U Fažani autobusi koji prometuju na liniji 21 ponovo će voziti uobičajenom trasom
Sve se vraća na staru počevši od nedjelje
Ugovor o koncesiji potpisan 1995. bio je gotovo kolonijalan. Prvo su Francuzi čak imali pravo naplaćivati cestarinu na običnoj dvotračnoj cesti, ali su se Istrijani pobunili jer nisu htjeli plaćati cestarinu za običnu cestu, pa su Francuzi morali odustati od te naplate. Onda im je zauzvrat država poklonila naplatu kroz tunel Učku, odnosno prenijela im vlasništvo nad tunelom. Tunel koji su građani Istre izgradili samodoprinosom”, primijetila je saborska zastupnica
Ugovor o koncesiji potpisan 1995. bio je gotovo kolonijalan. Prvo su Francuzi čak imali pravo naplaćivati cestarinu na običnoj dvotračnoj cesti, ali su se Istrijani pobunili jer nisu htjeli plaćati cestarinu za običnu cestu, pa su Francuzi morali odustati od te naplate. Onda im je zauzvrat država poklonila naplatu kroz tunel Učku, odnosno prenijela im vlasništvo nad tunelom. Tunel koji su građani Istre izgradili samodoprinosom”, primijetila je saborska zastupnica
Po održanoj svečanosti otvaranja obnovljene stare cijevi tunela Učka, o koncesijskom ugovorom s Bina Istrom pulska saborska zastupnica Dušica Radojčić (Možemo!) oglasila se priopćenje koje objavljujemo u cijelosti.
“Prošli tjedan svjedočili smo još jednom događaju organiziranom zbog političkog marketinga - otvaranju obnovljene stare cijevi tunela Učka. Najave su bile da će se obnova dogoditi prije sezone, ali tko još to pamti. Prošle godine, također u rujnu, imali smo svečano obilježavanje proboja druge cijevi tunela Učka. Vjerovali smo da je dvosmjerni promet jednom cijevi prošlost, no onda je samo par tjedana poslije svečanog otvaranja nove cijevi zatvorena stara cijev. Zbog dugotrajnosti dovršenja Istarski ipsilon će omogućiti još mnogo prilika HDZ-u i Miletiću za svečana otvaranja.
Dionice pod koncesijom Bina Istre trebale su biti davno gotove, no o tome malo tko govori. Svečano otvaranje stare cijevi dobra je prilika da se ponovi prošlogodišnja objava o uvjetima koncesijskog ugovora s Bina Istrom.
Za provedbu ugovora o koncesiji za razdoblje od 2023. do 2027. godine Bina Istra neće uplatiti ništa Hrvatskoj. To bi bilo prirodno za svaki normalni ugovor o koncesiji. No, s obzirom da to nije takav normalni ugovor, u ovom će slučaju Hrvatska platiti Bina Istri 174 milijuna eura.
Pozamašni godišnji iznosi uplaćuju se Bina Istri od samog početka sklapanja ugovora o koncesiji, dakle još od 1995. godine. A tako će biti u budućnosti do isteka ugovora o koncesiji 2041. Punih 55 godina koncesije. Do kraja koncesije iz državnog proračuna tako ćemo Bina Istri uplatiti još oko 500 milijuna eura. Koliko smo platili do sada, treba tek izračunati.
Dakle, Koncesijskim ugovorom između Republike Hrvatske i društva Bina Istra d.d. Hrvatska se obvezala na financijski doprinos koji predstavlja razliku između predviđenih prihoda od cestarine i nekih troškova definiranih Ugovorom o koncesiji. Takav loš deal objašnjavaju time da "predviđeni prihodi od cestarine nisu dovoljni za pokrivanje svih definiranih troškova u danom roku trajanja koncesije".
Ali ne moramo brinuti, kažu, jer piše i da će "društvo kontinuirano vršiti napore s ciljem optimizacije troškova i maksimiziranja prihoda u promatranom periodu te će pravovremeno obavijestiti Koncedenta o eventualnoj reviziji potrebnih iznosa financijskog doprinosa." Na to je Državna revizija još 2020. godine poručila državi da društva koja ne ovise izravno o tržištu, odnosno nemaju konkurenciju - kao što je to Bina Istra, nemaju ni interesa za smanjenje troškova, čemu pridonosi i naknada koju država plaća za pad prometa.
Ugovor o koncesiji potpisan 1995. bio je gotovo kolonijalan. Prvo su Francuzi čak imali pravo naplaćivati cestarinu na običnoj dvotračnoj cesti, ali su se Istrijani pobunili jer nisu htjeli plaćati cestarinu za običnu cestu, pa su Francuzi morali odustati od te naplate. Onda im je zauzvrat država poklonila naplatu kroz tunel Učku, odnosno prenijela im vlasništvo nad tunelom. Tunel koji su građani Istre izgradili samodoprinosom. I moji su roditelji izdvajali novac za izgradnju tunela odnosno kupovali obveznice. Pretpostavljam da se to na otvaranju vjerojatno nije spominjalo, ali ne mogu znati jer nisam bila prisutna.
Ugovor o koncesiji odredio je da se u prvoj fazi gradi poluprofil, a u drugoj fazi puni profil autoceste. Meni puni profil autoceste znači dvije trake u jednom smjeru plus zaustavna traka, kao na svim autocestama na svijetu. Ali ne u Istri. Ipsilon ima samo dvije trake.
U informacijama o Istarskom ipsilonu možete čuti i da je ta investicija dovela ne samo do povećanja razine sigurnosti nego i do unaprjeđenja zaštite okoliša. Dvije trake su manje sigurne od tri, to je jasno, a što se zaštite okoliša tiče, nije izgrađen niti jedan prijelaz za životinje, staništa su fragmentirana, čime se utjecalo na prirodno kretanje životinja. Samo za usporedbu, na autocesti Dalmatini ima 5 prijelaza za životinje.
Danas imamo Istarski ipsilon koji se u neki dijelovima još uvijek nadograđuje. To što danas imamo gradilo se punih 40 godina, a radi se o oko 150 kilometra autoceste. Dakle, oko 4 kilometra godišnje. Koliko je trebalo državi da izgradi autocestu Dalmatina? Pet do šest godina, a izgrađeno je 380 km.
2020. godine je Vlada šesti put izmijenila Ugovor o koncesiji, odlučivši da se Bina Istri dodjeljuje državna potpora za obavljanje usluge od općeg gospodarskog interesa.
Te iste godine je Državna revizija utvrdila da država umjesto naplaćivanja koncesijske naknade zapravo subvencionira koncesionare i preuzima na sebe rizik od pada prometa. Hrvatska je desetljećima nositelj najvećeg rizika u poslovanju, iako bi rizik većim dijelom trebao biti na koncesionaru. Nositelj cestarske koncesije zarađuje manje nego što želi, a država kroz subvencije ispunjava njegove želje.
Uz sve to, mi Istrijani plaćamo najskuplju autocestu u državi.
Zašto su se godinama sklapali ugovori i radile izmjene s tako velikodušnim uvjetima za Binu Istru ne znam - logike nema. Je li i tu razlog u 10%, baš kao u slučaju Malog Beroša?", pita pulska saborska zasupnica.
Sve se vraća na staru počevši od nedjelje
Sanela Pliško: "Vrlo je znakovito da se ovo moje nenajavljeno razrješenje dogodilo u tijeku već raspisanog natječaja za ravnatelja INK-a, što rađa sumnje da me nove vlasti doživljavaju kao onu čiji glas ne nadziru! Način razrješenja pogodio me i osobno" * Gradonačelnik Grbin je na njeno mjesto postavio Slađanu Pletikos-Pernar, koja je na lokalnim izborima bila na listi Gorana Mihovilovića
Vrhunac predstave je petominutna kompozicija “Castration song” koja započinje usklicima bračkih kamenoklesara koji naizmjenično udaraju po ogromnoj kamenoj stijeni. Sinkauzi potom razvijaju mantričnu glazbenu epopeju na koju se glasom i instrumentom nalik na klarinet nadovezuje Michele Sambin iz Padove
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.