(FOTO) Komemoracija za žrtve Vergarole: "Moramo se suočiti s posljedicama. Neka tragedija bude most, a ne prepreka suživotu"

“Konačnu istinu o tragediji nismo još uvijek saznali, ali znamo da je ona potaknula odlazak naših Puljana. S tom se istinom moramo suočiti i s njom živjeti”. Jasna je to poruka koju je danas prisutnima poručio gradonačelnik Pule Filip Zoričić na komemoraciji žrtava eksplozije u Vergaroli u kojoj je, na današnji dan, u politički složenom, ali ipak mirnodopskom trenutku, 1946. život izgubilo najmanje 65. nedužnih Puljana, a ranjenih je bilo preko sto.

Zoričićeva poruka bila je vrlo teško zamisliva prije tridesetak godina, kada su članovi udruge Circolo Istra iz Trsta i Luciano Delbianco, u devedesetim godinama prošlog stoljeća gradonačelnik Pule a potom istarski župan, pokrenuli ideju o dostojnom obilježavanju tragedije koja je (pre)dugo ostala nepoznata široj pulskoj i istarskoj javnosti. U tadašnje vrijeme, također bi bilo nezamislivo (pa i mnogima neprihvatljivo) gradonačelnikovo javno obraćanje isključivo na talijanskom jeziku, kao što je danas učinio Zoričić, da bi sintezu njegovo govora na hrvatskom pročitala voditeljica programa.

A da je put koji je ishodio moralnom obavezom doličnog obilježavana strašnog događaja s Vergarorle bio trnovit, u svom je govoru potvrdio Tiziano Sošić, počasni konzul Republike Italije te za današnju prigodu izaslanik Generalnog konzula Republike Italije u Rijeci Davidea Bradaninija.

Uz prisustvo tri predstavnika obitelji koje su prije 77 godina na Vergaroli izgubili svoje bližnje – Dorigo, Palermo i Berdini – danas se na svečanoj misi u katedrali, a potom na ceremoniji polaganja vijenaca na Spomeniku poginulim žrtvama kod same Katedrale, okupilo preko stotinjak, što današnjih građana Pule i Istre, što pulskih ezula, što predstavnika civilne i vojne vlasti te udruga građana.

U govorima koji su prethodili polaganju vijenaca izražen je pijetet prema žrtvama te je istaknuto kako se od tragedije u Vergaroli mora izvući poruka o potrebi razumijevanja „razloga“ i boli drugoga, a sve u funkciji sadašnjeg suživota u Puli i Istri. Govoreći o događaju koji je opisao kao „pokolj nevinih“, predsjednik Talijanske Unije (Unione Italiana) Maurizio Tremul, referirajući se na činjenicu da imena odgovornih za eksploziju nisu poznata, rekao je da „znajući istinu možemo oprostiti“ te je dodao kako je „uzajamno poznavanje tuđe istine i tuđe memorije put koji vodi do mira i pomirenja“. U tom kontekstu Tremul je podcrtao etičku važnost simboličkih gesta te je podsjetio na niz susreta između hrvatskih i talijanskih predsjednika koji su pridonijeli prevladavanju konfrontacije između dviju zemalja nakon Drugog svjetskog rata.

Istarska dožupanica Jessica Acquavita opisala je eksploziju s Vergarole kao jednom od najvećih tragedija Pule i Istre, istaknuvši da svi moraju osjetiti obavezu prisjetiti se događaja, ne samo istarski Talijani ili ezuli, obzirom da su svi današnji žitelji Istre „plod složene, slojevite, bolne i često neugodne prošlosti“, te zakjučila kako „zajednička rana mora postati most, a ne prepreka današnjem suživotu“.

Potpredsjednik Sabora i predstavnik talijanske nacionalne manjine u parlamentu Furio Radin spomenuo je kako nakon velikih praskova uvijek nastupa tišina, tišina jer se Vergarola ne spominje u školskih knigama, kao ni ezgodusu i  fojbe .stoga se zahvalio svima koju su „pronašli snagu da danas budu ovdje“, a svoj je emotivni govor završio dvojezičnim citiranje pjesme talijanskog kantautora Fabrizia De Andrea „Il testamento“ („Oporuka“). Boris Siljan, u ime Saveza antifašističkih boraca Pule izrazio pijetet i poručio: „ne ponovilo se više“.

Na komemoraciji su se čula i dva konkretna prijedloga. Na tragu onoga što je Istri24 najavio bivši predsjednik Vijeća Talijanske nacionalne autohtone manjine Istarske županije Giancaludio Pellizzer, aktualni predsjednik tog tijela Ennio Forlani najavio je kako su spomenuto vijeće u suradnji sa Zajednicama Talijana Istre predložilo – a do sada nije dobilo odgovor  – preimenovanje pulske Opće bolnice u 'Bolnicu Geppina Michellettija', u sjećanje na liječnika koji je gotovo 48 sati neprekidno pružao kiruršku pomoć ranjenima u eksploziju i pored saznanja da je ona odnijela život njegovim sinovima, 9-godišnjem Carlu i 6-godišnjem Renzu.

Gotovo su svi govornici danas spomenuli doktora Michelettija a, kao što smo jučer pisali, riječ je o doktoru koji je već na sam dan događaja postao tragičnom ikonom eksplozije, što je ostao do danas. Ubrzo nakon nesreće saznao je da su mu poginula dvojica maloljetnih sinova od šest i devet godina, brat, bratova supruga i bratova kći, ali je unatoč tome nastavio do kasno u noć operirati i pomagati ranjenicima.

Michelettijevi su u prvim mjesecima 1947. godine emigrirali i otišli u Italiju, u Narni. Te mu je godine Italija dodijelila medalju za hrabrost; 2007. godine postavljena mu je spomen-ploča pored spomenika kod pulske katedrale, dok je 18. kolovoza 2008. otkriven njegov spomenik u Trstu na Trgu Rosmini. Umro je 1961. godine, a supruga Jolanda 2007. godine, u 99. godini života. Forlani je izvjesto da je prijedlog o preimenovanju pulske bolnice podržala i udruga “Amici dell’Istria” (Prijatelji iz Istre) iz grad Nardi, u regiji Umbria, u kojem je Micheletti živio nakon odlaska iz Pule.

Drugi je prijedlog iznijela predstavnica pulskih ezula, predsjednica udruge “Associazione Italiani di Pola e Istria – Libero comune di Pola in esilio” Graziella Cazzaniga Palermo koja je primjetila kako je spomenik kod katedrale, koji nosi samo natpis “Vergarola 18.08.1946 13h” anoniman, stoga bi ga trebalo nadopuniti dodavanjem dvaju ploča s imenima svih 64 žrtava. Cazzaniga se za komemoraciju posebno zahvalila domaćinu, Gradu Puli i gradonačelniku Zoričiću.

Svečanu misu na talijanskom jeziku služio je velečasni Rikardo Lekaj, a on je potom blagoslovio spomenik žrtvama.

Vijence su položili delegacije Grada Pule – Pola, Županije istarske- Regione istriana, Generalnog konzulata Republike Italije u Rijeci, Talijanske Unije (Unione Italiana) i Zajednica talijana Pula (Comunità degli Italiani di Pola), SAB-a Pule te udruge pulskih esula. U ime Hrvatske ratne mornarice svijeću je položio kapetan korvete Ljubomir Ostović.

Tijekom komemoracije zbor KUD-a Lino Mariani pulske Zajednice Talijana otpjevao je dvije pjesme, jednu na talijanskom i jednu na hrvatskom jeziku.