Kao što se i očekivalo, na večerašnjoj tribini platforme Možemo pod nazivom "Za obalu!" najviše se govorilo o planiranoj i osporavanoj gradnji hotela na Valkanama i tretmanu šetališta Lungomare kao javnog dobra.
U dobro popunjenom pulskom Circolu govorile su saborske zastupnice platforme Možemo Sandra Benčić i Ivana Kekin te predsjednica Gradskog vijeća Grada Pule i koordinatorica Možemo Pula Dušica Radojčić.
Potonja je kronološki prezentirala promjene u prostornim planovima u korist investitora, a bez spomena u tim planovima o javnom dobru i koristi po zajednicu, da bi u završnom dijelu kazala: "Gradonačelnik je mogao proširiti ciljeve II. izmjena UPU Lungomare kako bi se, osim nogometnog igrališta, mogla preispitivati ostala rješenja, poput hotela, ali nije htio. Gradonačelnik je mogao slušati mišljenje Radne grupe za prostorno planiranje koju je sam formirao i koju čine predstavnici Društva arhitekata Istre, da hotelu nije mjesto na Lungomareu, ali nije htio. Gradonačelnik je mogao zahtjev za raspisivanje referenduma sam predložiti Gradskom vijeću, ali nije htio. Gradonačelnik je dobio spis pretvorbe cementare Giulio Revelante i mogao je javnost obavijestiti o postojanju sumnje u način pretvorbe šumskog zemljišta, sportsko-rekreacijskog centra i zemljišta na kojem se nalazi gradski pročistač, ali nije htio. Gradonačelnik Zoričič može još uvijek spis pretvorbe zemljišta na Valkanama ii Lungomareu predati DORH-u, kako bi se uklonila svaka sumnja u nezakonitosti pretvorbe i kako bi se pritom interes grada, ali... vidjet ćemo".
- Kad investitor kaže da neće onemogućiti korištenje plaže, to nije istina jer je investitor već izrazio namjeru da se natječe za koncesiju, kazala je Dušica Radojčić, a Sandra Benčić upozorila je: "Investitor zakonski ne može zabraniti pristup plažama, ali će dobiti koncesiju, staviti ležaljke na svaki centimetar kao i suncobrane, pa će to naplaćivati 150 kuna da bi sjeo na plaži. Tako je bilo u Dubrovniku, gdje su posjekli stabla, pošljunčali plažu i nanizali ležaljke koje koštaju ko svetog Petra kajgana. I naravno da se lokalci više tamo ne kupaju".
Ivana Kekin govorila je o pogubnosti turizma kao monokulture, koja ne devastira samo prostor, nego i način života. "Svaki se prostor stavlja u svrhu turizma, sve se stavlja u profitnu funkciju. Ne čudi aktualan uočeni trend da mladi ljudi ne idu više toliko na fakultete, već nastavljaju ono što i njihovi roditelji, ili odlaze iz zemlje. Jer ako idu na faks, nemaju gdje implementirati znanje s fakulteta. Sve više ljudi računa na rentijerstvo, pa i mladi".
Sve tri sugovornice založile su se za brownfield investicije obnove postojećih objekata (kojih ima jako puno u Puli), te istaknule kao dobar primjer obnovu hotela na Komiži (gdje je lokalna zajednica jasno zauzela stav da neće biti koncesije nad plažama) odnosno aktualnu obnovu hotela Brioni u Puli, suprotstavivši se greenfield investicijama na neizgrađenim područjima, čime se zauzimaju javne površine.
Sandra Benčić kazala je: "Kad investitor kaže da će zapošljavati ljude, ne kaže da će konobari, kuhari, sobarice, doći izvana, iako se mi tome ne protivimo, no to nije argument da se time ispunjavaju potrebe lokalne zajednice".
Akteri tribine na koncu su pozvali sve građanke i građane Pule da daju svoj potpis za raspisivanje referenduma o Lungomareu te da doniraju, pa i s najmanjim iznosima Građansku inicijativu koja skuplja potpise po svim pulskim četvrtima.