Dušica Radojčić: 'Zoričić je građanima četiri godine prodavao maglu! Postanem li gradonačelnica, učinit ću sve da se ne izgradi hotel na Valkanama'

Saborska zastupnica Možemo! i dosadašnja vijećnica u pulskom Gradskom vijeću Dušica Radojčić nakon izbora 2021. godine, 18.svibnja ponovno ulazi u izbornu trku za čelno mjestu u izvršnoj vlasti Grada Pule. U intervjuu za Istru 24 govorila je o svojoj viziji grada, politikama koje počivaju na borbi protiv korupcije i pogodovanja te daljnim planovima oko zaštite priobalja i pulskog Lungomare. Nije štedjela aktualnu vlast tvrdeći da su četiri godine mandata protratili uzalud.

Koja je ključna razlike između Filipa Zoričića i vas ili da preformuliram pitanje kako biste vi vodili Grad i što najviše zamjerate Zoričiću?

Definitivno mu najviše zamjeram što je građanime Pule četiri godine prodavao maglu! Bilo je puno najavljivanih, a nikad realiziranih  projekata, osim onih koje je započela bivša IDS-ova vlast. Zoričić od samog početka nije imao jasnu i planiranu viziju grada. Osim što je gradu štetio svojim činjenjem, to je možda još i više radio nečinjenjem. Tko ga je upoznao taj ga je i brzo napustio, o čemu svjedoči odlazak brojnih gradskih pročelnika, ali i 80-tak zaposlenika Grada koji su odlazili jer više nisu mogli raditi u takvoj nesposobnoj upravi. Nevjerojatno je da su svi ti pročelnici, koji su se doslovno redali „ko' na traci“, pred vijećnicima nemušto pokušavali obrazlagati određene gradonačelnikove odluke s obzirom da bi on za to vrijeme napuštao vijećnicu.

Većina tih ljudi koje je dovodio nije odabrana po stručnosti i kompetentnosti već su birani isključivo po odluci gradonačelnika. Trebali smo čekati sam kraj mandata da dobijemo pročelnike putem javnog natječaja jer prije su sve na funkcijama bili vršitelji dužnosti. Najavljivao je svašta - sportsko rekreacijski centar na Marsovom polju, vrtiće na Valmadama i Sisplacu, obnovu Pattinagia, novi inovacijski centar na Valelungi. U četiri godine s mrtve točke nisu se pomakli projekti aglomeracije Pula centar i Pula sjever, pa Pula i dalje svoje otpadne vode i fekalije bez pročišćavanja ispušta u more.

Ja bih se prvenstveno fokusirala na nekoliko strateških projekata i njih bi realizirala do kraja mandata. Odabrala bih nešto što je strateški važno za grad, i to bi realizirala, npr. proizvodna zona, dom za starije, sortirnica, garaže i drugo. To je politika uspješnih koraka. Ako u prvom mandatu dokažete da nešto možete realizirati, dobiti ćete povjerenje i za idući mandat.

Spominjete da su odgovorne funkcije u Gradu preuzimali nekompetentni ljudi. Nezavisna lista Filipa Zoričića tvrdi da je upravo prije četiri godine promijenjen način upravljanja gradom nakon više desetljeća uhodanog uhljebljivanja. Je li Zoričić zastavio ili nastavio taj trend?

Jasno je da je nastavio s tom praksom i postavljao svoje ljude za koje javnost nije znala ni kakve su im kompetencije niti čime su to zaslužili odgovorne funkcije. Tu ne mislim samo na gradske pročelnike, već i direktore gradskih poduzeća. Mi zapravo ne znamo na temelju kakvih referenci je Zoričić na direktorske funkcije, samo da navedem neke, montirao Aleksandra Budisavljevića na Kaštijunu ili primjerice Nenada Rupenovića u Pula parkingu.

Neki kandidati imaju svoje medije

Na Zoričićevoj listi je i bivša članica Možemo! Koviljka Aškić koja vas sada u kampanji proziva za populizam. Konkretno, spomenula je da ste odbili da se u rad Kaštijuna pro bono oko financija uključi SDP-ov Danijel Ferić jer bi u slučaju da se problem na Kaštijunu riješi, to bila zasluga SDP-a. Prema ovome ispada da vam zapravo nije bilo u interesu riješiti problem na Kaštijunu?

Gospođa Aškić sa mnom očito ima neki osobni problem, a to se jasno vidi iz njenih svakodnevnih javnih istupa. Te istupe nikad nisam komentirala jer je vidljivo da proizlaze iz nekog osobnog animoziteta. Tako je i ova tvrdnja koju ste naveli nevjerojatna laž. Ako je mislila na vrijeme kada je Možemo! bio u koaliciji s SDP-om i Zoričićem, ta tema nikad nije bila predmet niti jedne rasprave niti se o tome ikad odlučivalo. Koviljka Aškić je kao tadašnja članica Možemo! i Zoričićeva savjetnica predložila Fabija Giacomettija za direktora Kaštijuna. To je bio njezin odabir, mi smo vjerovali u taj odabir zbog njegovog prethodnog iskustva i podržali ga. Dakle, Aškić je mogla u to vrijeme predložiti bilo kog drugog.

Je li točno da na početku obnašanja vlasti, dok ste još bili u koaliciji, niste predložili niti jedan dokument koji bi pokrenuo neke aktivnosti u gradu u strahu da za to zasluge ne dobije Filip Zoričić?

Dovoljno je pogledati odredbe sporazuma tadašnje kratkoročne koalicije, koje su redom Zoričić i SDP prekršili, da bi se vidjelo da je ta teza izmišljotina. Ako se pogledaju naši prijedlozi za uvršenje u proračun, može se vidjeti da smo otpočetka predlagali da se krene u projektiranje doma za starije kako bismo imali spreman projekt kada se pojave natječaj i novac za financiranje. Umjesto toga, imamo četiri izgubljene godine pod Zoričićem, a mogli smo već imati projekt i lokaciju. Predložili smo i izgradnju sortirnice, ali i od toga nije bilo ništa, izgradnju parka u betonskom naselju na Monvidalu, što je usvojeno, ali se s realizacijom počelo tek četiri godine kasnije. 

Na našu inicijativu krenulo je javno financiranje medija, ali su sredstva s početnih 130  tisuća eura, smanjena na 80 tisuća.Tu je i naš prijedlog uvođenja civilnog nadzora na Kaštijunu, zatim participativni proračun čiju je realizaciju Zoričić obesmislio. Niz je stvari koje smo predložili. Neke su u tom kratkom razdoblju prihvaćene, a zbog nedostatka političke volje, brojni prijedlozi nisu naišli na plodno tlo.

Slogan vašeg protukandidata Mihovilovića „Pula Puležanima“ digao je dosta prašine. No i Možemo! je prije dvije godine također govorio "Pula Puležanima" kada je aktualna bila tema Bunarina.

Usporedba sa sloganom protukandidata Mihovilovića je promašena. Od najranijeg djetinjstva, kada me netko pitao otkud sam, govorila sam da sam Puležanka. Cijela moja generacija se na taj način izjašnjavala kao o pripadnosti gradu, neovisno o nacionalnosti i porijeklu. Što se tiče našeg slogana oko Bunarine, to se u prvom redu odnosilo da se Bunarina vrati građanima i da ne smije biti komercijalizirana.

Tvrdite da se provodi netransparentna i neravnopravna kampanja referirajući se na to da određeni kandidati imaju svoje medije. Na što ste konkretno mislili?

U izbornim kampanjama postoje pravila koja bi trebala omogućiti ravnopravan i pošten pristup svim političkim opcijama. Nažalost, u ovoj kampanji to nije tako. Vlasništvo medija određuje i uređivačku politiku, a neki od političkih kandidata su vlasnici medija. Ako ćemo konkretno, direktor Glasa Istre je HDZ-ov igrač Bojan Divjak, nećak Vladimira Šeksa, suprug SDP-ove kandidatkinje Sanje Radolović je u procesu preuzimanja ili je već preuzeo Istarski.hr. Tu je i kandidat za pulskog gradonačelnika Elvis Morina koji ima svoj radio i čije je novinarski neetično ponašanje poznato. Kandidat Goran Mihovilović ima svoja plakatna mjesta i u vrlo je bliskim odnosima s vlasnicima lokalne televizije u Puli gdje ima privilegiran pristup. IDS gdje je na vlasti uobičajeno netransparentno financira medije i tako otupljuje svaku kritiku, te javnim novcem plaća političko oglašavanje.

Ovo čemu danas svjedočimo nikako ne možemo nazvati poštenom političkom kampanjom s obzirom da sve političke opcije nemaju jednak tretman. Na taj se način potkopava demokratičnost izbora i poštena izborna utrka. Prije nego što je kampanja i formalno počela, neki su mediji od nas tražili da platimo ako želimo da prate naše konferencije za novinare ili da  platimo za intervju. Naravno da smo to odbili, jer smatramo da mediji imaju odgovornost u obavljanju svoje javne funkcije. Vjerojatno drugi kandidati s time nemaju problem.

S obzirom da je Zoričić u kampanji s pozicije gradonačelnika, koristi li on javne resurse u političkoj promociji kao što župan Boris Miletić?

Da. Uobičajeno je da se u ovo predizborno vrijeme užurbano čisti, gradi ili uređuje okoliš i po tome se Zoričić ne razlikuje od drugih kandidata. No van svake pameti je da je za svečanu večeru Zaklade za sport utrošeno 20 tisuća eura, a budžet te Zaklade je 90 tisuća eura. Tu su i brojna javna predizborna potpisivanja početaka nekakvih radova, ugovora o podršci ili razni prijemi koji se plasiraju u medijima, a putem kojih se gradonačelnik promovira u političkoj kampanji.

Zašto je SDP-ov Muidža predstavljao proširenje nogometnog igrališta?

Za Zoričića je „slučaj“ Lungomare gotova stvar. Investitor hotela na Valkanama je zatražio građevinsku dozvolu za hotel, što vi planirate dalje poduzeti po pitanju postupka pretvorbe i privatizacije, odnosno vraćanja zemljišta, nije li to s ogromnim vremenskim odmakom pucanj u prazno?

To misle svi moji protukandidati/kinje, a činjenice govore da ništa nije gotovo! Nikako ne mogu pristati na „tko je jamio je jamio". Otišla sam u CERP (nasljednik Fonda za privatizaciju op.a.) i kopirala svu dokumentaciju procesa pretvorbe i privatizacije. Pokazalo se da je proces izvršen nezakonito. Inicijativa građana Lungomare još je 2022. godine podnijela DORH-u prijavu u kojoj je navela što je sve privatizirano, a nije moglo biti. Primjerice, šume, poljoprivredna zemljišta, kamenolomi, sportsko-rekreacijski centri. Prema tada važećim zakonima, na ta se zemljišta nisu mogli upisati privatni vlasnici. Sada, 30 godina kasnije, i upravo zbog Građanske inicijative Lungomare, država, odnosno DORH, traži upis vlasništva nad svim šumskim zemljištem na koje se na kraju upisao pravni slijednik - Hotel Valkane.

Šuma Lungomare, od teniskih igrališta na Valkanama do Gortanove uvale, trenutno je u vlasništvu Hotela Valkane zajedno s pročistačem. Prema tada važećim zakonima, šumsko zemljište na Lungomare nije moglo biti privatizirano kao ni zemljište na kojem se nalazi javna infrastruktura. Hotel Valkane je vlasnik zemljišta na kojem se nalazi gradski pročistač, a gradska tvrtka koja upravlja tim pročistačem za to plaća najam Hotelu Valkane! Dakle, ako država nakon 30 godina može tražiti povrat svoje šume, onda i Grad Pula može tražiti upis vlasništva nad zemljištem na kojem se nalazi sportsko-rekreacijski centar Valkane.

Također, na visokom Upravnom sudu je ocjena zakonitosti izmjena Urbanističkog plana uređenja (UPU) Lungomare i GUP-a iz 2015. godine kojima se omogućila izgradnja tog hotela. Kao saborska zastupnica uputila sam zahtjev DORH-u vezan uz status predmeta građanske inicijative i izvidi su u tijeku. Znači, još se mogu poduzeti koraci kako bi se preispitao način na koji je privatni vlasnik došao do nečega što mu po zakonu nije moglo pripasti.

Kako sada s odmakom gledate na novi nogometni teren na Valkanama, mnogi smatraju da je to pun pogodak?  

Ta lokacija od početka nije bila dobra pozicija jer je uništen velik dio šume dok, recimo, na Marsovom polju gdje smo mi predlagali teren, to ne bi bilo potrebno. Sjećam se 2021. godine kada se predstavljalo proširenje tog igrališta i kada sam tadašnje koalicijske partnere upozoravala na neprikladnost ove lokacije zbog rušenja šume. Sastali smo se na Valkanama Filip Zoričić, predstavnica SDP-a, pročelnica, predstavnik Pula sporta, a na sastanak su došli i Stevan Muidža, te Zoran Kostić (predstavnici tvrtke Hotel Valkane op.a.), kojega tada nisam poznavala. Muidža je u rukama držao projekt proširenja nogometnog igrališta i pokazivao mi ga. Pitala sam gradonačelnika zašto gospodin Muidža nama predstavlja proširenje igrališta s obzirom da je zemljište vlasništvo Grada Pule i kakva je njegova uloga u tome. Uslijedio je neugodan tajac. To je naravno potaknulo sumnju da se to proširenje provodi kako bi se budućem hotelu omogućilo da u neposrednoj blizini ima i taj sportski sadržaj.

Stevan Muidža je visokopozicionirani član pulskog SDP-a, je li iz tog razloga SDP gurao i zdušno podržavao taj projekt?

To je eklatantan primjer pogodovanja i u prostornom planiranju i u kasnijem donošenju odluka. Vijećnici SDP-a, HDZ-a i Zoričićevci donijeli su i nevjerojatnu odluku o oprostu duga investitoru od najmanje 800 tisuća eura komunalnog doprinosa jer je Hotel Valkane sebi odlučio napraviti cestu do hotela. Takva se prebijanja mogu vršiti samo u slučajevima kada je prethodno Grad u Program izgradnje komunalne infrastrukture stavio izgradnju neke ceste koja je u javnom interesu. Ako izgradnja takve ceste koja služi mnogima, a ne samo jednome, o svom trošku izgradi investitor, može se prebiti iznos komunalnog doprinosa  s troškom izgradnje ceste. No u ovom slučaju, ta cesta vodi do pročistača koji će se s vremenom zatvoriti i ta nam cesta kroz šumu uopće nije potrebna. Ne postoji nikakav razlog da Grad oprašta 800 tisuća eura za tu izgradnju. Ako postanem gradonačelnica, odmah ću ukinuti tu sramotnu odluku.

Uvjereni ste da hotel na Valkanama neće biti izgrađen?

Ako postanem gradonačelnica, učinit ću sve da se taj sportsko rekreacijski centar vrati Gradu jer nije ni mogao biti privatiziran, i da se hotel ne izgradi.

IDS-ova vlast je kroz prostorno planiranje omogućila gradnju hotela, a sada IDS-ov kandidat za gradonačelnika Valter Boljunčić vrlo često spominje referendum za Lungomare, kako na to gledate?

U vrijeme referenduma, Možemo! je bio jedina stranka koja ga je aktivno podržavala, sve druge su ga osporavale. Za svaku gradsku feštu, manifestaciju ili događaj, plaća se iz proračuna novac za reklame i jumbo plakate, a referendum je aktualna vlast potpuno ignorirala. Što se Boljunčića tiče, on nije podržavao referendum i nije pozvao građane da se odazovu, a sada ima obraza pozivati se na njega.

Gradsko vijeće nije podržalo nastavak pregovora s investitorom gradnje stambene zone na području lučice Delfin. Kakav rasplet za Delfin očekujete?

Cirkus koji je Zoričić priredio pred kraj mandata je najobičnija farsa. Doslovno pet minuta prije odlaska s funkcije, gradonačelnik traži suglasnost Gradskog vijeća za nastavak pregovora. Pokušao se prikazati kao zaštitnik prostora, a imao je pune četiri godine da pokrene izmjene Urbanističkog plana uređenja (UPU) Delfin. Pregovori s investitorom su krenuli još prije dvije godine i nikad nas ranije nije pitao za mišljenje.Tako da mu ni sada nije bila potrebna suglasnost za nastavak pregovora, jer kao gradonačelnik ima ovlasti sam donijeti odluku i staviti ju na Vijeće.

Da se taj UPU stavio van snage, ne bi se mogla izdati lokacijska i građevinska dozvola, a to se može učiniti i sada. Pravo građenja na toj lokaciji dobio je kontroverzni graditelj Ivica Salvador koji iza sebe ima nevjerojatne repove i dug od 200 tisuća eura zbog čega je Fina pokrenula postupak stečaja. Postavlja se pitanje je li uopće poželjno pregovarati s jednim takvim investitorom?

Od Grada smo tražili da nam dostave iznos duga za komunalni doprinos svih tvrtki u vlasništvu Ivice Salvadora.Te smo informacije 2021. godine dobili bez problema, objavili smo ih, a nakon toga je Salvador platio dug. Sada smo to ponovno zatražili jer Grad s tim investitorom dalje pregovara. Međutim, zahtjev nam je odbijen pod sumnjivim izgovorom. Nejasno je zbog čega gradonačelnik u ovom trenutku krije iznos duga tvrtki u vlasništvu Ivice Salvadora.

Koliko mi je poznato, Grad vam je omogućio uvid u sve podatke koje ste tražili?

To nije točno. Odbili su nam dati podatke navodeći da se radi o zaštićenim osobnim podacima, što nije valjani razlog za odbijanje davanja tih informacija. Vijećnici imaju pravo uvida u sve dokumente pa čak i one proglašene poslovnom tajnom, uz obavezu da tu tajnu čuvaju. Jedini mehanizam koji nam je preostao je Zakon o pravu na pristup informacijama, pa smo pokrenuli i taj postupak.

Protukandidat Goran Mihovilović bi u model stambene politike uključio privatne investitore, a zauzvrat bi im Grad olakšao procedure oko izdavanja dozvola i slično, kako vi na to gledate, je li to pravi put?

Bilo je zanimljivo čuti kada je Mihovilović taj prijedlog iznio na sučeljavanju na Filozofskom fakultetu kada su ga raskrinkali studenti, postavljajući mu pitanja za koje ni sam nije znao odgovor. Nekoliko je puta ponovio da postoje društveno odgovorni investitori što me odmah podsjetilo na jumbo plakat u Radićevoj ulici. Tamo se na istom mjestu nalazi promidžbeni plakat kandidata Mihovilovića, a iznad je plakat na kojem piše“ Stanoinvest - društveno odgovorno poslovanje“. Više od toga ne treba komentirati.

U Puli imamo ogroman problem s nepriuštivim stanovanjem zbog visokih cijena najma i nekretnina i to se ne može riješiti jednom ad hoc mjerom. Za to je potrebna dugoročna strategija koju Pula do sada nije imala, već je sve bilo prepušteno tržištu. Rješavanje problema stanovanja zahtijeva niz paralelnih mjera, koje smo predvidjeli u u svom izbornom programu. Zbog prepuštanja stanovanja tržištu sada i imamo oko šest tisuća stanova koji ne služe stanovanju, a s druge strane ogroman je broj ljudi koji si ne mogu priuštiti skupe stanove i najmove.

Što vi konkretno predlažete, s obzirom da sve političke govore o priuštivom stanovanju?

Nije stvar u tome da se ispucavaju brojke o gradnji 100, 200 ili 400 stanova za priuštivi najam, već da se odgovorno krene s kreiranjem gradskog stambenog fonda, da se u svakom godišnjem proračunu definira iznos koji Grad može podnijeti i zatim krene u gradnju. HABOR je osigurao 172 milijuna eura za gradove i općine za gradnju javnih stanova od čega polovica može biti bespovratna. Ali treba imati projekte, a Zoričić nije pripremio niti jedan koji bi se sada brzo mogao prijaviti na taj poziv. Dakle, brzo se moraju naći lokacije za gradnju i izraditi projekti.

Jedna od mjera je i poticanje stambenih zadruga. Križevci su prvi krenuli u tom smjeru i ako budem gradonačelnIca, bit ću druga. Predlažemo i pravo prvokupa. Danas svjedočimo prekomjernoj apartmanizaciji starogradske jezgre što se može spriječiti pravom prvokupa na način da se povijesna cjelina odredi kao lokacija na kojoj se nekretnina najprije mora ponuditi Gradu Puli. Zato je bitno da Grad ima fond za otkup takvih nekretnina. Jako je puno gradskih nekretnina u derutnom stanju. Treba ih obnoviti kako bi se omogućilo normalno stanovanje i davanje obiteljima po priuštivom najmu uz kreiranje sadržaja koji neće biti samo u svrhu turizma, već za ljude koji žive u starogradskoj jezgri. Bitno je reći da priuštivi najam mora biti proporcionalan primanjima kućanstva i ne smije premašiti određeni postotak primanja.

Gdje je zapelo s javnom objavom registra gradskih nekretnina?

Nažalost, Grad Pula u ove četiri godine nije javno objavio registar nekretnina. To je bilo nužno jer takav registar onemogućava korupciju i pogodovanje, a s druge strane potiče gospodarsku aktivnost. Umjesto da se građani ili poduzetnici traže dokumente i informacije po gradskim uredima, kroz registar na jednom mjestu imaju uvid u status svih gradskih nekretnina.

Grad je donio Strategiju upravljanja nekretninama, međutim ona nije sadržavala popis nekretnina. Premda je usvojen naš prijedlog da se u planirane aktivnosti uvrsti i kupovina nekretnina, što kao mogućnost u prvoj verziji nije bilo predviđeno, Strategiju nismo podržali jer u njoj, između ostalog, piše da se mora maksimizirati profit od izdavanja stanova ili poslovnih prostora, a minimizirati ulaganja u zelene površine i javnu infrastrukturu. Uloga Grada ne bi trebala biti da zarađuje od građana, već da im pruži priliku za kvalitetniji život i stanovanje. I to je pokazalo na koji način Zoričić gleda na upravljanje nekretninama. 

Često vas se prozivalo da ste u sukobu interesa s obzirom na vašu funkciju u Koordinaciji Društvenog centra Rojc. U tome su prednjačili SDP-ova Sanja Radolović i HDZ-ov Sean Soldatić koji je naveo "da se bavite lukrativnim aktivizmom i da ste aktivni samo kad se plaća".

Već sam u više navrata objasnila da moja funkcija vijećnice i one u Koordinaciji nije u nikakvoj koliziji. Napadi Seana Soldatića bili su učestali, ali žalosti što se takve njegove neprovjerene izjave plasiraju i nekritički prenose u medijima što je njemu zapravo i cilj. Za rad u Koordinaciji nisam plaćena, radi se o volonterskom angažmanu. Sanja Radolović me napadala isključivo kako bi skrenula pažnju oko eklatantnog sukoba interesa SDP-a i projekta hotela na Valkanama.

Zašto nikad nije objavljen transparentan prikaz svih prostora i najma i udruga koje koriste prostore u Rojcu?

Taj dokument je javno dostupan, zove se Odluka o uporabi poslovnih prostora u objektu Društvenog centra Rojc Pula  i u njemu su sve informacije o udrugama korisnicama prostora, površini prostora na raspolaganju, tlocti prostora i drugi uvjeti. Najam je za sve isti, osim za udruge za osobe s invaliditetom koje su oslobođene plaćanja najma.

Gradonačelnik Bojaniću cinkao radnike

Što s revizijom korištenja prostora u Rojcu s obzirom da postoje udruge koje prostore ne koriste za ono što su im dodijeljeni, zašto se ne „pročešljaju“ sve te udruge kako bi se transparentno znalo tko i kako prostore koristi?

Na to smo kao članovi Koordinacije koji predstavljaju Savez udruga Rojca konstantno upozoravali dugi niz godina. Tražili smo reviziju i nove ugovore jer su ugovori za korištenje prostora istekli još 2019. godine, ali udruge, premda nemaju nove ugovore i dalje plaćaju najam. Dugo se od Grada kao vlasnika zgrade zahtijevala revizija korištenja prostora. Grad je u dva navrata pokušao napraviti reviziju, ali nikad nije uspio jer je taj zadatak bio povjeren osobi koja to nije bila u stanju napraviti.

Paralelno se radilo na osnivanju Javne ustanove koja je trebala preuzeti upravljanje kompletnim Rojcem. Sve je bilo spremno za osnivanje ustanove još 2021. godine. Pretpostavljam da se nije išlo na novi natječaj za prostore, premda je natječaj bio spreman i to na temelju kriterija koje su zajedno napravili predstavnici udruga i Grada, jer se očekivalo da će se osnovati javna ustanova i da će se njoj prepustiti ti poslovi. Vlast se 2021. promijenila, Zoričić nije pristao na osnivanje javne ustanove iako je rekao da će se to dogoditi. S druge strane, osnivanje Javne ustanove Rojc ušlo je u Strategiju razvoja kulture Grada Pule i iskreno se nadam da će to biti realizirano. To jedini način da se kvalitetno upravlja nevjerojatnim potencijalima društvenog centra, koji trenutnim načinom upravljanja ostaju neiskorišteni. Tada bi i transparentnost korištenja prostora i revizija bili puno učinkovitiji jer bi se angažirali ljudi koji bi se kvalitetno i profesionalno bavili tim i drugim pitanjima.

Kupnja 14 parkomata kupljenih javnim novcem Pula parking  je proglasio poslovnom tajnom. Jeste li dobili traženo očitovanje o toj nabavi i kako je moguće da javna nabava bude tajna?

Na sumnjivo poslovanje Pula parkinga ukazivala sam od prvog dana u Gradskom vijeću, ali Zoričića to nikad nije zanimalo, već je od prvog dana čuvao leđa Bojaniću. Kulminacija je bila 2024. godine nakon izgradnje skupe i nefunkcionalne rolo garaže, gdje smo jedno parkirno mjesto platili 25 tisuća eura. Prozvala sam Bojanića zbog neracionalnog trošenja javnog novca, a on me zbog toga tužio, tvrdeći i da se ne radi o javnom novcu nego o novcu Pula parkinga. Ne samo što se neracionalno trošio javni novac i što je garaža najveći dio vremena prazna, u tu je garažu moguće parkirati samo ako je u tom trenutku prisutan djelatnik Pula parkinga koji vas „servisira“, dakle on mora biti prisutan, pa garaža ne radi neradnim danima i praznicima. 

Još u listopadu 2024. godine zaposlenici Pula parkinga obavijestili su gradonačelnika oko sumnjive nabavke parkomata. Umjesto da reagira, Zoričić je djelatnike skroz ignorirao, ili točnije, cinkao ih je tadašnjem direktoru Branislavu Bojaniću koji je zatim tim ljudima dao otkaz i koliko mi je poznato, sve je završilo na sudu. Zoričić ništa nije poduzeo.Tražila sam svu dokumentaciju oko kupnje parkomata od Branislava Bojanića, ali bezuspješno. Očekivala sam da će novi direktor Nenad Rupenović biti spreman proslijediti dokumentaciju na koju imam pravo uvida kao vijećnica, no on mi je poručio da su ti dokumenti „zaštićeni poslovnom tajnom". Tražila sam da mi dostavi odluku o proglašenju poslovne tajne, da vidim razlog, ali i to je odbio.

Znači li to da je ta javna nabava i dalje tajna?

Rupenović je potom naveo da će ukinuti odluku o poslovnoj tajni, no kako vidimo, vrijeme prolazi i sigurna sam da se to neće dogoditi prije izbora. Direktor Rupenović sada čuva leđa Zoričiću koji ga je tamo postavio i jasno je da je Zoričić u sve to upleten budući da je još u listopadu dobio sve informacije oko sumnjivih javnih nabava. Nakon konačnog imenovanja pročelnice Službe za unutranju reviziju prošle godine, koja nije postojala od 2020. godine, zatražila sam ju da odmah pokrene reviziju poslovanja Pula parkinga. Pokrenula ju je u prosincu 2024. i o tome me obavijestila. Sada bi već trebala biti gotova, zar ne? Očekujem da će rezultati biti poznati tek nakon izbora, da ne bi utjecali na Zoričićeve šanse na izborima budući da je Bojanić imao njegovu bezrezervnu podršku. Ono što se zadnjih 20 godina događalo u Pula parkingu ne bi smjelo proći bez posljedica.

Koji je vaš plan rješavanja problema parkinga u Puli i podržavate li gradnju javne garaže?

Podržavamo izgradnju javne garaže. Trenutno u GUP-u postoje lokacije gdje su planirane garaže. Primjerice, garaža se može graditi na mjestu gdje je sjedište Pula parkinga, u Dobrichevoj ulici ili na rivi. Planirana garaža na Marsovom polju nije u skladu s GUP-om jer to je zona sporta i rekreacije. Na toj lokaciji prema GUP-u moguća gradnja samo podzemne garaže na način da se na vrhu te garaže nalazi sportsko rekreacijski centar. Više od dvadeset godina u Puli nije izgrađena niti jedna garaža jer to nije bio prioritet i nitko se time nije bavio. Sada su potrebna brza rješenja kako bi se riješio kaos s parkingom u gradu. Jedno od takvih rješenja su garaže čelične konstrukcije koje mogu vizualno biti zanimljive i prihvatljive za urbano područje i kojima se broj partnernih parkirnih mjesta može višestruko povećati.

U Puli postoje razne lokacije gdje se takve garaže mogu montirati, a što je najvažnije, njihova realizacija ne iziskuje puno vremena i relativno je jeftina u odnosu na betonsku garažu. Svakako treba uspostaviti i funkcionalni park&ride sustav na rubnim dijelovima grada, zabraniti turistima dolazak  automobilima u centar, te im omogućiti učestali javni prijevoz koji bi bio besplatan. Parkirnom politikom može se poticati bolje posjećivanje i povijesne jezgre i gradske tržnice. Izvan sezone i nakon radnog vremena, parkiranje u povijesnoj jezgri treba biti besplatno. Način organizacije parkiranja i dostave u povijesnoj jezgri ćemo revidirati u suradnji sa građanima. Cijene parkiranja bi smanjili i omogućili plaćanje proporcionalno realnom vremenu provedenom na parkirnom mjestu.

Taoci IDS-ovo prostornog planiranja

Prostorno planski razvoj Pule odvija se stihijski i bez plana. Kakav vi razvoj grada vidite?

Razvoj po mjeri ljudi, a ne špekulanata. Krenut ćemo u temeljitu izmjenu Generalnog urbanističkog plana kako bismo grad napokon planirali po mjeri ljudi, a ne profita. Umjesto stihijske betonizacije,u središte stavljamo kvalitetu života, očuvanje okoliša i održivi razvoj. Kvartovi moraju imati vrtiće, škole, parkove i igrališta, a u U GUP ćemo unijeti zaštitu svih postojećih zelenih površina. Mi smo i dalje taoci IDS-ovog prostornog planiranja koji je bio usko vezan uz pogodovanje pojedinim interesima građevinskih poduzetnika. Nevjerojatno je da u četiri godine Zoričič nije izmijenio niti jedan prostorni plan, osim UPU Lungomare zbog proširenja nogometnog igrališta. To znači da se omogućila daljnja apartmanizacija i betonizacija Pule koju je isplanirao IDS. Zadnjih godina niču nova naselja koja nemaju temeljnu javnu infrastrukturu, ali niti onu komunalnu.

Evo što događa, naprimjer, s velikim “flekama” u GUP-u koje su označene kao „S“- stambena  zona, za koje nema obaveze izrade detaljnog plana. U takvim zonama nisu isplanirani javni društveni sadržaji, zelene površine niti ceste koje vode do zgrada. Na toj površini svatko može graditi prema generalnim kriterijima. Trenutno je kompletna zona na Vidikovcu između Nove Verude, Obrtničke škole, tvrđave Monteparadiso i nebodera označena „S“ i investitori su već počeli kupovati zemljišta i planirati velike apartmanske zgrade, a Zoričić, SDP i HDZ su im krenuli davati dozvole za gradnju cesta koje su sami isprojektirali i koje će sami izgraditi. Obaveza je poslije Grada Pule održavati te ceste, javnu rasvjetu, odvodnju, a ceste su zamišljene samo da služe toj privatnoj zgradi.

Premda je cijela ta zona trenutno zelena, nije predviđeno da se sačuva ni jedna zelena površina niti ima predviđen neki  javni sadržaj. Područje je kao takvo, neuređeno i neopremljeno infrastrukturom, trebalo biti zaštićeno obaveznom izradom urbanističkog plana uređenja. Na toj će se lokaciji dogoditi novi Monvidal ako se ne izmjeni GUP. Nažalost, urbanizam u Puli je nestao prije 30 godina kada se kompletno prostorno planiranje fokusiralo na maksimiziranju privatnih profita i skroz se zaboravilo na javni interes i kvalitetu života u kvartovima.

Do danas niti jedna vlast nije otvorila Muzil za javnost. Je li to nemoguća misija?

Četiri godine se Zoričić pravio da Muzil ne postoji. Na to je lokaciji predviđeno 2.300 smještajnih turističkih jedinica, apartmansko naselje, nova marina, golf i drugi turistički sadržaji. Nažalost, država je predvidjela projekt turistifikacije i privatizacije Muzila proglašavajući taj projekt strateškim investicijskim projektom. To zapravo najviše govori o bezidejnosti Vlade koja nakon  svog prekomjernog turizma kojeg u Puli već imamo, ne može smisliti ništa pametnije nego dodatnu turistifikaciju. Naravno da se Muzil treba otvoriti građanima. Korištenjem tog prostora, a ne zabranama, onemogućit će se njegova daljnja devastacija i uništavanje. Nisam protiv da dio Muzila bude u svrhu turizma, ali tih 170 hektara je ogroman prostor i ima mjesta za niz društvenih i javnih sadržaja.

Često je dojam da Možemo! blokira svaki pokušaj razvoja u Puli?

Ta je teza čisto podmetanje. Naravno da podržavamo razvoj, ali to se se ne mora događati na štetu prirode i okoliša.

Vlada najavljuje prodaju Uljanika i prodaju tvrtke Brijuni rivijere. Što s tom tvrtkom koja nikad u funkciju nije stavila niti jedan projekt, podržavate li prodaju?

HDZ nema nikakvu viziju razvoja osim rasprodaje strateških nacionalnih proizvodnih kapaciteta.U vrijeme dok sve europske države imaju brodogradilišta u većinskom ili u potpunom državnom vlasništvu, budući da brodogradnju smatraju strateškom nacionalnom industrijom, Republika Hrvatska planira prodaju pulskog brodogradilišta! Danas je tržište povoljno i postoji velika potreba za gradnjom i naravno da Uljanik može i mora imati budućnost. Na kraju krajeva, ako Tehnomont ima budućnost, zašto ne bi imao i Uljanik? Pula ne može živjeti samo od turizma, moramo poticati proizvodne djelatnosti.

Uljanikovci su dokazali da znaju graditi brodove i bilo bi skroz nerazumno da se sada ide u prodaju. Tu je i nova okolnost budući da Europska unija želi osnažiti svoju obrambenu sposobnost i velika sredstva planira investirati u obrambenu industriju i jačanje proizvodnih kapaciteta. Brodogradilišta će biti među tim kapacitetima koje je potrebno osnažiti. U trenutku ovako velikih prilika na tržištu, HDZ želi prodati Uljanik. Što se tiče tvrtke Brijuni rivijera, tu je tvrtku odavno trebalo ugasiti. Godinama je služila isključivo za uhljebljivanje IDS-ovih i HDZ-ovih kadrova i nikad nije ispunila funkciju zbog koje je osnovana. Nitko zapravo ni ne zna što ta tvrtka radi posljednjih godina osim što upravlja bivšim vojnim kampom u Pineti.

Možemo! s SDP-om koalira u raznim sredinama u Istri, negdje čak podržavate njihove kandidate/kinje za izvršnu vlast. U Puli ta suradnja nije moguća isključivo zbog netrpeljivosti vas i Sanje Radolović, je li to točno?

Politički sukob između nas dvije dio medija interpretira kao osobnu netrpeljivost, što ukazuje na seksizam. Naime, SDP je u slučaju Valkana i Lungomare bio u očitom sukobu interesa zbog čega smo ih četiri godine prozivali, a oni su se branili. Potom se takav jedan politički sukob interpretirao kao svađa, nekakav „chick“ fajt. S druge strane moj sukob sa Zoričićem ili Soldatićevi napadi ne interpretiraju se na takvoj osobnoj razini, u tom slučaju je to politika. Radi se o tome da se SDP u Puli potpuno kompromitirao činjenicom što im je Stevan Muidža u pulskom predsjedništvu stranke, što su se na sve moguće načine žustro zalagali za hotel i pritom mu oprostili 800 tisuća eura. Ne vidim kako bi tu moglo biti išta osobnog.

Nitko iz Možemo! nikada ne bi koalirao sa Zoričićem

S kojom opcijom ili nezavisnom listom ste spremni surađivati nakon izbora i je li moguća postizborna suradnja s SDP-om?

Ima nekoliko gradova gdje ta suradnja nije moguća, a Pula jedan od tih gradova upravo zbog svega onog što sam ranije objasnila. Na ovim izborima idemo na pobjedu i to nam je cilj. Ako i dođe do potrebe za suradnjom, ona će prije svega biti uvjetovana time da se poštuju vrijednosti za koje se zalažemo. Konkretno, da nema korupcije i pogodovanja, da se prostorni planovi rade u javnom interesu, da predškolski odgoj i obrazovanje budu kvalitetni i dostupni svima, da se kreiraju politike priuštivog stanovanja i vodi briga o zaštiti okoliša,i da se pokrene zahtjev za povrat vlasništva nad sportsko-rekreacijskim centrom Valkane, kao i drugim temeljnim odrednicama našeg političkog programa. Ako se u tim vrijednostima budemo poklapali, onda će se suradnja u nekim okolnostima možda i dogoditi.

Suradnja s IDS-om ili HDZ-om?

To nije moguće. SDP i HDZ koji su podržavali gradonačelnika, sada su njegovi žestoki protivnici. To samo govori o političkoj nevjerodostojnosti po principu „kako vjetar puše“. Bili su dio vlasti i podržavali apsolutno svaku Zoričićevu odluku. Ne znam kakvu ispriku sada mogu naći, ali očito treba imati obraz tvrd kao džon. Tu je i IDS koji se nakon godina uništavanja grada sada posipa pepelom. Teško mi je vjerovati da netko na to može nasjesti. IDS imaj svoju izbornu bazu koja je rezultat interesnog umrežavanja i to je jedino što ih još drži na okupu. Nakon zadnjih izbora pokazali su slabost, a kao opozicija u Gradskom vijeću gotovo da nisu ni postojali.

Zoričić je spreman na suradnju s Možemo! ali isključivo bez vas, kako na to gledate?

To me uopće ne čudi jer to je njegova retorika u posljednje četiri godine. Gradonačelnik takvim izjavama pokušava unijeti nekakav razdor među Možemo!, ali mi smo vrlo složni u osudi Zoričićevog načina vladanja. Nitko iz Možemo! nikada ne bi koalirao sa Zoričićem jer je nesposoban i potkapacitiran za vođenje grada.