Za planinare i HGSS, ovi su objekti mjesta sigurnosti, okrjepe, a ponekad i spasa. Što bi s njima dobile županije? Iako se lako nameće slika luksuznih turističkih objekata, to uopće nije lako izvedivo: koštalo bi skoro 100 milijuna eura, dio objekata bi propao, a Hrvatsku bi ovaj potez izbacio iz europske mreže planinarskih domova. Predsjednik HPS-a Darko Berljak kaže: "Ako netko planira da će domove komercijalnog tipa graditi iz europskih fondova, krivo planira"
Za planinare i HGSS, ovi su objekti mjesta sigurnosti, okrjepe, a ponekad i spasa. Što bi s njima dobile županije? Iako se lako nameće slika luksuznih turističkih objekata, to uopće nije lako izvedivo: koštalo bi skoro 100 milijuna eura, dio objekata bi propao, a Hrvatsku bi ovaj potez izbacio iz europske mreže planinarskih domova. Predsjednik HPS-a Darko Berljak kaže: "Ako netko planira da će domove komercijalnog tipa graditi iz europskih fondova, krivo planira"
Tresu se brda, spašavaju se planinarske kuće! Kratki je to presjek situacije koja je nastala nakon što je Vlada u rujnu objavila prijedlog novog Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu RH, koji je obuhvatio planinarske objekte. Sporni dio nacrta zakona točka je 16., kojom je previđeno da se planinarske kuće i domovi oduzmu dosadašnjim skrbnicima, planinarskom savezu i njegovim društvima, i povjere novim gospodarima. Objekti izgrađeni na državnoj zemlji išli bi tako županijama, a oni u sklopu parkova prirode i nacionalnih parkova pripali bi tim javim ustanovama.
Hrvatski planinarski savez na ovo kaže odlučno - ne! No, Savez prije donošenja prijedloga, kažu njegovi čelnici, nitko nije konzultirao, pa je svoj svoj stav i argumente mogao iznijeti tek naknadno, u sklopu e-savjetovanja koje je završilo s prvim danom listopada. Na potezu je sada ponovno država.
Zbog čega je ovakva situacija neprihvatljiva za HPS i planinare, iz njihovih je objašnjenja prilično razumljivo. Zašto se država pak pomamila za ovim nekretninama nije u potpunosti jasno. Čak i kada se pretpostavi ono najočitije – mogućnost prenamjene u turističke objekte koji pune blagajne eurima - stvar ne postaje znatno logičnija. Tko iole poznaje strukturu dinarskog i alpskog gorja i njegove nepristupačne i često surove terene, zna i da ideja pretvaranja ovih objekata u luksuzni smještaj nije ni približno tako lak ili jeftin posao. A nije nužno ni isplativ - sklonište na vrhu planine jednostavno nije apartman na obali mora. Do pojedinih se kuća izuzetno teško dolazi, što je i logično - one i jesu tamo gdje jesu kako bi pružile zaklon daleko izvan civilizacije. A, upravo zbog toga je i njihovo održavanje prepušteno ljudima koji se za njih znaju brinuti i do njih često dolaze.
Kada zapuše jača bura na Velebitu i odnese crijep s krova skloništa, planinari to primijete, dojave nadležnom društvu i crijep se zamijeni, rekao je prilikom gostovanja na N1 televiziji prošlog tjedna predsjednik HPS-a Darko Berljak, objašnjavajući da je objekte stalno izložene vremenskim nepogodama potrebno popravljati odmah, kako se najbolje zna.
Kada bi se raspisivale javne nabave, izrađivali troškovnici i tražili izvođači za svaki crijep, do kraja procesa otpalo bi ih još sto, slikovito je objasnio predsjednik HPS-a.
- To smo radili sve ove godine do sada. Da to nismo radili, država ne bi imala trenutno šta dijeliti okolo na upravljanje jer ne bi bilo tih objekata, dodao je.
Darko Berljak, predsjednik HPS-aPlaninarstvo i njegove osnovne djelatnosti su obuhvaćene, što izravno, što neizravno, s najmanje 6-7 zakona. Nikad nas nisu ništa pitali, nikad nisu snimili stanje. Ja mislim da nitko i ne zna gdje su ti objekti, osim nekoliko najpoznatijih. Takav je slučaj kod svakog zakona – donesu neki propis o kategoriji planinarskog doma i odrede koliko visoki trebaju biti stropovi, a da nisu bili ni u jednom.
Što to država s njima planira i Berljaku je teško teći, ali s obzirom na troškove, ne može se ne zapitati zbog čega bi županije i javne ustanove uopće htjele ovakvo opterećenje. Podizanje standarda planinarskih objekata za prenamjenu u restorane ili hotele, rekao je Berljak, po njegovoj bi računici zahtijevalo oko 93 milijuna eura, a do prve prilike za najam, objekti bi već znatno propali.
No, manje je ovo bitan dio za planinare. Čak i kada bi ideja otvaranja luksuznih smještaja po planinama bila logičnija nego što jeste, gašenje planinarskih domova za hrvatsko bi planinarstvo i alpinizam bilo ravno katastrofi.
- To su ekskluzivna mjesta gdje vi možete napraviti apartmane s noćenjem za 500 eura, ali onda se mijenja smisao planinarskih domova. Puteve i planinarske domove su gradili prvi planinari prije 150 godina. Usput, mi smo deveti planinarski savez osnovan u svijetu, rekao je, napomenuvši da tradicija planinarstva u Hrvatskoj ide rame uz rame s onom u Švicarskoj, Austriji i Njemačkoj.
- Planinari su gradili zbog svoje sigurnosti, da mogu vezati ture, da mogu prenoćiti i da se mogu skloniti od nevremena. Označavali su dobre staze. To isto mi radimo: pet i pol tisuća kilometara staza označavamo svake godine sa svojim markacijama. Rizici u smislu sigurnosti će se znatno povećati ako planinari gore neće biti prisutni na način da se o tome brinu i održavaju, rekao je Berljak i zapitao se znači li to da će grupe planinara, za koje su ovi objekti građeni, u budućnosti morati spavati ispred njih na otvorenom jer u njihovoj luksuznoj unutrašnjosti neće biti mjesta za sušenje vlažnih gojzerica.
Zemlje alpske regije dokazuju da se upravljanje može znatno bolje riješiti. Najbolji primjer svakako je Slovenija, čiji se domovi također mahom nalaze na državnom zemljištu. No, ova je država ’90.-ih godina donijela odluku da dotadašnjim upraviteljima, planinarskim društvima, ustupi 90 posto vlasništva planinarskih objekata, dok je 10 posto prepušteno državnom planinarskom savezu (Planinskoj zvezi Slovenije). Povod ovoj odluci bila je upravo želja da se spriječi prenamjena objekata i njihovo uništenje. Novi su vlasnici tada konkurirali za sredstva iz europskih fondova, koja su im omogućila kvalitetnu brigu za planinarske objekte, i infrastruktura se uredno održava. Važno je napomenuti da se ovakva sredstva odobravaju isključivo udrugama civilnog društva. Hotelijeri i ugostitelji im nemaju pristup jer nisu namijenjena stvaranju prihoda.
- Ako netko planira da će domove komercijalnog tipa graditi iz europskih fondova, krivo planira, zaključio je Berljak prilikom gostovanja na N1 televiziji.
U kolikoj je mjeri ovakav plan potencijalno opasan za planinarsku zajednicu uopće nije potrebno zamišljati – primjer loše prakse i obećanja neslavne budućnosti u Hrvatskoj već postoji i pokazao se kao izuzetno loš, rekao nam je predsjednik Istarskog planinarskog saveza Goran Šepić. Radi se o Schlosserovom domu na Risnjaku, kojim već neko vrijeme upravlja javna ustanova Nacionalni park Risnjak.
- Dom je zatvoren, donekle devastiran i ne služi svrsi. Ako se planinari imaju potrebu skloniti, ne mogu. Cijeli stav HPS-a naslonjen je na sigurnost planinara u planini. Ti domovi su i građeni na udaljenim lokacijama kako bi planinarima, ali i HGSS-u olakšali rad i pružili sigurnost. To kod Risnjaka danas više nije slučaj, rekao je Šepić i dodao da IPS u potpunosti podržava odluke krovnog saveza.
U nadležnosti Istarskog planinarskog saveza nalaze se: planinarski dom Poklon, za koji se brine PD Opatija, te planinarske kuće Korita (PD Glas Istre, Pula), Žbevnica (PD Planik, Umag) i Skitača (PD Skitaci, Labin). Upravo ova potonja jedina je u ovoj situaciji prošla 'lišo'. Planinarska kuća zapravo je prenamijenjeni župni dvor smješten na crkvenoj zemlji pa je, kao najmoprimac Crkve, Skitača ostala izvan obuhvata predloženih promjena.
Statusi ostalih kuća, dio su nešto kompleksnije priče – seoskih knjiga, dokumenata iz doba Austro- Ugarske, neuknjiženih vlasništava i nejasnih odnosa.
- Iako ćemo detaljne statuse znati tek kada Društva prikupe sve papire, već sada znamo da se kuća na Žbevnici nalazi na komuneli, zajedničkom zemljištu žitelja Bresta, kaže Šepić. Uvidom u katastar, vidljivo je da država nije upisana ni na zemlju na kojoj se nalazi kuća Korita, jer se zemljište vodi kao seosko dobro Brgudca. Sigurno je jedino da se nalazi u sklopu Parka prirode Učka.
Komunele su posjedi širom Ćićarije, mahom šume i pašnjaci, koje su Ćići kupovali od Austro - Ugarske monarhije početkom 19. stoljeća, a čije su vlasništvo kasnije osporile države nasljednice, Italija i Jugoslavija. Većina dokumentacije ćićarijskih sela spaljena je u doba kapitulacije Italije, pa su do danas najrelevantniji dokazi vlasništva oko 60 četvornih kilometara zemljišta starinski utoci (dokumenti) iz 1833. te zemljišne knjige iz sredine 19. stoljeća. Dvjesto godina kasnije, žitelji Brgudca i Račje Vasi, među prvima su dobili nepravomoćne presude u svoju korist. Pojam državne zemlje na Ćićariji ovime postaje diskutabilan.
Kome bi u konačnici upravljanje išlo, gotovo da nije ni bitno, kaže Šepić. Veći je problem to što se najavljuje oduzimanje objekata koje je netko drugi desetljećima gradio i održavao.
- Kao i HPS, i IPS ima stav da ti objekti nisu gospodarske namjene već su građeni zbog sigurnosti planinara. Oni nemaju registriranu ugostiteljsku djelatnosti, niti su u najmu. To je čisto volonterstvo. Ogromna su sredstva investirana samo u Žbevnicu. To je vlastiti novac, skupljen od članarina i donacija. To je i vlastiti rad. Prije desetak godina u nju je uloženo nekih 400.000 kuna, a ulaže se i dalje kroz županijski Savez sportova…. Na Koritima smo nedavno samo kuhinju platili preko 35.000 kuna, na Skitači su ove godine zamijenjeni madraci i posteljina, pa Poklon… sve su to naš rad i naša sredstva. I pristupne puteve na državnoj zemlji uređujemo mi. Onaj na Žbevnici voda ispire i stalno ga moramo obnavljati kako bi HGSS imao pristup. Ako se svake godine nešto ne napravi, to propada, kaže Šepić.
Šepić je naglasio i kako IPS ima izuzetno dobar odnos s Parkom prirode Učka, u kojem javna ustanova čak sufinancira Savez. Ali ovakva dobra suradnja moguća je upravo zbog toga što PP Učka planinarima prepustila da rade ono što najbolje znaju - održavaju staze, signalizaciju i kuće koje koriste, zaključio je.
I predsjednik pulskog PD Glas Istre Željko Ravnić poručio je da su dosadašnji primjeri prepuštanja domova javnim ustanovama i jedinicama lokalne samouprave rezultirali s dvije krajnosti – apsolutnim zanemarivanjem objekta, konstantnim propadanjem i devastacijom ili krajnjom komercijalizacijom kojom su se izgubili smisao i planinarska etika.
Iz HPS-a poručuju da su hrvatski planinarski domovi prikazani na interaktivnoj mreži europskih planinarskih objekata kojom se planinarima olakšava organizacija pješačenja i traženja zaklona. U slučaju donošenja ovog zakona, Hrvatska bi mogla biti izbačena iz europske mreže čime bi postala jedinstven slučaj.
Razdoblje e-savjetovanja službeno je završeno. Osnovni zahtjev HPS-a jest izmjena točke 16. kojom bi se upravljanje planinarskim objektima i dalje prepustilo planinarima.
Koju će odluku država donijeti i jesu li se brda tresla da bi se rodio miš, tek ćemo vidjeti. Sasvim je sigurno da će planinarski savez učiniti sve da objekte zadrži tamo gdje vjeruje da pripadaju. I, dok se sve više čuje rečenica kako se se "planinari podigli na noge", iz HPS-a poručuju da su planinari na nogama već 146 godina. Sada se samo bore za ono što vjeruju da im pripada.
U Hrvatskoj su danas u funkciji 44 planinarska doma i 76 kuća. 47 objekata nalazi se na zemljištu koje je vlasništvu RH, od čega to 13 domova i 34 planinarske kuće. 24 objekta smještena su unutar granica nacionalnih parkova ili parkova prirode. U samo 6 objekata na državnoj zemlji postoji ugostiteljska ponuda, dok u ostalim slučajevima za to ne postoje tehnički uvjeti.
Istarsko veleučilište nije na medije gledalo s naklonošću niti prije naših tekstova. U svojoj strategiji ističu opasnost od javnih medijskih i političkih hajki
- Godinama se u Pazinu nije gradilo te ćemo ovime zadovoljiti manji broj potreba za stanovima u odnosu na veliki interes, rekla je gradonačelnica Suzana Jašić
Kao da pčelari moraju nečime platiti to što od prirode uzimaju njen najvrjedniji nektar. Ako ste mesar pratit će vas vrane, ako ste ribar bit će to galebovi, ako ste ovčar onda su to supovi, ali pčelare prate najljepše ptice Europe, kaže birdwatcher Vanja Puškarić
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
