Uređeno dvorište Galerije El Magazeìn u Vodnjanu: obnovljen i proširen prostor posvećen kulturi

Dovoljno je prijeći prag i ostaviti za sobom ulicu vodnjanske četvrti Portarol kako bi se našli u intimnom prostoru oblikovanom kamenom, drvom i zelenilom. Obnovljeno dvorište Galerije El Magazeìn namjerno čuva ponešto od stare vodnjanske stambene arhitekture: zidovi od vidljivog kamena, krovovi prekriveni kupama i trijemovi oslonjeni na čvrste drvene stupove stvaraju ambijent koji svojim proporcijama i rasporedom prostora podsjeća na intimnost malog klaustra. U središtu kamena kružna staza oblikuje vrt oko starog kamenog elementa, dok stabla i biljke prirodno razbijaju geometriju cjeline.

Navečer rasvjeta postavljena pri tlu dodatno mijenja doživljaj prostora, ističući nepravilnu strukturu zidova i ostavljajući dvorište u polusjeni prikladnoj za susrete i slušanje. Obnovom se nije nastojalo prikriti starost ni nesavršenosti zdanja. Naprotiv, upravo površine, različite razine, istrošeni kamen i sačuvani elementi stvaraju kontinuitet između onoga što je nekada postojalo i nove kulturne namjene prostora.

Zahvat na vanjskim prostorima Galerije El Magazeìn predstavio nam je Germano Fioranti, vlasnik Galerije i kustos njezinih programa, objasnivši razloge i zamisao na kojima se projekt temelji. Obnova nije zamišljena samo kao proširenje raspoloživog prostora, već i kao način očuvanja povezanosti s poviješću zdanja, materijalima vodnjanske tradicije i, općenito, kulturnom djelatnošću koju El Magazeìn razvija već više od petnaest godina.

„Galerija djeluje od 2009. godine, a danas smo stigli do 160. događanja“, priča Fioranti. Taj se jubilej poklopio upravo s prvim predstavljanjem u Hrvatskoj knjige Giuseppe Tartini – Genio dell’arco. Una biografia critica Mirka Schipillitija, održanim 25. srpnja. „Naša je djelatnost snažno usmjerena na vrednovanje istarskog prostora: s jedne strane nastojimo promovirati lokalne umjetnike, a s druge predstaviti ovaj kraj kroz rad umjetnika iz cijeloga svijeta. Gostujućim umjetnicima predlažemo da se u svom stvaralaštvu suoče i, prije svega, nadahnu vodnjanskim i istarskim motivima. To se ne odnosi samo na likovnu umjetnost, nego i na poeziju, tekstove pjesama i glazbene skladbe.“

S tom je kulturnom orijentacijom povezana i odluka o uređenju vanjskih prostora. „Osim unutarnjeg galerijskog prostora, smatrao sam važnim obnoviti i dvorište upravo kako bismo tijekom ljetnih mjeseci ovdje mogli održavati predstavljanja i različita događanja“, objašnjava Fioranti. Posebna je pozornost posvećena materijalima i akustičkim svojstvima prostora. „Nova podna konstrukcija uključuje vrlo debele elemente od masivnog drva, koji imaju i funkciju apsorpcije zvuka te se vrlo dobro uklapaju u zidanu strukturu. Unutarnji zidovi, naime, ožbukani su na tradicionalan način, bez cementa, mješavinom crvene zemlje, vapna, “saldamea”, pepela i kišnice.“

„Ovoga smo ljeta dovršili uređenje dvorišta-vrta. U prostoru stare ‘lišijere’ uredili smo kuhinju, a preuredili smo i središnji dio dvorišta. Zahvaljujući tom zahvatu sada ovdje možemo održavati i koncerte na otvorenom“, pojašnjava galerist. Uz dva bočna zida uređena su i dva trijema koji svojom koncepcijom podsjećaju na klaustre te pridonose stvaranju intimnog prostora oko središnjeg dijela dvorišta.

Pri obnovi Fioranti je nastojao ponovno uspostaviti i neke poveznice s mogućom starijom poviješću zdanja. „Pretpostavlja se da je ova građevina nekoć bila unutar zidina posjeda palače Bettica. Postoji dokumentacija koja govori o mlinu u sklopu tog kompleksa pa smo, polazeći od tih podataka, obnovili tipični vodnjanski mlin koji je pokretala životinjska snaga, s karakterističnim ‘pristèinom’, odnosno mlinskim kamenom.“

Ideja je, naglašava Fioranti, bila što je moguće više sačuvati fizionomiju mjesta, a istodobno ga prilagoditi suvremenoj uporabi. „Poštujući postojeće materijale i strukturu, cijelom smo ovom prostoru dali društvenu i kulturnu namjenu. Možemo ugostiti različite događaje, konferencije, kongrese, koncerte i druge programe. U unutarnjem prostoru imamo oko stotinu sjedećih mjesta, a otprilike toliko ljudi možemo primiti i u dvorištu.“

I zelenilo je sastavni dio takvog promišljanja prostora. „Imamo nekoliko rijetkih biljaka, a neke stare sorte ruža stigle su zahvaljujući prijateljima Galerije, koji su nam ih darovali iz svojih dvorišta“, priča Fioranti. Ruže pritom nisu odabrane samo kao ukras, već izravno upućuju na jednu vodnjansku tradiciju – „vin de Rosa“.

„Riječ je o starom lokalnom proizvodu, rosoliju koji je imao posebno mjesto u životu zajednice. Nudio se uglednim gostima, liječniku, a osobito u posebnim prigodama. Otvarao se na vjenčanjima kako bi se mladencima poželjelo da njihov brak dugo i sretno traje, ali i prilikom krštenja, kao dobrodošlica novom životu“, objašnjava Fioranti.

Tu će tradiciju novi prostor moći približiti posjetiteljima i kroz degustacije. Upravo se na tom mjestu ideja uređenja dvorišta prirodno zaokružuje, povezujući prostor, sjećanje i tradiciju. „Za ovakvu vrstu degustacije“, zaključuje Fioranti, „nema boljeg ambijenta od ružičnjaka.“