Dušica Radojčić (Možemo!): "Naša voda i priroda, njihov profit"

"Dok se diljem Europe i Amerike građani protive izgradnji velikih podatkovnih centara, investitori se okreću područjima u kojima očekuju manje otpora" poručuju iz političke platforme Možemo!, čija saborska zastupnica Dušica Radojčić, kako navode u priopćenju koje su danas uputili javnosti, upozorava da Hrvatska, sa slabim institucijama i političkom podrškom investitorima, postaje privlačno odredište za projekte čije troškove snose lokalne zajednice, a profit ostvaruju tehnološki giganti.

Priopćenje prenosimo u cijelosti.

"- Jeste li i vi pomislili otkud ideja za projekt megalomanskog centra Pantheon u Topuskom? Ili za projekt podatkovnog centra Noverix u Mostaru? Baš u vrijeme kad su zbog podatkovnih centara na nogama Europa i Amerika?", upitala je saborska zastupnica Možemo! Dušica Radojčić, upozoravajući na sve snažniji otpor izgradnji velikih podatkovnih centara u razvijenim zemljama.

Prošlog su vikenda u 15 europskih država održani prosvjedi pod nazivom „Zaustavite prljave podatkovne centre", na kojima se tražila privremena obustava njihove izgradnje zbog goleme potrošnje električne energije i vode, mogućeg poskupljenja energije, štete za okoliš i opterećenja infrastrukture. Protivljenje takvim projektima postalo je i važno političko pitanje u Sjedinjenim Američkim Državama.

„Ni Amerikanci ne žele da velike tehnološke kompanije ostvaruju goleme profite, dok lokalno stanovništvo snosi troškove kroz skuplju struju, potrošnju vode, buku, ugrožavanje prirode i opterećenje infrastrukture", istaknula je Radojčić.

Upravo u sve snažnijem otporu na Zapadu vidi razlog zbog kojeg se takvi projekti sve češće planiraju u slabije razvijenim i manje naseljenim područjima, gdje su zemljište i resursi jeftiniji, a lokalne zajednice imaju manje mogućnosti suprotstaviti se velikim investitorima.

„Nakon kritika i protivljenja u razvijenim društvima svjesnima klimatske krize, kapital sada podatkovne centre smješta na periferiju, u društva koja nemaju demokratske kapacitete i valjane institucionalne procedure da bi se procijenio njihov pravi utjecaj. U društva koja će dati svoje resurse i žrtvovati ekosustave za profit američkih tehnoloških giganata."

„Prljave se industrije sele tamo gdje je otpor manji, gdje su zaštite okoliša i lokalne zajednice slabi. Tamo gdje je manja naseljenost i gdje je vlast zainteresirana za privlačenje stranih ulaganja. Je li sad jasnije zašto Hrvatska?"

Radojčić je posebno kritizirala hrvatski sustav procjene utjecaja na okoliš, upozoravajući da politička podrška investitorima prečesto ima prednost pred zaštitom prirode i interesa lokalnog stanovništva.

„Znamo na što su se pod HDZ-om sveli postupci procjene utjecaja na okoliš – na podilaženje investitorima friziranim studijama utjecaja na okoliš. Tim postupcima više nitko ne vjeruje."

Podsjetila je na slučaj planova izgradnje peradarskih megafarmi kao primjera projekta koji pokazuje koliko je Hrvatska postala privlačna investitorima koji računaju na slabu kontrolu i podršku vlasti.

Koliki bi teret takva ulaganja mogla predstavljati za Hrvatsku, ilustrirala je primjerom planiranog podatkovnog centra Pantheon u Topuskom.

„Nosi godišnju potrošnju električne energije od 5 TWh. To je jedan i pol puta više od Zagreba i nešto više od četvrtine potrošnje Hrvatske. Nije li apsurdno da ulažemo velike novce u energetsku učinkovitost za smanjenje potrošnje energije, a onda jednim centrom povećavamo nacionalnu potrošnju za 25%!"

Osim velikih energetskih potreba projekta, upozorila je na potrošnju golemih količina vode za rashladne sustave, moguće zagrijavanje i onečišćenje površinskih i podzemnih voda te negativne utjecaje na okolna područja ekološke mreže. 

Dok investitori najavljuju vlastitu proizvodnju električne energije, ostaje pitanje stvarnih utjecaja projekta na vodne resurse, prirodu i lokalnu zajednicu. Hrvatska bi tako stavila na raspolaganje svoje zemljište i vodne resurse te preuzela okolišne rizike, dok bi profit ostvarivale velike tehnološke kompanije.

Radojčić je naglasila da se i u Hrvatskoj sve više građana organizira protiv projekata koji ugrožavaju njihov okoliš i kvalitetu života:

„Štetni su se projekti često smještali u malobrojne siromašne zajednice koje nemaju političku moć, pravnu zaštitu ni ekološku svijest. Ali nakon Gospića ništa više nije isto kao prije."

Građani su postali svjesniji prioriteta i ne prihvaćaju više rizike za okoliš i zdravlje u ime tuđeg profita. Sisak, Ludina, Sunja, Lekenik, Zagreb, Apatija, Pula, Koromačno – ti slučajevi organiziranog otpora pokazuju da je sve manje bespomoćnih i pasivnih lokalnih zajednica. Ljudi izlaze na ulice da bi ih se čulo."

„Ne sumnjam da će se isto dogoditi i u slučaju projekta Pantheon", zaključila je Radojčić", navodi se u priopćenju.