(VIDEO) Ibrica je u Rovinju zapjevao za dušu

Dupkom ispunjeno kazalište "Antonio Gandusio", ovog je četvrtka disalo kao jedno. Pjevao se, šutjelo, prisjećalo, smijalo i kako to već biva kada glazba dotakne ono najosjetljivije u čovjeku - puštalo suzu. A za sve je bio kriv jedan Dubrovčanin. Gospar. Kantautor. Glazbenik koji je desetljećima ostao svoj, prepoznatljiv i neponovljiv - Ibrica Jusić koji je u Rovinju je održao koncert "Od Shakespearea do sevdaha" i još jednom pokazao da neke pjesme jednostavno ne stare, već samo s godinama postaju dublje.

Uvod u koncertnu večer dao je dr.stom. Željko Popadić, ali o čovjek dobro poznat svima koji prate njegov dugogodišnji lokalni angažman. Poznat i pod nadimkom "Dr. Doc", Željko godinama vodi emisiju "Muzički vremeplov" na Rovinj FM-u, a vlasnik je i impresivne zbirke vinila i, kako bi se to danas reklo, pravi je čuvar glazbenih uspomena. A kako je za svoj okrugli i 60. rođendan poželio poklon koji se ne može kupiti u trgovini, znao je koga želi dovesti u Rovinj. Svoga nekadašnjeg sugrađana, Durovčana, Ibricu Jusića kojemu je prije jedno desetljeće to i obećao.

Ideja je čekala svoje vrijeme. I dočekala ga je. Jer, kako to obično biva u dobrim filmovima, neka se obećanja ne zaboravljaju, pa je i sam Ibrica, publiku pozdravio riječima "Lesi se vraća kući". Jer, kako je sam gospar naveo nakon puno godina vratio se u Rovinj u kojem je posljednji put zapjevao, davne 1969. godine.

U svom emotivnom nastupu Ibrica je publiku vodio kroz vlastiti glazbeni vremeplov. Pjevao je svoje bezvremenske pjesme, ali i podsjetio na velike pjesnike, autore, pjevače i šansonjere koji više nisu među nema, a čije su riječi i melodije ostale živjeti. Posebno mjesto zauzele su pjesme posvećene Dubrovniku. Onom Dubrovniku koji nije samo grad. On je miris kamena, mora, Straduna, uspomena i nostalgija. Grad kojeg čovjek nosi sa sobom, ma gdje god da otišao.

A onda, sevdah. Ibrica ga ne pjeva samo glasom. On ga osjeća. I dok se dvoranom šire poznate melodije, nekom zaiskri oko, nekom pobjegne osmijeh, a nekom suza. Od Arsena do Cohena, od Shakespearea do sevdalinke, od Caruza do Dalide, od Dubrovnika do Rovinja, Ibrica je u gotovo dva sata nastupa spojio nespojivo. 

Jer njegov repertoar nije samo popis pjesama. To su ljudi, gradovi, ljubavi, ljubavnici, rastanci, uspomene i vremena koja više ne možemo vratiti. I možda je upravo zato "Gandusio" te večeri bio toliko pun. Ne samo ljudi. Nego emocija.

A kada se nakon posljednje pjesme svjetla upale, a publika ustane i zaplješće, ostane onaj rijedak osjećaj da se dogodilo nešto posebno. Nešto što nije bio smo koncert. Bio je to susret. Susret Ibrice i Rovinja, nakon gotovo šest desetljeća. I jedno obećanje koje je napokon, zahvaljujući prijateljstvu dvojice ljudi, ispunjeno.