Duško Ljuština: "Nećemo više primati batine! Ulysses je žrtva obračuna bivšeg i sadašnjeg ravnatelja NP Brijuni"

Istra24 je prije deset dana otkrila da je projektom „Novo ruho Brijuna“, koji je u milijunskom iznosu sufinanciran novcem Europske unije, Nacionalni park Brijuni otok Mali Brijun izletnički trebao otvoriti javnosti po uzoru na Veliki Brijun te da se u tamošnjim obnovljenim bivšim vojnim spavaonicama još od prošle godine trebao pružati smještaj predškolskim, školskim i sveučilišnim uzrastima, nevladinim organizacijama i znanstvenicima, ali da ništa od toga nije zaživjelo. Novac je potrošen, no Mali je Brijun ostao zatvoren, dok u renoviranim objektima dosad nije kročio nitko, već u njima tijekom srpnja i kolovoza boravi isključivo teatar Ulysses, temeljem dvogodišnjeg ugovora koji su potpisali tadašnji ravnatelj Nacionalnog parka, HDZ-ovac Marno Milotić i ravnatelj kazališta Ulysses Duško Ljuština.

Prije objave teksta kontaktirali smo Ljuštinu koji nam je, podsjetimo, kazao da Ulysses smještaj na Malom Brijuni koristi zato što im je Nacionalni park preplovio kapacitete u objektu 'Jurina' na Velikom Brijunu.

No, Duško Ljuština nas je kontaktirao nakon objave tog teksta zato što je, izložio je tako, Ulysses sada odlučio da više neće primati „batine“.

Pod tepihom

- Mi smo sve ove godine bili pod tepihom, bili smo tihi, bili smo mirni i primali smo batine. Sad smo odlučili da te batine više nećemo primati. Primat ćemo ih onda kad one budu odgojne i kad su opravdane. Ali nećemo primati batine koje su temeljene na raznim spletkama i lažima, poručuje.

Govori da je teatar Ulysses u sve ove godine, njih 23, otkako izvodi predstave u Nacionalnom parku Brijuni, odnosno u tvrđavi Minor na Malom Brijunu, prošao, ukratko, sito i rešeto. Naglašava da su o teatru ispisane brojne laži, pogotovo o Radi Šerbedžiji.

- Toliko da bi svi ti novinski tekstovi teško stali u jedan kamion. I to od ljudi koji nisu nikada došli u objekte Ulyssesa, niti su ikada došli pogledati ijednu našu predstavu, siguran je Ljuština.

Otkriva i da se glumcima sugeriralo da ne idu na plažu zato što smetaju gostima, pa se sada, kada imaju slobodno, kupaju na plaži Kuba.

Okupacija Brijuna

Valjda ovdje podsjetiti da su se od prošle godine na Malom Brijunu neke radionice ipak održale. Ulysses je, naime, kao što je Istra24 pisala, lani održao tri edukativne radionice. Ljuština kaže da je jedna provedena s domaćim glumcima, a druge dvije s ukrajinskim, gdje se radilo i s djecom. Obje su, logično, za temu imale kazalište. Pojašnjava da je rezultat tih radionica ovogošnja predstava Othello, koja je nastala u koprodukciji sa sarajevskim teatrom Sartr, koji je, napoinje, bio u sličnoj situaciji u kojoj su danas ukrajinski umjetnici.

Pa iako su lani, kako je i predviđao projekt, na Malom Brijunu održane spomenute radionice, one nisu dio „Novog ruha Brijuna“. Potvrdio je to sada i Ljuština. Dakle, u dvije godina na Malom Brijunu nije smješten nitko, nije održana niti jedna radionica, niti je otok otvoren za javnost.

Ljuština kaže da ne zna zašto se (barem) njihove radionice nisu implementirale u izdašno financiran EU projekt. Nitko ih, govori, nije kontaktirao.

- Ne znam zašto nije (nitko kontaktirao, op.n.). Mi se smatramo sastavnim dijelom Nacionalnog parka Brijuni i naš je interes da taj nacionalni park bude najbolji nacionalni park. Iako se stalno gura teza da smo mi okupirali Brijune, govori.

Jurina i Franina

Treba, tvrdi, samo dođi u Jurinu i Franinu na jedan dan da se shvati da tome nije tako.

- Oni su u takvom stanju da se ti objekti ne mogu iznajmljivati turistima. Mi smo na to pristali. Mi tamo dijelimo sudbinu s djelatnicima NP-a koji su iz Nepala, kojih isto, čim su došli ovdje sebi zarađivati kruh, sudbina nije mazila. Ali treba jednom za svagda razbiti famu o Ulyssesu koji ljetuje na Brijunima. Ovdje ne ljetuje nitko. Ja sam na Brijune došao 8. srpnja i bio sam, bukvalno, tri puta u vodi, što se na mojoj boji itekako vidi. Sunčao se na Brijunima nisam, a na godišnji odmor ću 1. rujna, rezignirano pripovijeda Ljuština.

A razgovor je ravnatelj Ulyssesa počeo sa: „Nesretan sam i tužan. Jer, sve je krenulo sa 'zašto ne nama svima, a zašto samo njima'. To kada bi se i doslovno pravno prevelo, onda je ipak ozbiljno promašeno. Jer pravno gledajući, i kalendarski gledajući, godina ima 12 mjeseci. Mi na Brijunima imamo ugovor na dva mjeseca, za vrlo precizno, taksativno navedene objekte, u kojem je naveden i hotel Jurina, a u kojem mi koristimo, nažalost, jednostranom odlukom Nacionalnog parka, samo 50 posto soba, od prošle godine“.

Kralj Lear

Ljuština smatra da se ta odluka mogla primijeniti i na objekte na Malom Brijunu, pa su tako u ove dvije godine tamo mogli koristiti samo neke, a ne sve objekte. Ulysses, govori, nije u poziciji da se s bilo kime tuži jer je teatar umjetnička organizacija, „vrlo krhka, s malim državnim potporama i nismo u poziciji da se borimo s jačima od sebe“.

Pitamo ga znači li to da se Ulysses zapravo ne bi bunio da se to dogodilo - da je NP Brijuni odlučio u potpunosti ih 'premjestiti' na Veliki Brijun.

- Mi bi se u tom slučaju, nadam se, s njima sporazumjeli ili bismo se bunili, da se to radilo u vrijeme izvođenja predstave Kralj Lear, kada je nama kompletan mostarski Simfonijski orkestar bio smješten na Malom Brijunu, mogli smo biti na Velikom Brijunu pod uvjetom da imamo cijelu Jurinu kao i prethodnih 21 godinu, odgovara.

Na Velikom Brijunu Ulysses, naime, koristi spomenute objekte „Jurina“ i „Franina“, koje uz naknadu od 65 kuna, odnosno 8,63 eura dnevno po sobi, kuću za odmor Borika te apartmane u vilama Magnolija i Fažanka, koje plaća u iznosu od 50 posto niže od službene cijene. Regularna cijena za Boriku iznosi 320 eura dnevno, što znači da je Ulysses koristi za 160 eura po danu. Na Malom Brijunu noćenje po osobi u špici sezone, u srpnju i kolovozu, kada četiri građevine, dakle, koristi Ulysses, iznosi 50 eura, ali za njih je ta cifra prepolovljena, pa je riječ o 25 eura.

Miševi, štakori, jeleni

Govori da su smještaje na Malom Brijunu koristili samo sedam dana, kada je gostovala Mostarska simfonietta, koja je, tvrdi, sama po sebi svojevrsna edukativna radionica, a osnovao ju je, veli, glazbeni suradnik Ulyssesa Nigel Osborne, bivši dekan Muzičke akademije u Edinburghu, da se smanje tenzije rata.

- Ona sama po sebi, u svom biću, nosi jednu vrstu edukativne radionice, koju bi svaka Europska komisija sasvim sigurno podržala, vjeruje Ljuština.

- Međutim, priča se tako okrenula kao da mi imamo neke kule i vile na Brijunima, ili Velikom, ili Malom. Mi smo daleko najzaslužniji što ta tvrđava (tvrđava Minor na Malom Brijunu, op.n.) i taj okoliš na nešto liče. Tamo svake godine dolazi 15 naših momaka, koji sedam dana čiste i uređuju tvrđavu od miševa, štakora, jelena i svih mogućih životinja koje slobodno šeću po tvrđavi. Umjesto da dobijemo zahvalu, mi dobijemo batine. To je tako pune 23 godine. S nekim ravnateljima smo uspješnije surađivali, s nekima smo manje uspješno surađivali. Uvijek smo neko malo ili veliko prepucavanje bivših i sadašnjih direktora nažalost plaćali mi, bez ikakve potrebe i bez ikakvog razloga, uvjerava Ljuština, a na pitanje kako surađuju s aktualnim v.d. ravnateljem Eduardom Kolićem, ujedno i bivšim ravnateljem u mandatu od 2009. do 2013. godine godine, odgovara: „Mi smo s ovim ravnateljem, kad je bio u regularnom ravnateljskom mandatu, surađivali odlično. Nije bilo nikakvih problema. U ovom sada smo žrtve odnosa bivšeg Marna Milotića i sadašnjeg ravnatelja Eduarda Kolića“.

Kućni odgoj

Ljuština kaže da nije upućen zašto se edukativne radionice nisu održale, iako su trebale. Nada se, govori, da hoće, te naglašava da teatar Ulysses neće biti smetanja da se to i dogodi.

- Uvijek se može sjesti, napraviti raspored i dogovoriti. Ali Nacionalni park to nije niti jedanput napravio. Kad su nam uzimali sobe u Jurini, bez obzira na to je li to Marno Milotić ili Eduard Kolić, pristojno je nazvati svog ugovornog partnera i reći 'idemo se sjesti i dogovoriti se'. Nama je to priopćila direktorica hotela i jednostavno kazala da određeni broj soba više nemamo. Tako nismo imali ni saznanja da ste vi dobili ugovor. Tu nema ništa sporno, ali kućni odgoj nalaže da se druga strana o tome obavijesti. Da sam ja to napravio, sigurno bih trpio posljedice.

Ulysses je u ovih 23 godine Brijunima platio, ističe, gotovo dva milijuna eura, a to su, smatra, ozbiljni novci za objekte koji bi se teško mogli bilo kome iznajmljivali.

- A da ne govorimo da je 30 posto hotelskog smještaja popunjeno radi naših kazališnih predstava, isitče.

Nobelova nagrada

Upitan koliko bi smještajnog kapaciteta Ulysses zauzimao u špici sezone, da se, recimo, svi ti objekti ipak obnove, na čemu bi NP mogao zarađivao puno više nego danas, te kolika bi za Ulysses bila tada prihvatljiva cijena smještaja, Ljuština kaže tek da NP nikad bio oštećen Ulyssesom.

- Kad bi oni dobili status 4 zvjezdice, što je nemoguće jer bi se objekti trebali porušiti i nanovo izgraditi, a kad bi se to dogodilo, te cijene Ulysses ne bi mogao plaćati i mi bismo tražili neku drugu alternativu. Mi smo pokretači projekta uređenja kasarni JNA na Malom Brijunu, kaže.

No, on smatra da do renovacije na Velikom Brijunu ionako neće doći.

- Milijun posto sam siguran. Ako se to dogodi, nekome treba dati Nobelovu nagradu. Javne skupove ćemo organizirati da se nekome dodijeli Nobelova nagrada. NP da bi srušio i gradio Jurinu i Franinu, to je nebeski san. NP bi trebao pristupiti jednoj jeftinoj investiciji i urediti bazen u hotelu Neptun, koji bi tom hotelu produžio život cijenu godinu. Drugo, treba zabraniti saobraćaj motornim vozilima između hotela Neptun i golf igrališta. Tamo automobili voze 70 na sat. NP ima puno većih problema, i kad bi surađivao s Ulyssesom bilo bi mu bolje. U Ulyssesu ima puno pametnog naroda.

Velik novac

Ljuština priča i da je kazalište, još kada je prvi put stupio nogom na Brijune, molio da s NP-om potpišu ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji.

- Mi smo se ugradili u ovaj Nacionalni park. Mi smo napravili PR ovom Nacionalnom parku. Svaku večer je na našim predstavama između 30 i 40 ljudi iz hotela, kojima mi plaćamo prijevoz i vraćamo ih natrag. Nama nitko ništa ne daje besplatno, plaćamo velike novce, iako je napravljena fama da imamo neke velike popuste, napominje, a kasnije kaže i: „ Provjerite koliko dobivaju Splitsko ljeto i Dubrovačke ljetne igre, a koliko dobivamo mi. Lako je na državnoj kasi funkcionirati. Nama je ovo krvav posao. Mi smo interes ovog nacionalnog parka. Nas financira Ministarstvo kulture. Pomaže nam, ali mi plaćamo sve usluge, Ministarstvo obrane, pa onda bi i Ministarstvo zaštite okoliša trebalo nešto napraviti na tom planu. Na primjer, jedno ovakvo kazalište, ovakvog ranga, bi sigurno trebalo dobiti o ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji na jedan dulji period. Mi bismo parku plaćali troškove, ne bismo bili biznis nacionalnog parka. Tada bi to bilo zadovoljavajuće zajedničko funkcioniranje, zaključuje.