ZEMLJA Vječni dom, ali i materija i inspiracija za umjetničku praksu

Uz dojmljiv odaziv publike, kako i dolikuje renomeu dviju pulskih umjetnica, sinoć je u Galeriji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre otvorena izložba radova Jadranke Ostić i Breze Žižović naziva "Zemlja". Izložba ostaje otvorena do 9. veljače.

Kako je u pratećem materijalu naveo predsjednik ovoga društva Milan Marin, njegov prvi susret s radovima u terakoti, autorica Jadranke Ostić i Breze Žižović, refleksno su mu "potakli misli o zemlji kao materiji, njenoj podatnosti kao umjetničkom mediju i zemlji kao najsavršenijem mjestu za sve oblike života koje u ovom trenutku mi kao vrsta poznajemo".

Povezanost čovjeka i zemlje je iskonska i duboka, ona je Velika Majka, hraniteljica, ona je naš jedini i vječni dom u univerzumu. U legendama, ona je izvor svega. U svijetu umjetnosti, ako govorimo o zemlji kao materiji, njena plastičnost potiče na modeliranje i potragu za novim formama, ona je veliki izazov i inspiracija za umjetničku praksu, ustvrdio je.

Jadranka Ostić

Govoreći o zamotuljcima Jadranke Ostić, kazao je da njeni "falusoidni oblici male plastike plijene svojom jednostavnošću i čistim formama. Donji dio skulpture, koji je u pravilu valjkastog i izduženog oblika, erigirana je vertikala sa završetkom u obliku glave ili kapitela često zgužvane forme i različitog kolorita.

Valjkasta vertikala donjeg dijela skulpture je konstantna, dok na gornjem dijelu zamjećujemo stanovitu igru formi koje autorica vješto organizira kako bi zadržala harmoničnu cjelinu. Oblikovanje u terakoti u početnoj fazi izrade umjetničkog predmeta podrazumijeva dodir kao osnovu u modelaciji. Mekoća gline, njena prijemčivost u formiranju oblika različitim intenzitetom dodira, otvara prostor za igru i dinamično".

Igra je, tvrdi, temelj kreativnosti i estetskog doživljaja, kako su to tvrdili Immanuel Kant i Friedrich Schiller, a čije je tvrdnje dopunio Søren Kierkegaard, rekavši da to jest igra, ali ozbiljna igra. Kako ne bismo ovu teoriju igre shvatili bukvalno moramo znati da stvaralačkoj igri moraju prethoditi znanje i vještina subjekta, kao i razvijena umjetnička intuicija.

Radovi u terakoti Breze Žižović zapravo su pravokutne plohe od pečene gline u formi štafelajne slike. Postupak izrade podrazumijeva oblikovanje glinene podloge u pravokutni oblik, zaglađene i pripremljene za slikarske intervencije.

Autorica nanosi boje u obliku mrlja, crtica, točki i ploha, a ponekad s gotovo suhom četkicom tako da boja ostaje samo u tragovima. Nanošenje boje je intuitivno bez unaprijed smišljenog koncepta.

Breza Žižović

Nastali radovi su apstraktnog karaktera i predstavljaju izazov za promatračevo oko koje je u konstantnoj potrazi i želji za otkrivanjem naučenih i poznatih formi te pronalazi elemente krajolika, figuracije i mogućih fantastičnih kozmičkih prizora.

Autorica fazno gradi višeplansku sliku. Nakon formiranja neutralne glinene podloge slijedi nanošenje boje, a potom, grebanjem, struganjem i zasijecanjem, oduzimanje materije oštrim predmetima koji ostavljaju tragove plitkih i dubokih ureza. Ova snažna gestualnost nastala intervencijom u meko tkivo medija gradi dominirajući crtež u prednjem planu slike.

Glina kao podatni materijal pamti svaku intervenciju. Gesta je posebno uočljiva na radovima oskudnog i neutralnog kolorita gdje je njena oštrina neobično snažno artikulirana. U crtežu prepoznajemo elemente spirale, košmarnog prepleta energetskih silnica usmjerenih u istom toku ili u okomitom odnosu jedne prema drugoj.

Jedna od posljednjih faza radova u terakoti je pečenje na visokoj temperaturi od 900 do 1000 stupnjeva Celzija. Ova faza daje cijelom postupku dodatnu neizvjesnost. Iskustvo autorice smanjuje mogućnost neželjenih posljedica.

U drugom dijelu izložbe zamjećujemo autoričin rukopis u sasvim drugom mediju. To su crteži na običnom pak-papiru oskudnog kolorita i jednostavnih prepoznatljivih formi. Vješto koristeći kredu, kao osnovni materijal u svojim radovima, autorica postiže efekte baršunastih tonova od bijele preko brojnih nijansi sive sve do jake crne. Tragovi crvene krede stidljivo proviruju iz bogatog prepleta tamnih nijansi upravo onoliko koliko je potrebno da oplemene crtež svojom toplinom.

Ovi radovi, veli Marin, neovisno o mediju u kojemu su nastali, nose snažan pečat autorske osobnosti ih u konačnici mogli okarakterizirati kao materijalizirana emotivna stanja.