pulskih autora o pulskim temama, 15.srpnja otvara ‘Hotel Pula’, igrani prvijenac Andreja Korovljeva, a 22. srpnja zatvara ‘Brod’ Elvisa Lenića o padu Uljanika (Lenićev je dokumentarni film izvan konkurencije). Takav vaš izbor sigurno nije slučajan. Kako vam se sviđa film ‘Hotel Pula’?
- Imali smo jedinstvenu priliku da na 70. Puli imamo čak 3 filma pulskih autora - Korovljeva, Herakovića i Lenića; odlučili smo je prihvatiti i na taj način također zahvaliti publici na desetljećima vjernosti festivalu. 'Hotel Pula' se bavi značajnom temom iz naše nedavne prošlosti, a Brod je izuzetno emotivan i snažan dokumentarac. Vjerujem da će publika u Areni biti na poseban način uz oba filma.
Kako tumačite višedesetljetnu dominantno negativnu kritiku koju velik dio javnosti osjeća prema suvremenom hrvatskom filmu? Kad sam ovo pitanje postavio vašem prethodniku na mjestu umjetničkog ravnatelja PFF-a, redatelju i dramatičaru Pavi Marinkoviću, on je među ostalim rekao da u hrvatskom filmu postoji tendencija bježanja od provokativnih i opasnih tema. Kazao je i ovo: “Naučili smo publiku na uspješnije ili manje uspješne intimističke priče, na sliku svijeta koja je često odsječena od socijalnog momenta”. Kakvo je vaše mišljenje?
- Kada vidim ovogodišnji program festivala, ali i filmove i projekte koji nam kroz programe 'Pula Pro' dolaze na uvid za iduće godine, izuzetno sam pozitivan oko budućnosti hrvatskog filma. Osobno doživljavam da se slika o hrvatskom filmu mijenja, prvenstveno zahvaljujući velikim uspjesima koje su pred domaćom publikom napravili filmovi za djecu te niz filmova sa svjetski uspješnim turnejama po festivalima. Mislim da svjedočimo nastanku nove uspješne generacije filmskih autora i pozivam sve gledatelje da ih podrže na projekcijama, posebno izbor filmova koji smo napravili za Istarsko narodno kazalište u 11 i 19 sati.
‘Rondo’, film Zvonimira Berkovića iz 1966. godine i danas držite jednim od najboljih hrvatskih filmova svih vremena, a smatrate da je hrvatska kinematografija 60-ih bila na svjetskom nivou. Što mislite koji su razlozi tadašnje uspješnosti našeg filma? Šezdesete su otvorili Hadžićeva ‘Abeceda straha’ i Babajino ’Carevo novo ruho’, kasnije su tu Papićeve vječne ‘Lisice’, Bulajićeva ‘Bitka na Neretvi’, Mimičini ’Kaja, ubit ću te’ i ‘ Prometej s otoka Viševica’, Vrdoljakov ‘Kad čuješ zvona’, Bauerov ‘’Martin u oblacima’, Golikov ‘Imam dvije mame i dva tate’...
- Snimalo se puno, raznoliko, naši filmaši su na neki način bili dio svjetske scene, putovali po festivalima i gledali najbolje od svjetske kinematografije. Zvuči poznato? 'Rondo' volim zato jer je po strukturi, filmskom jeziku i posebno stilu među modernijim filmovima svog vremena. Da ga je Zvonimir Berković radio u Francuskoj, bio bi među najvećim imenima novog vala. Volim i Berkovića radi njegovog pisanja, njegova uloga za naše društvo prelazi njegovo filmsko stvaralaštvo.
Buzet? Zbog čega ste prošle godine s obitelji preselili iz Zagreba u Buzet? Zašto baš Buzet?
- Nakon rođenja prvog djeteta supruga i ja smo zaključili da želimo djeci osigurati odrastanje u malom mjestu kakvo smo i mi imali. Trebalo nam je 6 godina da to ostvarimo, no isplatilo se. Jako smo sretni i mi i obojica sinova. Buzet se dogodio gotovo slučajno, u potrazi za jednom lokacijom za snimanje filma.
Kako izgleda vaš radni dan u Buzetu? Koliko ste upoznali lokalnu zajednicu, a koliko ona vas? Idete li u tamošnje kino?
- Dok su djeca u vrtiću i školi radimo kao u uredu, od 8 do 16 sati. Poslijepodne je zajedničko vrijeme i tu vidim najveću razliku u odnosu na život u velikom gradu, puno više kvalitetnije provedenog vremena. Nakon pandemije rad na daljinu i od kuće postali su puno jednostavniji i možemo na taj način obaviti većinu posla. No naravno da je dio posla i u izravnom kontaktu, tako da putujemo u Zagreb i na druge lokacije gdje imamo produkcije, a često sam i u Puli radi festivala. Buzet je mali grad, ali ima sve što nam treba - vrtić, školu, knjižnicu i puno vrijednih i srdačnih susjeda. Idemo u buzetsko kino, imaju dobar program za koji bih želio da se i proširi što vjerujem da će se i dogoditi upravo kada i mlađi sin odraste dovoljno za odlazak u kino. Jako se veselim zajedničkom gledanju filmova.
Premda su na kraju prvog poluvremena igrači Tramezzanija gubili 1-2, u nastavku su autogolom Ageymnaga i pogotkom Maurića u 85. minuti preokrenuli rezultat na 3-2. I onda drama: u 2. minuti nadoknade domaći igrač Kadušić dobiva crveni karton, a tri minute kasnije Kulušić postiže treći pogodak za goste
Iznimka su slučajevi kada se radi o umirućem pacijentu ili nekoj drugoj izvanrednoj situaciji
Reuters piše: "Ovo historijsko mjesto, jedino te vrste koje ima u cijelosti očuvane sve četiri strane, pretvorilo se iz mjesta održavanja borbi gladijatora u mjesto događanja za božićnu sezonu” * Reutersovim novinarima za ovu su priliku izjave dali ravnateljica Pula Film Festivala Tanja Miličić i dvoje posjetitelja iz Barbana.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
