BOLAN PORAZ Grad Labin izgubio sudski spor - Gradska loža vlasnički pripada Republici Hrvatskoj

Sutkinja Trgovačkog suda u Pazinu Andrea Jelenić Pitoski jučer je u presudi odbila zahtjev Grada Labina da se njemu prizna vlasništvo nad Gradskom ložom, stoljećima javnog gradskog objekta, znamenitosti i zaštićenog spomenika kulture na središnjem trgu u starom Labinu. Vlasnik lože ostaje Republika Hrvatska.

Uz to, Grad tuženoj Republici Hrvatskoj mora u roku od 15 dana na ime parničnih troškova isplatiti 2.654 eura. Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Kao tužitelj, Grad Labin je u postupku isticao da je na nekretnini imao neupisano pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja te da bi stoga ta nekretnina trebala biti u vlasništvu Grada Labina.

Odvjetnik Grada Labina Goran Jovanović naveo je u postupku da iz povijesnog vlasničkog lista proizlazi da je od prvog upisa nekretnine u zemljišne knjige  odnosno od 25. listopada 1880. loža  bila upisana kao vlasništvo Comune di Albona, a  od 20. rujna 1948. temeljem Ugovora o miru s Italijom od 10. veljače  1947., upisano je pravo vlasništva u korist opće narodne imovine, te ostaje upisano  sve do 2012. kada se temeljem odredbe članka 362. stavka 1. i 3. Zakona o vlasništvu  i drugim stvarnim pravima upisuje Republika Hrvatska.

Loža je zaštićen spomenik kulture i kao takav upisan u  registar nepokretnih spomenika kulture, kojom je oduvijek upravljao i istu održavao isključivo Grad Labin kao gradskom znamenitošću.

U tom su kontekstu svjedočili i svojedobni gradonačelnik Labina Tulio Demetlika, pročelnica Anamarija Lukšić ("Za razne susrete i događanja od 1990-ih tražila se suglasnost Grada Labina, a to sve iz razloga jer je Gradska loža javni prostor kao nastavak glavnog gradskog trga u Gradu Labinu")  i gradski savjetnik za investicije Dino Šumberac, koji je rekao da je Grad Labin 2014. sanirao sa svojih 150 tisuća kuna Gradsku ložu zbog ispadanja dijelova krova na prolaznike, uz tada kompletan popravak krova.

Loža: sFestivala poduzetništva, obrta i OPG-a prije 6 godina

Zanimljiv je ovaj dio svjedočenja nekadašnjeg labinskog gradonačelnika Tulija Demetlike: "Grad Labin je praktički ulagao u tuđu imovinu, ali si nije mogao dopustiti da u centru grada ima ruševinu koja je predstavljala s jedne strane ruglo a s druge strane opasnost za građane koji su bili u neposrednoj blizini. Godine 2015. pokrenut je postupak prema Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom (DUUDI-u) da se ispravi greška upisa RH na predmetnu Ložu i u DUUDI-u su se čak i složili, ali uz uvjet da se Grad Labin odrekne svih potraživanja prema Republici Hrvatskoj. U to vrijeme Grad Labin je potraživao nekih 4.700.000 kuna, koja sredstva se odnose na prodaju stanova koji su se prodali starom deviznom štednjom, što tada kao gradonačelnik nisam mogao prihvatiti jer se radilo o značajnom iznosu".

S druge, tužene strane, zastupnik Republike Hrvatske, Željko Perčinlić, zamjenik ŽDO-a Pula isticao je da je iz dostavljene dokumentacije i predloženih  dokaza razvidno da je Gradska loža uknjižena kao vlasništvo Republike Hrvatske temeljem članka 362. stavka 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno da se Republika Hrvatska uknjižila kao vlasnik na temelju valjanog pravnog osnova budući da je nekretnina bila upisana kao opće narodna imovina bez upisanog nositelja prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a nije bilo upisano ni pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta nekog nositelja.

Labin

Sutkinja je uvažila te tvrdnje, ustvrdivši u presudi da "faktično upravljanje predmetnom nekretninom ne predstavlja, u smislu odredbe članka 363. stavka 2. ZVDSP-a u svezi odredbe članka 4. stavka 1. ZUNDV-a dostatnu osnovu za zaključak suda da je tužitelj dokazao da je isti odnosno njegov pravni prednik (izvanknjižno) stekao pravo upravljanja (a posebno pravo korištenja i raspolaganja) na nekretnini u društvenom vlasništvu na valjanom pravnom temelju."

- Tužitelj nije obrazložio niti do zaključenja glavne rasprave dostavio dokaz iz kojega je moguće utvrditi vrijeme, način te osnovu stjecanja prava upravljanja (korištenja i raspolaganja) na predmetnoj nekretnini (općenarodne imovine). Pritom, tužitelj nije dostavio nikakvu ispravu kojom bi dokazao da je na temelju odluke vlasti, odluke suda ili pravnog posla izvanknjižno stekao predmetna prava. Tužitelj, konačno, nije dostavio dokaz da je njegov pravni prednik u skladu s odredbom članka 4. stavka 2. i 3. ZUNDV-a zatražio uknjižbu prava korištenja na predmetnoj nekretnini, stoga eventualno pozivanje tužitelja na odredbe članka 4. stavka 2. ZUNDV-a nije osnovano (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broja Rev 2929/2019 od 1. veljače 2023.). Stoga je upis prava vlasništva Republike Hrvatske glede predmetne nekretnine na temelju predmnjeve iz članka 362. stavka 3. ZVDSP-a pravilan i zakonit, pa je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti u cijelosti, zaključuje sutkinja Andrea Jelenić Pitoski.