FILIP ZORIČIĆ Između čekića investitora i nakovnja birača

Vidljivo nervozan, pulski gradonačelnik Filip Zoričić od predsjednice pulskog gradskog vijeća zatražio je jučer da prije važne sjednice o usvajanju proračuna vijećnicima podnese izvješće o trenutnoj situaciji s postrojenjem za sušenje kanalizacijskog mulja na Kaštijunu.

Gradonačelnikova nervoza posljedica je svjesnosti da se prije izbora zalagao za izmještanje lokacije „muljare“ s Kaštijuna, da je u raznim medijima, pa i ovom, o tome mjesecima drvio.

Tako je u siječnju za Istra24 izjavio sljedeću rečenicu: „Zaustavio sam SVE postupke oko sušionice mulja na Kaštijunu! Više ništa NEĆE i NE MOŽE biti na Kaštijunu! To isto vrijedi za pročistač!

Prije dvadesetak dana, opet u razgovoru za naš portal, radikalnim preokretom, izjavio je da sušara mulja ostaje na Kaštijunu, a pročistač ipak ide na Molo Karbone.

Najnovijom je odlukom Zoričić flagrantno prevario (izdao) dobar dio svojih birača, ali i brojne utjecajne pojedince čiju je podršku prije i neposredno nakon izbora imao.

Druge su sile očito bile jače.

Čovjek bez rješenja

Na jučerašnjom pulskom gradskom vijeću Zoričić je prvih dvadesetak minuta skupa potrošio nastojeći na druge političke opcije, prije svega na IDS, prebaciti odgovornost za činjenicu da će smrad s Kaštijuna u godinama pred nama biti sve veći i sve nezdraviji.

Naravno da je za situaciju na Kaštijunu najodgovorniji IDS, prije svih Ivan Jakovčič i Boris Miletić, ali za promjenu vlastitog stava i kršenje obećanja odgovoran je jedino Zoričić.

Svima je jasno da na Kaštijunu ne može biti dodatnih postrojenja poput sušionice ili spalionice, jer bi svako novo dodavanje otpada bilo prava ekološka katastrofa, opasna po zdravlje, kako stanovnika Općine Medulin, tako i građana Pule.

Ali, umjesto rješenja, on je 20 minuta potrošio na nemušto powerpoint dokazivanje da za nastalu situaciju nije on odgovoran. Čak je puštao i Lerotićeve spotove.

Međutim, ovaj put izostala je njegova standardna splitska bahatost, vidjeli smo jednog nesigurnog političara koji gubi tlo pod nogama, čiji se krug podrške sve više smanjuje, a prava interesna pozadina sve očitije izlazi na vidjelo.

Zoričić: Bez sušionice mulja na Kaštijunu nema nam budućnosti

Upravo imperativ izmještanja pročistača s Valkana koji Zoričiću nameće moćni investitor u hotel, iako direktno neizakazan, ključan je za razumijevanje njegovog ekspozea na pulskom gradskom vijeću.

Zoričić sudbinu cijele Pule i Puljštine dovodi u pitanje ako se sušara ne stavi na Kaštijun, a pogotovo ako se pročistač s Valkana ne premjesti na Molo Carbone. Kao da na Stoji jedva čekaju da im, pored smrada iz cementare, pod prozore dođe i pročistač.

Čuli smo tako nabrajanje svih ulica u Štinjanu, Busoleru, Verudi, pa i Starom gradu, koje će profitirati od muljare na Kaštijunu. Slušali smo o milijardama gubitka. Čuli smo i o ogromnom teretu koji gradonačelnik povodom te odluke osobno podnosi. Istina, ovaj puta izostalo je spominjanje brige za djecu i patnja vlastite obitelji, ali level patetike nije bio ništa manji.

Filip Zoričić se, po vlastitom priznanju, našao između čekića i nakovnja.

U Zagreb na pregovore otišao potpuno nepripremljen

Na nastup gradonačelnika odmah su reagirale vijećnice Radolović i Radojčić i ukazale da rješenje postoji te je, prije svega, za „muljaru“ potrebno pronaći drugu lokaciju. Obje su naglasile da vremena za to ima jer je i Molo Karbone zbog sudskog spora s državom pod velikim upitnikom.

Zoričićeve zabrinuto lice dok ih je slušao samo je još jednom pokazalo da on jednostavno nema minumum kapaciteta potrebnog za obnašanje gradonačelničke funkcije.

Nadalje, tijekom vijećničkih pitanja doznali smo i da je Zoričić bio u Hrvatskim vodama gdje su mu navodno rekli „ili muljara na Kaštijunu, ili ode milijarda“. To je detalj koji svakako treba provjeriti.

Na pitanje vijećnika Lerotića ima li gradonačelnik neku alternativnu lokaciju ostali smo bez odgovora.

Jer je nema.

Ukratko, Zoričić je bio u Zagrebu, nepripremljen, bez alternativne lokacije, nije poveo Kirca ili nekog Medulinca, ni župana ili druge zainteresirane načelnike s Puljštine, odnosno, otišao je bez šire političke, nadstranačke podrške i onda pred direktorima Hrvatskih voda brzo podvio rep.

Kao da državi nije u interesu da se iz Europe povuče milijarda kuna. Ili, kao da im je od presudne važnosti da li je „muljara“ na Kaštijunu ili u valturskom kamenolomu kako to predlaže Danijel Ferić.

Problem „muljare“ na Kaštijunu ogledalo je cjelokupne Zoričićeve javne persone: politički početnik, bez tima i dobrih savjetnika, bez kvalitetnih ideja i karaktera da donosi ključne odluke za budućnost Pule i Puljštine.

Ali, dok je žetona – partija se nastavlja.

Trijumf Frankenstein koalicije

Glasovanje na jučerašnjem vijeću potvrdilo je već svima poznatu činjenicu da Filip Zoričić Pulom ne upravlja temeljem volje glasača koji su ga izabrali, već na osnovu glasova SDP-a, HDZ-a, i raznih žetončića koji podržavaju njegovu „Muidža“ neprincipjelnu koaliciju.

SDP se u pulskom vijeću protuprirodno grli s HDZ-om ignorirajući činjenicu da za tu ljubav nisu glasovali ni birači SDP-a, a ni oni HDZ-ovi.

Ali tko uopće mari za birače?

Dvije gospođe koje su u vijeće ušle s IDS-om i usred mandata otkrile su da je život bliže kazana vlasti puno ugodniji – sigurno ne. Njih birači ne nimalo zanimaju, a pitanje je koliko je birača za njih uopće i glasovalo.

Zoričiću ta šarolikost, naravno, ne smeta. Jer on, nakon što je pojeo tortu na Gotovca, sad može sve ujediniti, sve sažvakati i provariti: u jednoj ruci nosi LGBT duginu zastavu, u drugoj križ a, ako zatreba, tu je i krst. Sve to u majici na Torcidu s natpisom Sloboda navijačima.

Sve može kod prike!

Naravno, Zoričić tvrdi da pulski politički Frankenstein nije njegova koalicija već oni, eto, samo prepoznaju i podržavaju njegove genijalne projekte.

Lakše je stvoriti dojam nego riješiti problem

A jedan od tih genijalnih projekata je i jesenski prometni kaos koji u Puli već dugo nije viđen. U isto vrijeme zatvoriti Bulevar, Giardine i glavnu ulicu na Vidikovcu može samo prometni diletant. To je gradonačelniku valjda trebao netko reći na skupo plaćenoj prometnoj konferenciji.

Ali konferencija nije da se nešto nauči već je konferencija da se stvori dojam da se nešto radi.

Obzirom da nema ni ljudi ni ideja, Zoričić se odlučio za stvaranje dojmova, medijskih Potemkinovih sela pa za lokalne medije piše članke, organizira konferencije, sve gradskim novcem.

Jer, lakše je stvoriti dojam nego riješiti problem.

Kao što pjesnik kaže  „Splitsko stanje uma je da drugi rješava probleme, a one koji nude rješenje etiketiramo kao kretene“.

Ipak, za razumijevanje pravog Filipa Zoričića možda je još bolji stih iz pjesme „Splitsko stanje uma“ koji kaže: „Život je grub i masu ih se kasno budi, pa kažu - virujem u Boga, ali ipak važnija mi je lova!“