Dan ustanka naroda Hrvatske jutros je obilježen prigodnim polaganjem vijenca na spomenik palih boraca i žrtava fašizma te minutom šutnje u Titovom parku u Puli, u organizaciji Društva Josip Broz Tito i Socijalističke radničke partije, čiji je dopredsjednik Vladimir Kapuralin na koncu svog govora istaknuo da "nije bilo Tita i partizana, ne bi bilo Istre u Hrvatskoj".
Rekao je da je 90-ih nova vlast 'u svom kontrarevolucionarnom pohodu ukinula ovaj značajni događaj i za neko vrijeme ga potisnula iz povijesnog pamćenja'.
Kapuralin je podsjetio da je na današnji dan 1941. godine pokrenuto nekoliko oružanih partizanskih akcija na području Like i bosanske strane granice, koji su se ubrzo u obliku dobro organiziranog vođenog ustanka proširili na ostale dijelove Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Najznačajnija akcija bila je napad i zauzimanje ustaško žandarmerijske stanice u ličkom selu Srbu.
- Ustanak je bio organiziran i vođen od pripadnika komunističke partije i slijedio je poziv, koji je Politbiro Komunističke partije Jugoslavije, pod predsjedanjem Josipa Broza Tita uputio 4. srpnja iste godine narodima Jugoslavije, o pokretanju općenarodnog ustanka protiv okupatora i njegovih domaćih slugu, kazao je dopredsjednik SRP-a, dodavši da je povod dizanju ustanka bio žestoki ustaški teror u obliku deportacija, progona prekrštavanja i masovnih likvidacija srpskog i ostalog za ustaški režim nepodobnog stanovništva, koji je uslijedio nakon uspostave tzv. NDH.
U interesu istine, kazao je Kapuralin, valja napomenuti da su teški zločini ustaša nad pripadnicima srpskog naroda koji nisu štedjeli ni žene, djecu i starce, pokrenuli i izolirane činove osvete od strane pripadnika četničkih formacija, prema selima naseljenim hrvatskim življem.
Prema raspoloživim dokumentima radi se o napadu na dva sela s bosanske strane granice i jedno ličko selo i zločini koji su tom prilikom počinjeni ni približno nisu razmjerni onim ustaškima koji su prethodili, kazao je.
Te epizode, dodao je, koriste pripadnici klerofašističke provenijencije i dan danas da bi falsificirali povijesne činjenice i organizirani partizanski ustanak prikazali kao akt četničkog zločina Srba nad Hrvatima, međutim upravo zahvaljujući organizaciji i vodstvu oružane borbe od strane Komunističke partije izbjegnuto je da ustanak preraste u rat naroda protiv naroda, već je usmjeren u opće obrambeni rat ujedinjenog naroda protiv okupatora i njegovih domaćih pomagača.
- Nakon secesije 90-ih nova je vlast u svom kontrarevolucionarnom pohodu ukinula ovaj značajni događaj i za neko vrijeme ga potisnula iz povijesnog pamćenja. Osim nacionalne, odnosno nacionalističke komponente zbog koje novom režimu ovaj događaj nije bio prihvatljiv, a odnosi se na nacionalnu pripadnost strana u sukobu, postoji i ona politička. Ona se sastoji u konstrukciji 22. lipnja, kao Dana tzv. antifašističke borbe, takozvane zbog činjenice što 22. lipnja nije bilo nikakve faktičke borbe vezane uz taj događaj.
Time je novi režim predvođen frustriranim vodstvom, zahvaćenim dubokom krizom identiteta, razapetim između revolucionarne prošlosti i kontrarevolucionarne sadašnjosti, pokušao prikazati borbu hrvatskih partizana ne kao zajedničku borbu udruženih jugoslavenskih naroda, koji se odazvao pozivu Komunističke partije Jugoslavije na zajednički otpor okupatoru, nego kao samostalno soliranje hrvatskih boraca, naglasio je Vladimir Kapuralin.