VELIKI DOGAĐAJ U PULI Otvorena izložba minijatura slavnog arhitekta Bogdana Bogdanovića

"Abeceda je arhitektura" naziv je izložbe 30 abecednih minijatura slavnog arhitekte Bogdana Bogdanovića (1922-2010), znamenitog autora Kamenog cvijeta u Jasenovcu, arhitekte, kipara, pisca, nadrealističkog umjetnika, svojedobno i gradonačelnika Beograda te političkog disidenta, koja je otvorena večeras u pulskoj galeriji Društva arhitekata Istre i kojoj se, unatoč velikoj sparini, odazvao prilično velik broj ljudi.

Organizator izložbe je pulski pododbor SKD-a Prosvjeta, u suradnji s DAI-SAI, a skupu su se u ime oba društva obratile Milena Joksimović i Jasmina Bašić.

Plakat izložbe

"Pisao sam da bih umeo da gradim, gradio sam da bih umeo da pišem (i da bih imao o čemu da pišem). Praktično sam romansirao svoje graditeljstvo samim tim što sam odabrao da se bavim jednom dotle zapostavljenom oblašću arhitekture: odabrao sam starodrevan način rada, manuelan, uglavnom zasnovan na klesarskim veštinama".

Ovom se Bogdanovićevom izjavom otvara sadržajan katalog izložbe koji je uredila kustosica izložbe Slađana Bukovac, u kojem se, osim njenog, nalaze i tekstovi Bogdanovićevog prijatelja i prevoditelja Klausa Detlefa Olofa (koji je također prisustvovao otvorenju izložbe, a koje bez njega ne bi bilo jer je upravo njemu ove minijature posložene u dvije kutijice poklonio Boganović), Ivana Lovrenovića kao i kraći intervju s kamenoklesarom Jankom Mošnjom, koji je radio na Bogdanovićevoj skulpturi Adonis u Parku Dubrova u Labinu, njegova jedinog nememorijalnog kiparskog djela.

Klaus Detlef Olof je 1993. godine, zajedno s austrijskim izdavačem Lojzeom Wieserom, primio u Klagenfurtu Bogdana i njegovu suprugu Kseniju, nakon što su u Beogradu bili izloženi prijetnjama i šikaniranju, a Miloševićevi su mu batinaši prijetili smrću.

Minijature su proizašle iz njihovih razgovora o alfabetu, glagoljici i pismu kao jednom od velikih izuma ljudskoga duha.

- Mi smo bili istomišljenici u tom pogledu da nas je abeceda, azbuka, alfabet, fascinirala od malih nogu, i o tome smo razgovarali. Što bi čovjek bez abecede? Kako bi mogao napisati ljubavnu pjesmu '101010..' To ne djeluje, da to recitirate ljubljenoj ženi, nasmijao je prisutne Detlef Olof, dodavši da se to ipak mora oblikovati tim čudesnim crtama, slovima, koja postoje 3500 godina, otkad su ih prvi koncipirali Feničani, kazao je Olof.

Ivan Lovrenović u katalogu piše: "Slovo i grad - među temeljnim su elementima Boqdanovićeve likovno-književne poetike. Pred nama je mali alfabetar, crteži inicijiala povezanih s temom gradnje-grada. Oniričan, kao što je i u naįčvršćim i najmonumentalnijim Bogdanovićevim gradnjama sve onirično, ovai alfabetar neizravno je doziv, i osebujna parafraza, onih fantastičnih drevnih inicijala-iluminacija što su ih iznosili iz snova i iz viđenjā, te na pergamentu fiksirali sitnoslikari u starim skriptorijima. O čemu je, kao i o svemu druqome iz svijeta umjetnosti, i stare i nove, Boqdanović znao sve što se može znati".

Slađana Bukovac istaknula je da su ove minijature dio Bogdanovićevog opusa koji je danas većim dijelom, osim nekoliko naslova, slabo prisutan u javnom prostoru, a to su njegova pisana djela, oko 25 knjiga, koja se bave terama u rasponu od urbanizma i povijesti arhitekture do politike, a žanrovski se kreću od epistolarnih eseja do fantastično-filozofskog romana.

Večeras je dio iz Bogdanovićeve knjige pročitao pjesnik, pripovjedač, esejist i kritičar Đorđe Matić, iskazavši sreću da je mogao osobno upoznati Bogdanovića.

Izložba podsjeća na širinu umjetnika koji je arhitekturu razumijevao kao primijenjenu antropologiju, a grad kao jedno od temeljnih mjesta ljudskosti. Izložba ostaje otvorena do 30. rujna, radnim danom od 10 do 13 i od 17 do 20 sati.