IDS o slučaju Gospić: odgovornost treba utvrditi činjenicama, a sanaciju provesti bez odgode

IDS izražava punu solidarnost s građanima Gospića i svima koji su pogođeni posljedicama nezakonitog odlaganja otpada. Razumijemo zabrinutost ljudi koji s pravom očekuju jasne odgovore i što brže rješenje problema.

„U ovom trenutku najvažnije je biti uz ljude u Gospiću i učiniti sve da se sanacija provede što prije. Građani moraju znati što se dogodilo i mogu li imati povjerenja u institucije koje su dužne štititi njihovo zdravlje i okoliš“, poručio je predsjednik IDS-a Loris Peršurić.

Slučaj ilegalno odloženog otpada u Gospiću prerastao je okvire pojedinačnog kaznenog djela i otvorio ozbiljno pitanje funkcioniranja nadležnih institucija. Razmjeri problema i potvrđeno onečišćenje zahtijevaju ozbiljnu političku i institucionalnu raspravu. IDS zato podržava održavanje sjednice saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode u Gospiću te očekuje da nadležne institucije javno iznesu činjenice o svom postupanju i odgovore na ključna pitanja o odgovornosti i sanaciji.

Ovaj slučaj ne može se svesti isključivo na kriminalnu odgovornost privatnih osoba. Kada se radi o desecima tisuća tona otpada koji je godinama prolazio kroz sustav nadzora, potrebno je utvrditi gdje je sustav zakazao i je li problem mogao biti ranije zaustavljen.

IDS zato traži pet konkretnih stvari.

Prvo, nadležno Ministarstvo i institucije moraju bez daljnjeg odgađanja predstaviti jasan i provediv plan sanacije s konkretnim rokovima i načinom zbrinjavanja otpada. Nakon toliko vremena više nije dovoljno govoriti o procedurama i mogućim rješenjima. Javnost ima pravo znati kada će izvor onečišćenja biti uklonjen.

Drugo, rezultati mjerenja kvalitete podzemnih voda, javne vodoopskrbe, tla i zraka moraju biti kontinuirano dostupni javnosti, zajedno s podacima o mjestima uzorkovanja i načinu ispitivanja. U javnoj komunikaciji treba se držati potvrđenih činjenica i jasno ih razlikovati od procjena i pretpostavki.

Treće, potrebno je utvrditi kada su nadležne institucije saznale za moguće nepravilnosti i kako su nakon toga postupile.

Četvrto, ako se utvrdi da su pojedini dužnosnici ili odgovorne osobe imali informacije ili mogućnost reagirati, a nisu postupili, mora postojati jasna politička i upravljačka odgovornost.

Peto, slučaj Gospić ne smije završiti samo uklanjanjem otpada s jedne lokacije. Na širi problem sustava upozorava i primjer Kaštijuna, koji je uspostavljen prema propisanim pravilima, ali danas snosi posljedice nedosljednosti sustava u cjelini. Zato je potrebna revizija sustava gospodarenja otpadom kako bi se utvrdilo gdje nadzor ne funkcionira i kako spriječiti ponavljanje ovakvih slučajeva.

Od nadležnih institucija očekujemo jasne odgovore i konkretne poteze. Potrebno je što prije provesti sanaciju i utvrditi odgovornost za propuste koji su omogućili da problem dosegne ovakve razmjere.