ALARM ZA ISTARSKI TURIZAM Ivana Kekin: "Odlazi nam mlado obrazovano stanovništvo, a ostaju redukcije vode - jurnjava za brzim profitom dovela je do samog pucanja prenapregnutog turizma!"

Ivana Kekin, saborska zastupnica Zeleno-lijevog bloka, do parlamentarnog mandata zaposlena psihijatrica zagrebačkog KBC-a, jučer je za saborske rasprave o Strategiji razvoja održivog turizma do 2030. godine rekla da je strategija izrazito površna te utemeljena na nizu floskula i generalizacija, s malo ili nimalo brojeva i stvarnih analiza.

- Trenutno stanje turizma u Hrvatskoj prikazuje se u 'fotošopiranom' izdanju, situacija je bajkovita, negativnih učinaka turizma nema niti se spominju. Dakako to nema uporišta u realitetu, gdje je sasvim jasno da je hipertrofirani turizam dosegao i ponegdje već prerastao postojeće kapacitete, kako infrastrukturalne tako i smještajne, prostorne, ljudske i na koncu konca one kapacitete koje ne možemo širiti zidanjem, uvozom migranata i izmjenom prostornih planova, dakle prirodne resurse ove zemlje, kaže Ivana Kekin, da bi se osvrnula posebno na Istru.

- Za primjer ne treba ići daleko - tek koji mjesec unatrag do Istre, gdje su većinu ljeta na snazi bili oštre restrikcije vode, pa je bilo zabranjeno i zalijevanje cvijeća, a sve dakako zato što se broj ljudi u Istri poduplao, što uz galopirajuće klimatske promjene - što u prijevodu znači sve češće i sve žešće suše - znači da vode naprosto nema dovoljno. Dakle, da se ne bismo krivo shvatili, jasno je da je veliki dio stanovnika usmjeren turizmu i da postoji tradicija turističkih djelatnosti, da mnogi ljudi iznajmljuju koju sobu ili apartman ili vikendicu. No, problem je što se u mnogim našim turističkim sredinama došlo do stanja u kojem ne postoji niti jedna druga ekonomska grana i u kojima je doista sve usmjereno na monokulturu turizma. Što za posljedicu ima između ostalog i značajan odljev mladog stanovništva, osobito onog obrazovanog koje nema posla u svojoj struci u takvim sredinama. Istodobno, vidimo da nema političke volje za promjenom takvog stanja, pa prostorni plan Istre i dalje nosi preko 20 golf terena. Što su mahom ogromni potrošači vode, koje već ovo ljeto nije bilo dovoljno. Do ove točke, do pred samo pucanje prenapregnutog turizma dovela nas je politika vođena zadnjih 30 godina koja je uvijek imala jedan cilj i prioritet, a to je brzi profit, ističe Ivana Kekin u razgovoru za Istru24.

Što je, po vama, dobro u turizmu? U nas postoje dva suprotstavljena crno-bijela bloka; prvi koji šuti i zarađuje od turizma i onaj glasan protiv turizma, doduše naoružan s dosta argumenata. Zašto 'Da' turizmu?

To je izuzetno važna gospodarska grana hrvatskog gospodarstva. Mi smatramo da s našim prirodnim predispozicijama trebamo razvijati i ulagati u turizam. To nije sporno. Mi smo apsolutno za turizam, ali nismo za ovaj hipertrofirani, neodrživ turizam kakav se orijentira na najbrži profit, i koji će već u sljedećem koraku dovesti do toga da nećemo imati nikakav turizam! Imamo primjere Španjolske i Grčke gdje su dijelove obale uništili zbog pretjeranog eksploatiranja resursa. Pretjeranim naslanjanjem na monokulturu turizmu doveli su stvari do toga da im turisti ne dolaze. Turizam se ne smije svesti samo na uslužne djelatnosti već treba u svrhu održivog turizma poticati druge gospodarske djelatnosti. Mi često služimo kao protočni bojler: gostima nudimo strane proizvode i taj novac se prosljeđuje izvan granica Hrvatske.

Uljanik, Pazinka, Siporex, Arena trikotaža, Istra veletrgovačko, tvornica cipela Astra, Bojoplast, Puljanka, Mljekara, Istragradnja, Mehanika...  Propale su nekad uspješne tvrtke s velikim brojem zaposlenih koje su kvalitetom i stručnošću bile konkurentne  na tržištu i bitno doprinosile razvoju zajednice. Kako sada naći alternativu? To nije brz proces, dok turizam i iznajmljivanje omogućava brzu zaradu u golom preživljavanju, a nekima i brzu veliku zaradu.

Radi se o političkoj odluci. Nije problem u ljudima koji žive od turizma; uostalom da ponovim još jednom, mi imamo prirodne predispozicije za kvalitetan, održivi turizam od kojeg će cijelo društvo imati koristi. Problem je u koordinatama koje su postavljene tako da se u mnogim sredinama ljudi i nemaju izbora baviti bilo čime drugim, osim turizmom. Političkim bi se odlukama trebalo drugačije postaviti te koordinate, jer nas ovo nažalost vodi u situaciju prevelikog opterećenja infrastrukturalnih resursa, prevelike eksploatacije prirodnih resursa i prevelikog gubitka ljudskih resursa. Dakle, trebalo bi energičnim političkim potezima poslati poruku podrške razvoju drugih gospodarskih djelatnosti. Primjerice potrebno je ulaganjima i poreznim favoriziranjem poticati proizvodnju hrane, koja bi se mogla itekako koristiti i u turizmu. A ne da je svaki krumpir koji se nudi na obali došao iz hipermarketa.

Poražavajuća je činjenica da mladi ljudi, srednjoškolci sve češće ne odlaze na fakultete, računajući na rentijerstvo. To je za  alarm?

To je krivo i to jest za alarm. Ali, to je druge strane potpuno razumljivo u zemlji kakva je Hrvatska, u kojoj se zanimanja poput onog nastavničkog, a za koje je potrebna fakultetska naobrazba, uopće ne cijene i gube na društvenom statusu, uz izrazito niska primanja. Mladi ljudi to gledaju i, dok im se s druge strane ukazuju oni koji žive izrazito dobro od rentijerstva, idu logikom racionalnog izbora. Biraju relativno brzu zaradu. No na  taj način dugoročno gubimo stanovništvo, jer svi oni čiji interesi ipak leže negdje drugo iseljavaju - najčešće najprije do Zagreba, a potom put Irske ili Njemačke. Orijentiranjem na monokulturu turizma de facto se zanemaruju potrebe lokalnog stanovništva, što se jasno vidi i iz same Strategije koja primjerice kaže: "Potrebno je ulagati u sportski i kulturni turizam, od čega će koristi imati  lokalna zajednica". Kakav je to redoslijed!? Valjda bi trebalo ulagati u ono što lokalnoj zajednici treba, pa bi, sekundarno, od toga koristi imali i turisti. Ne bismo trebali razvijati kulturni turizam nego kulturu, na koju se mogu 'nakačiti' i turisti.

Ovako se radi Disneyland.

Točno to. I pritom se ne pita što je potrebno lokalnoj zajednici. Pitali su u reportaži o nedostatku liječnika na otocima jednog mještanina Brača imaju li načina kako stimulirati liječnike da dođu na otok, nude li možda smještaj doktorima koji dođu, a on je rekao: 'Nemamo mjesto ni za turiste, di još za doktore'.

Ovo ljeto u Istri su obilježili redukcija vode, ogroman ekološki ponovni problem s Kaštijunom,  nemogućnost odvoza desetina tisuća tona otpada, smrad, infrastrukturno pucanje Labina...

I u ovoj strategiji oni govore o participaciji i suradnji s lokalnim stanovništvom, a istodobno su ju stavili u javno savjetovanje usred ljeta kada lokalno stanovništvo ne zna za sebe od posla i sigurno se ne stigne baviti pisanjem komentara na Strategiju. Imate primjer Pule gdje je, na nedavnom referendumu, gradnji hotela na Lungomareu “NE” rekao gotovo isti broj ljudi koji je glasao za Filipa Zoričića na lokanim izborima 2021. Nažalost, naša suluda pravila o izlaznosti na lokalni referendum dovela su do toga da se, i kad se do ove mjere kao u pulskom primjeru, lokalna zajednica aktivira i organizira, njene potrebe i interesi ignoriraju. A kad smo kod redukcija vode, koje smo već spomenuli, znate li koliko se vode troši na gosta u hotelu s 5 zvjezdica? Govorimo o stotinama litara. I sve što navodite, problemi s odlaganjem i gospodarenjem otpadom, infrastrukturalna zagušenja, prometne gužve, sve navedeno je nažalost posljedica nepromišljenog, neplanskog, stihijskog razvoja turizma posljednjih 30 godina.