Hrvatska i Srbija najviše su "promijenile prošlost" u udžbenicima - svoje nove države izgradile su na negaciji Jugoslavije i socijalizma

Renomirana srbijanska povjesničarka prof. dr. Dubravka Stojanović, autorica knjige "Prošlost dolazi", ocijenila je analizirajući udžbenike povijesti u zemljama regije, da su svi "promijenili prošlost“, ali nitko kao u Srbiji i Hrvatskoj, dok su se Slovenija, Crna Gora i Makedonija trudile zadržati objektivnost.

Jedna od najistaknutijih povjesničarki, ali i intelektualki uopće, ne samo srpske akademske zajednice, već nedvojbeno i širih postjugoslavenskih prostora, prof. dr. Dubravka Stojanović (redovna profesorica na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, gdje predaje opću, savremenu istoriju i istoriju globalizacije), objavila je iznimno interesantnu knjigu, instruktivnog i provokativnog naslova »Prošlost dolazi«, u danas kultnoj Biblioteci XX vek, koju uređuje dr. Ivan Čolović (inače autoričin suprug), istaknuti sociolog, antropolog i etnolog velikog moralnog i znanstvenog kredibiliteta.

Stojanović, koja se svojoj knjizi bavi promjenama u tumačenju prošlosti u srpskim udžbenicima povijesti od 1913. do 2021., navodi da je prva dramatična promjena bila u udžbenicima tiskanim za školsku 1993., kada je "promijenjena“ čitava prošlost i prilagođena ratnim sukobima koji su bili u tijeku.

Slijedeće promjene konstatirala je u 2002., kada je "promijenjen“ Drugi svjetski rat jer su nove vlasti, kako tvrdi, željele poraziti prethodni režim i na terenu sjećanja.

Tada su, kaže Stojanović, "zamijenjena mjesta dobrih i loših momaka", pa su zločini i kolaboracija pripali partizanima, dok su podaci o četničkoj kolaboraciji i zločinima izbrisani.

Tada je krenuo val masovnog revizionizma, čije se posljedice, dodaje Stojanović, osjećaju i danas u prijedlogu (gradonačelnika Beograda) Aleksandra Šapića da se izmjesti Titov grob, a postavi spomenik Draži Mihailoviću.

- To nije samo nasilje nad poviješću, to je i negiranje antifašizma, što je iznimno opasno za svako društvo, a napose ono koje je i onako izgubilo kompas, kaže Stojanović, ukazujući na današnja tumačenja da je "Srbija imala dva antifašistička pokreta, što povijesno nije točno zbog četničke suradnje s okupatorima već od jeseni 1941. godine".

Stojanović naglašava da je "zloupotreba prošlosti jako opasna, jer paralizira društvo - ono više ne umije da misli".

Na pitanje što danas uče đaci u Hrvatskoj i Srbiji, Stojanović podsjeća na ocjenu političkog analitičara Žarka Puhovskog "da se u Hrvatskoj govori samo o onome što je bilo prije 'Oluje', dakle o periodu kada je Republika Srpska Krajina pod svojom vlašću držala četvrtinu teritorija Hrvatske, dok se u Srbiji o tome ne govori, već samo o periodu poslije Oluje, kada su hrvatske snage protjerale 200.000 Srba i počinile ratne zločine nad srpskim civilima".

Ona kaže da se izborom dijela prošlosti "koji vam odgovara, a ostalo kao da zatrpate" stvara selektivnost u kojoj se ne razumije što se doista dogodilo.

- Ako vidite samo sebe i svoje žrtve, postupno se odvajate od realnosti, ne razumijete svijet oko vas, gubite kontakt. Kroz takav govor o prošlosti stalno razvijate neprijateljstvo, jer vam je neprijatelj neophodan da biste društvo držali u stalnoj tenziji", ocijenila je srbijanska povjesničarka.