Energetski stručnjak Igor Dekanić: "Zatvaranje TE Plomina više ovisi o Poljskoj nego o Hrvatskoj"

S energetskim stručnjakom Igorom Dekanićem razgovarali smo uoči njegovog sinoćnjeg premanturskog predavanja pod naslovom "Prolazi li doba nafte i plina?", u organizaciji udruge Fenoliga.

Termoelektrana Plomin na ugljen i dalje ispušta enormne količine ugljičnog dioksida. Premijer Plenković je, ima tome godina,  u Glasgowu izjavio da će se Plomin zatvoriti najkasnije do 2033. godine. Koja bi alternativa bila optimalna?

Što se tiče hrvatske energetike, pa i zatvaranja starih energetskih postrojenja kao što je Plomin, Hrvatska je, objektivno govoreći, u relativno dobroj poziciji. U onoj tranziciji nestalo je veliki dio industrije, hrvatsko gospodarstvo pretvorilo se u uslužno gospodarstvo koje troši relativno malo energije. E sad, Hrvatska u Europskoj uniji ne diktira tempo zatvaranja postrojenja na ugljen, nego Poljska koja proizvodi najviše ugljena. A u postojećoj geopolitičkoj strukturi i ratu između Ukrajine i Rusije, Poljska je odjedanput postala vrlo važan čimbenik Europske unije. Zbog velikih količina domaćeg ugljena i geopolitičke uloge u EU-u, Poljska značajno diktira energetsku politiku EU-a. Kada će se odrediti konačan datum ili tempo zatvaranja postrojenja za proizvodnju električne energije iz ugljena, to malo tko danas zna.

Dotad smo osuđeni na ogromne troškove emisije CO2.

Koliko znam, Plomin djelomično radi, djelomično ne radi.

Troškovi emisija CO2, ti europski penali iznose  50-ak milijuna eura godišnje, dok su 2022. iznosili čak 118 milijuna eura. Koliko je to veliko financijsko opterećenje, s obzirom da su u energetici veliki novci u igri?

To zna HEP jer to je postrojenje HEP-a. To očito spada u, rekao bih, nužno optimiranje troškova HEP-a. O tome doista nemam informacija.

Termoelektrana Plomin

Iz Ministarstva gospodarstva prošlog su ljeta saborskoj zastupnici Dušici Radojčić kazali da s obzirom na potrebu održavanja stabilnosti napona, sunčane elektrane nisu dostatno rješenje za sigurnost napajanja Istre nakon zatvaranja Plomina 2, te da je to moguće isključivo gradnjom klasičnih proizvodnih jedinica veće snage. Kazali su da do izgradnje zamjenskih proizvodnih kapaciteta (pritom ne navodeći kojih) i pojačanja prijenosne mreže na i prema istarskom poluotoku treba održavati raspoloživost TE Plomin 2, zaključivši da je "postojeća proizvodnja na ugljen u bloku TE Plomin 2 do daljnjega nužna kako bi se osigurala opskrba električnom energijom za Istru". Koje elektrane dolaze u obzir?

Pazite, kod solara nema jedne velike elektrane, jer Hrvatska nema pustinju Mojave od nekoliko stotina tisuća kvadratnih kilometara pa da vi možete napraviti takvu solarnu elektranu. Solarne elektrane u Hrvatskoj su male, solarni paneli na krovovima skladišta i kuća.  Treba napraviti tisuću do dvije tisuće objekata individualnih investitora da bi se zamijenila ta količina električne energije. Solar je, rekao bih, stvar individualnog uključivanja. HEP tu sad pliva kako može, jer prema nekim mojim, doduše starijim informacijama, ta postrojenja su vrlo pouzdana i ona zahtijevaju relativno malo održavanje.

Mislite na postojeće postrojenje?

Na postojeće. Glavni njihov trošak je taj penal za emisiju.

Kad smo kod geopolitičkih okolnosti, kako komentirate ovotjedno drsko mađarsko traženje od Hrvatske transporta ruske nafte preko Jadranskog naftovoda,  budući da je Ukrajina, kako tvrdi Budimpešta, blokirala njihove isporuke preko naftovoda Družba?

Teško mi je ocjenjivati je li to drsko ili nije drsko. Očito Mađarska treba dopremu prirodnog plina iz LNG-a ili naftu morski putem onog časa kad je ne dobiva iz Rusije. Hrvatske tvrtke su operatori transporta koji svim kupcima, uz plaćanje transportne pristojbe, rade usluge. Ako ti kupci nisu pod sankcijama. Po mom mišljenju, odgovornost je na kupcu. Ako mađarska strana uspije od EU-a i SAD-a dobiti dopuštenje da uvozi ruski plin i naftu s morske strane, JANAF i Plinacro to mogu prevesti. 

Nafta je opet političke oružje. Mađarski ministar vanjskih optužuje Ukrajinu da je blokirala isporuku nafte preko naftovoda Družba zbog skorih izbora u Mađarskoj gdje se čini da  Orban 'visi'.

Nafta je uvijek manje-više političko oružje, manje ili više otvoreno. Mislim da se tu Hrvatska ne bi trebala uznemiravati i držati se svojih načela: kupac treba izboriti izuzeće od sankcija, i ako to učini, Hrvatska će vrlo rado prevesti ili naftu ili plin.

Kako komentirate siječanjsku američku otmicu predsjednika Venezuele, zemlje  s najvećim rezervama nafte na svijetu?

A slušajte, nije se to dogodilo ni prvi ni zadnji put u povijesti. Bilo je svrgavanja režima po Južnoj Americi, ne izravno zbog nafte, ali iz raznoraznih razloga. Ako se osvrnemo na povijest Hladnog rata, bilo je toga, Korejskog rata, Vijetnamskog rata. To je na neki način odgovornost Sjedinjenih Američkih Država, koje otprilike kažu slijedeće: "Mi smo vođe liberalnog svijeta i trebamo učiniti sve radi naše sigurnosti i sigurnosti naših saveznika". Da li je to moralno, to je druga priča. Ali, to je tako i to se uvijek dešava. Hrvatska se naprosto ne bi trebala uključivati u te diskusije.

Koliko je u postojećim geopolitičkim okolnostima Hrvatska u dobroj poziciji s obzirom na njenu jaku energetsku infrastrukturu koja je stvorena kreditima INA-e za potrebe gotovo cijele Jugoslavije?

Hrvatska je sagradila naftovod koji višestruko nadmašuje njezine sadašnje energetske potrebe. U međuvremenu je Hrvatska, srećom, uspjela sagraditi LNG terminal koji također može opskrbljivati prirodnim plinom pola središnje Europe, i Hrvatska ima odličan transportni sustav plina kroz prirodni plin. Prema tome, Hrvatska ima energetsku infrastrukturu koja može poslužiti u svim okolnostima, pa čak i u aktualnim geopolitičkim okolnostima kad je istočni  i središnji dio Europe ostao bez ruske nafte i plina, bilo vlastitom odlukom, bilo zbog sankcija prema Rusiji.

Ne bih rekao 'čak' nego 'baš' zbog tih geopolitičkih okolnosti.

Da, tu je Hrvatska u jako dobroj poziciji jer ima energetsku infrastrukturu i samo je stvar umijeća tu infrastrukturu pretvoriti u učinkovit mehanizam za opskrbu.

I diplomatskog umijeća?

I diplomatskog i poslovnog.

Prolazi li doba nafte i plina?

Još uvijek ne, jer očigledno jer većina zemalja, a naročito one koje se najbrže razvijaju troše četiri petine energije iz fosilnih izvora. Koliko ja mogu procijeniti, nafta i plin trebat će nam u sadašnjem opsegu barem do sredine 21. stoljeća.

A ekološke štete toga? Klimatske promjene?

Klimatske promjene i ekološke štete su takve da je svijet odlučio ići u strategiju restrukturiranja energetike i energetske tranzicije. Međutim, u međuvremenu i ekonomski i geopolitički odnosi forsiraju svijet, barem velik dio zemalja u svijetu da se pripremaju na rat. A koliko znam, ratna sredstva - ni mlazni avioni, ni tenkovi - još ne idu na solarnu energiju.