Vladimir Petrović otkrio manje poznate priče o Jamesu Joyceu i njegovim pulskim danima

U povodu ovogodišnjeg Bloomsdaya, Srpsko kulturno društvo „Prosvjeta“ – Pododbor Pula organiziralo je u utorak, 16.6.2026. u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula predavanje Vladimira Petrovića „Ono sve što ne znaš o Joyceu“.

Vladimir Petrović, urednik novosadske izdavačke kuće “Akademska knjiga“, pulskoj je publici već poznat, budući da je prošle godine na istome mjestu predstavio autobiografiju slikara Vlahe Bukovca. To je gostovanje izazvalo veliku pozornost i okupilo mnoge posjetitelje. Petrović je i autor zbirke priča Kako postajemo ono što smo postali, koja je bila u užem izboru za Andrićeva nagrada, i knjige Slovenski 20. vijek, uvrštene u najuži izbor za Nagrada Doma kulture Studentski grad. Priredio je brojna memoarska izdanja te uredio knjigu Joyceova pisma Nori.

Ni ovoga puta zanimanje nije izostalo. Publika je pratila izlaganje o manje poznatim epizodama iz života jednog od najvećih pisaca 20. stoljeća. Razgovor je moderirao doktor književnosti Vito Paoletić.

Umjesto uobičajenih priča o „Uliksu“ i književnim eksperimentima koji su Jamesa Joycea učinili jednim od najznačajnijih autora moderne književnosti, Petrović je publici predstavio čovjeka od krvi i mesa – mladog profesora engleskog jezika koji je početkom prošlog stoljeća stigao u Pulu, tada važnu austrougarsku ratnu luku, ne sluteći da će upravo boravak na ovom prostoru ostaviti velik trag na njegov život i stvaralaštvo.

Govoreći o Joyceovim pulskim danima, Petrović je opisao grad kakav je pisac zatekao 1904. godine. Bila je to kozmopolitska sredina u kojoj su se na ulicama mogli čuti brojni jezici, a mornari, časnici, trgovci i doseljenici pristizali su iz svih krajeva Austro-Ugarske. Upravo takva atmosfera, istaknuto je tijekom predavanja, bila je bliska Joyceovu duhu, pogotovo zato što je i sam cijeloga života bio fasciniran susretima različitih kultura.

Posebnu pozornost izazvala je priča o Joyceovim vezama sa Slovencima, Hrvatima i Srbima. Petrović je govorio o njegovu prijateljstvu sa srpskim intelektualcem Nikolom Vidakovićem, s kojim je prevodio pjesme Williama Butlera Yeatsa, jednog od najznačajnijih irskih pjesnika. Publika je mogla čuti i niz zanimljivih pojedinosti o ljudima iz tadašnje Pule i Trsta koji su ostavili trag u Joyceovim pismima i uspomenama.

Jedan od najupečatljivijih dijelova predavanja bio je posvećen Joyceovu uvjerenju da je mlada Slovenka Amalija Globočnik, s kojom se družio tijekom boravka u Puli, bila zaljubljena u njega. Predstavljena je i druga strana te priče kroz dragocjeno svjedočanstvo o piscu koje je desetljećima kasnije dala sama Amalija Globočnik. Kroz pisma, memoarske i druge zapise prikazana je vedrija i duhovitija strana velikog pisca, često zasjenjena njegovom književnom veličinom.

Petrović se osvrnuo i na Joyceove veze s Ivanom Meštrovićem, govoreći o piščevoj fascinaciji velikim hrvatskim umjetnikom, toliko snažnoj da je od reprodukcija njegovih djela napravio svojevrsno svetište u svom tršćanskom stanu. Govoreći o kulturnim krugovima Pule, Trsta i šireg jadranskog prostora, Petrović je pokazao koliko su tadašnje veze među umjetnicima bile intenzivne i koliko su ideje putovale preko jezika, granica i nacionalnih identiteta.

Publika je s velikim zanimanjem pratila i priču o Joyceovu susretu s filmskom umjetnošću, s kojom je prvi put došao u dodir upravo u Puli. Film će kasnije postati vrlo važan dio njegova života, osobito zato što je Joyce sudjelovao u otvaranju kina u Dublinu i Belfastu, i to u suradnji s ljudima s ovoga podneblja, među kojima je bilo i Slovenaca.

Posebnu pozornost izazvali su manje poznati detalji koji povezuju Joycea s nekim od najdramatičnijih događaja europske povijesti. Petrović je govorio o ljudima iz Joyceova okruženja koji su se neposredno ili posredno našli u blizini događaja vezanih uz atentat na nadvojvodu Franju Ferdinanda, pokazujući kako se književna povijest često neočekivano isprepliće s velikim političkim i povijesnim zbivanjima.

Tijekom predavanja bilo je riječi i o Joyceovim financijskim nedaćama, njegovu nomadskom životu između Dublina, Pule, Trsta, Züricha i Pariza, odnosu s Norom Barnacle, borbi za objavljivanje knjiga, kao i problemima koji su ga pratili gotovo cijeloga života.

foto: SKD-a „Prosvjeta“ – Pododbor Pula

Na kraju večeri Vladimir Petrović zahvalio je organizatorima na pozivu i iznimnom gostoprimstvu.„Pula me ponovno podsjetila zašto je stoljećima bila mjesto susreta različitih naroda, jezika i kultura. U ovom se gradu i danas osjeća poseban spoj Mediterana i srednje Europe koji ga čini jedinstvenim. Zahvalan sam Srpskom kulturnom društvu ‘Prosvjeta’, posebno Mileni Joksimović, Vitu Paoletiću, Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula i svima koji su sudjelovali u organizaciji na srdačnom dočeku i iznimnoj atmosferi. Posebno me raduje što sam ponovno imao priliku govoriti u gradu čija multikulturalnost nije samo dio prošlosti, nego i svakodnevice. Bila mi je čast govoriti o Jamesu Joyceu upravo u mjestu koje predstavlja važan dio njegove životne priče“, rekao je Petrović.

foto: SKD-a „Prosvjeta“ – Pododbor Pula

Milena Joksimović, predsjednica SKD-a „Prosvjeta“ – Pododbora Pula naglasila je značaj kulture kao karike koja spaja ljude: „Pula je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kada je u njoj boravio i stvarao Joyce, bila grad susreta različitih jezika, kultura i naroda, , a takvo ozračje ostalo je jedno od njenih najvećih bogatstava i danas. U ovom su se gradu susretali Hrvati, Talijani, Slovenci, Srbi i mnogi drugi. Vjerujem da upravo ovakvi susreti podsjećaju koliko su kultura, književnost i dijalog važni za međusobno razumijevanje te koliko su veze među ljudima često snažnije i dugotrajnije od granica koje ih dijele,“ istaknula je Joksimović.

Program se provodi uz potporu Grada Pule i Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.