DUBROVNIK JE POZNAT, ALI I ISTRA IMA ŠTO POKAZATI: Hrvatska, osam dragulja zbog kojih mala zemlja zauzima visoko mjesto na svjetskoj karti prirodne i kulturne baštine

Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković prije nekoliko je dana izjavio da je njegov grad jedini pravi prvak hrvatskog turizma te da većina ljudi izvan Hrvatske ne zna čak ni gdje se nalazi Istra. Sljedećeg se dana ispričao, priznavši da je njegova izjava bila neprimjerena i pojasnivši da je njegova kritika bila upućena određenim akterima istarskog turizma, a ne Istri i Istranima.

Isprike su uvijek dobrodošle, ali čak i da ih nije bilo, Frankovićevu izjavu ne treba smatrati povodom za polemični protunapad. Naprotiv, korisnije je da nas taj neozbiljan i zanemariv događaj potakne na razmišljanje o tome koliko prirodnih, krajobraznih i kulturnih ljepota, poznatih i gotovo jedinstvenih u svijetu, Hrvatska može pokazati, premda je tako mala zemlja.

Nije tu riječ o slikovitim mjestima, poput našeg istarskog Motovuna, koji smo često, pretjerujući, skloni smatrati jedinstvenim, zaboravljajući da samo u Italiji postoje deseci utvrđenih gradića na vrhovima brežuljaka, jednako lijepih i očaravajućih, a mnogi su čak i ljepši. Dovoljno je pomisliti na Ostuni, Orte, Ascoli Piceno, Volterru, Urbino, San Gimignano, Brisighellu, Anghiari ili Monteriggioni. Ovdje je riječ o onim istinskim hrvatskim prirodnim i povijesno-kulturnim čudima koja se mogu svrstati u sam vrh svjetskih dragocjenosti. Mjestima, spomenicima i krajolicima koji zbog svojih prirodnih, povijesnih ili arhitektonskih obilježja predstavljaju nešto doista izvanredno, teško usporedivo s onim što se može pronaći drugdje.

Potaknuti neprikladnim riječima gradonačelnika Dubrovnika, napravili smo analizu, doduše amatersku, pokušavajući pronaći odgovor na pitanje: koje su to ljepote koje Hrvatska može pokazati svijetu, a da se pritom može pohvaliti stvarnom i prepoznatljivom jedinstvenošću?

Prema toj analizi, čak osam hrvatskih lokaliteta može se svrstati u sam svjetski vrh u svojim kategorijama. Neki su poznati posvuda i na prvi pogled spektakularni, poput samog Dubrovnika, Plitvičkih jezera, pulske Arene ili Kornatskog otočja. Drugi su manje upadljivi, ali posjeduju gotovo jedinstvena povijesna, arhitektonska, scenografska ili krajobrazna obilježja.

Bogatstvo hrvatske prirodne i kulturne baštine – preciznije, kulturne baštine koja se danas nalazi na hrvatskom teritoriju –  postaje još značajnije kada se uzmu u obzir statistički podaci o zemlji. S približno 3,8 milijuna stanovnika Hrvatska zauzima otprilike 130. mjesto u svijetu prema broju stanovnika. S površinom od 56.594 četvorna kilometra nalazi se oko 127. mjesta prema veličini teritorija.

No, ako napravimo kvalitativnu procjenu prirodne i kulturne baštine, na temelju UNESCO-ova vrednovanja i turističke posjećenosti pojedinih lokaliteta, Hrvatska bi se našla oko petnaestog mjesta u svijetu, iza velikih povijesnih, kulturnih i krajobraznih sila poput Italije, Kine, Egipta, Turske, Grčke, Španjolske, Francuske i Japana. No, ispred svih ostalih.

Ako pak koncentraciju njezinih iznimnih vrijednosti stavimo u odnos s brojem stanovnika i površinom teritorija, Hrvatska bi se okvirno popela na četvrto mjesto u svijetu prema koncentraciji tih vrijednosti u odnosu na broj stanovnika i na peto prema površini, isključimo li mikrodržave poput Vatikana.

Nije riječ o službenoj ljestvici, nego o promišljenoj usporedbi utemeljenoj na prisutnosti dobara koja mogu pretendirati na najviša mjesta u svijetu u svojim kategorijama. Pa pogledajmo onda te ljepote.

Dubrovnik, jedan od najljepših utvrđenih gradova na moru

Dubrovnik, dio UNESCO-ove svjetske baštine i odredište s približno milijun i pol turističkih dolazaka godišnje, kojima treba pridodati još pola milijuna putnika s kruzera, može se bez problema svrstati u sam vrh, uz Vallettu na Malti i Saint-Malo u Francuskoj, a ispred Rodosa, Cartagene de Indias u Kolumbiji i Essaouire u Maroku, među utvrđenim gradovima na morskoj obali. Tu valja naglasiti da je Dubrovnik poznatiji i posjećeniji od prekrasnih talijanskih utvrđenih gradova poput Sirakuze, Otranta, Alghera, Gallipolija i Gaete. U tu usporedbu ne uključujemo Veneciju, koja je ipak priča za sebe.

Proširimo li usporedbu na sve gradove opasane zidinama, uključujući one u unutrašnjosti, Dubrovnik gubi neosporan primat jer se mora uspoređivati s Carcassonneom, francuskim srednjovjekovnim utvrđenim gradom s dvostrukim obrambenim zidinama i 52 kule, koji godišnje posjeti gotovo četiri milijuna ljudi, te s Pingyaom u Kini, utvrđenim gradom sa šest kilometara zidina, iznimno očuvanim još iz vremena dinastija Ming i Qing, koji je pod zaštitom UNESCO-a i koji je 2025. godine premašio jedanaest milijuna posjetitelja.

Tu je i San Gimignano u Toskani, slikoviti srednjovjekovni gradić opasan zidinama, prepoznatljiv po svojim visokim kamenim tornjevima koji dominiraju brežuljkastim krajolikom. Dubrovnik bilježi znatno više turističkih noćenja, ali San Gimignano privlači i mnoštvo jednodnevnih posjetitelja, osobito onih koji dolaze na izlete iz Firence i Siene. Zato se broj noćenja ne može uzeti kao jedino mjerilo njihove ukupne posjećenosti.

Pulska Arena i bogatstvo rimske baštine

Iako još nije uvrštena na UNESCO-ov Popis svjetske baštine, pulska Arena, koju godišnje uobičajeno posjeti između 400 i 500 tisuća ljudi, može se, s približno jednakim brojem posjetitelja kao što ih ima amfiteatar u El Jemu u Tunisu, svrstati između četvrtog i petog mjesta u svijetu među najbolje očuvanim i turistički najposjećenijim rimskim amfiteatrima.

Ispred nje nalaze se rimski Kolosej (14,7 milijuna posjetitelja), amfiteatar u Pompejima (četiri milijuna turista, ali taj se broj odnosi na cijeli arheološki park) i Arena u Veroni (600 tisuća turističkih posjeta i više od 400 tisuća gledatelja predstava), dok su iza nje amfiteatri u Arlesu (350 tisuća) i Nîmesu (260 tisuća) u Francuskoj.

Da bismo stekli predodžbu, dobro je znati da je u svijetu identificirano približno 260 do 280 rimskih amfiteatara. No, ako izuzmemo one koji su potpuno nestali ili su uklopljeni u suvremeno urbano tkivo, kao u Lucci u Toskani, ostaje ih približno 230 s još prepoznatljivim arheološkim ostacima. Samo ih je dvadesetak još uvijek sačuvano s većim monumentalnim strukturama.

No, tu je još nešto. Ako uzmemo u obzir i Augustov hram, Slavoluk Sergijevaca, Forum, gradska vrata, Malo rimsko kazalište i mozaik, Pula se nalazi među prvih šest ili sedam gradova izvan Italije prema koncentraciji rimskih ostataka. Premda ostaje iza velikih kompleksa Efeza, Gerase i Méride te gradova poput španjolske Tarragone i Nîmesa, Pula se može pohvaliti rimskom baštinom kakvu je sačuvalo malo drugih gradova u svijetu.

No, i ako se uzmu u obzir mjesta u samoj Italiji, nakon, naravno, Rima, Verone i Pozzuolija, a uz bok — možda čak i ispred — Aoste, Brescie i Beneventa, Pula čuva veliku koncentraciju rimskih spomenika, utoliko iznimniju što je sva smještena u razmjerno maloj povijesnoj jezgri.

Plitvice, čudo koje se ne svodi samo na slapove

Plitvička jezera, prirodna baština UNESCO-a koju je 2024. godine posjetilo gotovo milijun i pol ljudi, ne mogu se, ako ih promatramo samo prema snazi, visini i spektakularnosti slapova, natjecati s Niagarinim slapovima između Kanade i Sjedinjenih Američkih Država, slapovima Iguazú između Argentine i Brazila, Viktorijinim slapovima između Zambije i Zimbabvea ili slapom Ángel u Venezueli.

foto: NP Plitvička jezera

No, Plitvice se penju na sam vrh svjetske ljestvice kada se uzme u obzir ono što ih čini posebnima: živi sustav od šesnaest terasasto raspoređenih jezera, šuma, slapova i sedrenih barijera koje se neprestano stvaraju.

Krajolik je to usporediv ponajprije s Jiuzhaigouom, kineskom dolinom tirkiznih jezera i slapova među šumama, te Huanglongom, također u Kini, poznatim po tisućama šarenih sedrenih bazena raspoređenih u terase.

Kornati, morski svijet otoka kakav se ne nalazi posvuda

Kornati nisu dio UNESCO-ove svjetske baštine i ne mogu se uspoređivati s Galápagosom ili Raja Ampatom (indonezijskim arhipelagom, svjetskim rajem morske bioraznolikosti: u njegovim vodama obitava više od 75 posto poznatih vrsta koralja, kao i tropske ribe, mante i morske kornjače), niti s Polinezijom po bujnosti tropske vegetacije.

Ni cijela hrvatska obala, koliko god bila iznimno razvedena, ne može se brojčano uspoređivati s otočnim područjima Švedske, koja ima približno 267.500 otoka, Norveške s oko 239 tisuća, Finske s gotovo 179 tisuća, Kanade s 52.455 ili Čilea s 43.471 otokom.

No, koncentracija Kornata — približno 150 otoka, otočića i hridi — surovost vapnenačkog krajolika, strme obale i iznimna prostorna cjelovitost morskog krajolika čine ovaj arhipelag vjerojatno najkarakterističnijim suhim krškim otočjem Sredozemlja i jednim od deset najistaknutijih otočnih nautičkih krajolika svijeta.

Poreč, bazilika koja vrijedi više nego što mnogi misle

Eufrazijeva bazilika u Poreču nema slavu Ravenne ili Istanbula i ne može se s njima natjecati po količini bizantskih mozaika. No, čak i ako promatramo samo taj kriterij, već se nalazi ispred bazilike svetog Marka i bazilike Santa Maria Assunta na Torcellu u Veneciji, ranokršćanskih bazilika u Rimu ili bizantskih ostataka u Solunu.

No, što je još važnije, čuva jedan od najcjelovitijih ranokršćanskih biskupskih kompleksa na svijetu, s bazilikom, atrijem, krstionicom, kapelom i biskupskom palačom.

Ako kriterij nije samo površina mozaika, nego cjelovitost čitavog kompleksa, Poreč se nalazi u samom vrhu svjetske ljestvice.

Split, carska palača koja je postala grad

Dioklecijanova palača u Splitu može pretendirati na prvo mjesto u svijetu među rimskim carskim palačama koje su još uvijek prepoznatljive, nastanjene i uklopljene u suvremeni grad.

Izgrađena na prijelazu iz trećeg u četvrto stoljeće, istodobno je bila carska rezidencija i utvrda, sa zidinama, monumentalnim vratima, podrumima, mauzolejem i Jupiterovim hramom. Njezina je iznimnost u kontinuitetu života: unutarnje ulice postale su gradske ulice i trgovi, mauzolej katedrala svetog Dujma, a hram krstionica.

Rim i Hadrijanova vila čuvaju veće komplekse, dok su u Gamzigradu, Trieru i Konstantinopolu palače svedene na ruševine ili razasute ostatke. Zato Split ostaje gotovo jedinstven slučaj: rimska palača koja je tijekom stoljeća postala sam grad.

Starogradsko polje na Hvaru, poljoprivredni krajolik star više od dvije tisuće godina

Starogradsko polje na otoku Hvaru jedan je od najstarijih i najbolje očuvanih poljoprivrednih krajolika koje su organizirali Grci, a koji se još uvijek koriste.

Nakon osnutka Farosa 384. godine prije Krista, grčki kolonisti podijelili su ravnicu na pravilne parcele, odvojene putovima i suhozidima. Ta geometrija stara 2.400 godina još je uvijek vidljiva, a polja se i dalje obrađuju kao vinogradi i maslinici.

Metaponto u Italiji i Taurički Herson na Krimu čuvaju druge važne primjere grčke podjele poljoprivrednog zemljišta, ali malo je mjesta na kojima je antički sustav ostao toliko cjelovit i još uvijek živ. Zbog toga je Starogradsko polje od 2008. godine na UNESCO-ovu Popisu svjetske baštine.

Split i Stari Grad manje su poznati od Dubrovnika, ali u svojim kategorijama mogu pretendirati na još izraženiji primat.

Šibenik, katedrala samo od kamena, bez žbuke

Među hrvatske monumentalne dragocjenosti treba uvrstiti i katedralu svetog Jakova u Šibeniku, izgrađenu, poput slikovitih trulla u Alberobellu, građevina sličnih istarskim kažunima, u cijelosti od kamena i bez žbuke. U svojoj specifičnoj tehničko-arhitektonskoj kategoriji može se smatrati gotovo jedinstvenim primjerom u svijetu.

Da bismo shvatili koliko je ta šibenska crkva posebna, dovoljno je pomisliti da je UNESCO smatra iznimnim remek-djelom kamene arhitekture: građevinom u kojoj su zidovi, stupovi, svodovi i kupola izrađeni od oblikovanih i međusobno uklopljenih kamenih elemenata, iznimnom tehnikom gradnje.

Ta je posebnost čini još dragocjenijom (premda manje spektakularnom) čak i od čuda poput trulla u Alberobellu, nuraga na Sardiniji, golemih zidina Inka u Peruu, svetišta Borobudur u Indoneziji, rimskog vodovoda u Segoviji, kiklopskih zidina Mikene u Grčkoj i megalitskih hramova na Malti. I to ne zato što je veća ili ljepša, nego zato što je uspjela pretvoriti kamen u cjelovitu arhitektonsku strukturu, tehnikom koju UNESCO prepoznaje kao jedinstvenu u svojoj vrsti.

Zaključno, Šibenik vjerojatno ima najizraženiji tehnički primat: građevinu u cijelosti izrađenu od kamena, s pločama, rebrima, svodovima i kupolom sastavljenima tehnikom toliko savršenom da čovjek ostaje bez riječi.

Mala zemlja, ali s golemim bogatstvom

Pred takvim bogatstvom baštine pitanje je li Dubrovnik poznatiji od Istre gubi svaki smisao. Pravo je pitanje prepoznati da istinska vrijednost, a time i turistička snaga Hrvatske, ne leži u jednom gradu ili jednoj regiji, nego u iznimnoj koncentraciji prirodnih i kulturnih čuda koja tako malen teritorij uspijeva pokazati svijetu. To treba vrednovati upravo sada, pred podatkom da, je prema orastu, ove godine hrvatski turizam n začelju Meditarana. Hrvatska je baština toliko bogata i raznolika da polemike koje su krenule iz Dubrovnika na kraju djeluju pomalo provincijalno.