Tekstom tko je policajac koji je potegao službeni pištolj usred Pule i ispalio najmanje dva metka kroz prozor automobila, otvorili smo treći dan radnog tjedna. Tekstom koji je iznova sablaznio istarsku javnost koja se s pravom pita je li naša sigurnost ugrožena, imajući na umu da je policajac revolveraš već otprije poznat po incidentima i nasilničkom ponašanju. Trebamo li se bojati vlastite policije koja po naravi treba štititi nas? Zbog čega takvi i slični imaju ovlast? Tko ga štiti? Dio odgovora pročitajte ovdje.
Čudna neka matematika vladajućih. Kako na državnoj, tako i na lokalnoj razini. Za one koji imaju najmanje, plaće primjerice, nema prostora za pomak, dok onima zbog koji imaju više, daje se još. Pokazala je to borba umaških vatrogasaca koji najavljuju štrajk i traže, pa zapravo, minimum onog što im pripada. Ljudi su to koji spašavaju živote i imovinu, ljudi bez 'normalnog' radnog vremena, ljudi kojima je glava često u torbi. O stresnim situacijama da ne govorimo.
I iako su se osnivači JVP-a, dakle gradovi i općine, u ovom slučaju Umag, Novigrad, Buje, općine Brtonigla, Grožnjan i Oprtalj, 'oprali' pa istaknuli da plaće vatrogascima daje država, a oni 'popravljaju' što bi trebala država, teza im ne drži vodu. Jer primjera gradova u Istri koji su vatrogascima osigurali dostojne plaće, iznad zakonskog minimuma, ima. U umaškom slučaju, čini se, ima načina, ali nema volje.
Volje nema, i dalje, u rješavanju problema kvalitete zraka u Puli i okolici. Što zbog Kaštijuna, što zbog cementare. Kao da ne dišemo isti zrak.
Dobra vijest za kraj je da su stigle kažete i kašete svježe ribe. I to one mnogima najdraže, sitne, plave. I cijena je pristupačna. Pet eura.
Dnevni urednici su bili Silvio i Nera, isti dvojac vas čeka i sutra.
Nakon najave štrajka umaških vatrogasaca, jedan od njih, vatrogasac s 25 godina staža i njihov sindikalni povjerenik Denis Blašković govori nam sutra s kojim se sve opasnostima, psihičkim i fizičkim iskušenjima suočavaju vatrogasci u svakodnevnom radu, a sve uz neto plaće koje se (bez dodataka koje, za razliku od svih onih koji rade osam sati dnevno, zarade prekovremenim satima, radom noću, vikendima, blagdanima, rizicima po život) kreću od svega 830 do 1200 eura.
Izmišljali su i izmišljaju o tome što ću raditi, da imam tri stana, kuću u Balama itd…, rekao je to prije dva dana bivši pulski gradonačelnik Filip Zoričić kada smo ga pitali o daljnjim životnim i političkim planovima. Nazvao je to pulskim tračevima i teorijama zavjere. No, jesu li zaista?
