Pulski Možemo otvorio je pitanje političke pripadnosti organizatora i njihovih mogućih budućih ambicija, umjesto da se rasprava zadrži na razlozima za pokretanje inicijative i konkretnim odlukama gradske vlasti, priopćila je to danas Koviljka Aškić, nezavisna vijećnica u Gradskom vijeću Grada Pule i predstavnica Inicijative za opoziv gradonačelnika Grada Pule Peđe Grbina komentirajući stav Možemo.
Evo njezinog priopćenja:
'Inicijativa za opoziv pulskog gradonačelnika Peđe Grbina otvorila je i pitanje dosljednosti u odnosu političkih stranaka prema građanskom sudjelovanju. Posebno je zanimljiv stav platforme Možemo, koja u svojem javnom djelovanju naglašava važnost neposredne demokracije, građanskog aktivizma i prava na preispitivanje odluka vlasti, dok se u Puli ogradila od referendumske inicijative koju je pokrenula nezavisna vijećnica Koviljka Aškić.
Umjesto da se rasprava zadrži na razlozima za pokretanje inicijative i konkretnim odlukama gradske vlasti, pulski Možemo otvorio je pitanje političke pripadnosti organizatora i njihovih mogućih budućih ambicija. Takav pristup otvara legitimno pitanje primjenjuju li se načela građanskog sudjelovanja jednako kada inicijativa dovodi u pitanje političkog partnera na nacionalnoj razini SDP.
U svojem javnom obraćanju Koviljka Aškić zato otvara pitanje demokratske kulture, dostojanstva građana i prava na kritiku izabrane vlasti, neovisno o političkoj pripadnosti. Ovo je napisala u nastavku:
Grad čine ljudi – oni koji u njemu žive, rade, odgajaju djecu, stvaraju i brinu o svojoj zajednici. Ljudi različitih uvjerenja, političkih opredjeljenja i pogleda na budućnost. Svima njima pripada jednako pravo na poštovanje, neovisno o tome za koga su glasovali, podržavaju li gradonačelnika ili se ne slažu s njegovim odlukama.
Demokracija nije odnos nadređenih i podređenih. Izborima građani povjeravaju mandat onima koji će u njihovo ime upravljati javnim poslovima, ali se pritom ne odriču prava na mišljenje, kritiku i sudjelovanje. Građanin koji postavlja pitanja nije protivnik vlasti, onaj koji izražava neslaganje nije neprijatelj grada, a onaj koji traži obrazloženje neke odluke ne traži povlasticu, već odnos kakav mu pripada.
Pet prava koja pripadaju svakome od nas
Pravo na poštovanje. Svaki građanin zaslužuje biti saslušan, bez omalovažavanja zbog svojeg mišljenja, političkog uvjerenja ili osobnih okolnosti.
Pravo na pitanje. Svaka odluka javne vlasti koja utječe na naš život može biti predmet javnog propitivanja. Građani ne moraju biti političari da bi imali pravo pitati zašto je neka odluka donesena.
Pravo na odgovor. Kada se odlučuje o javnom novcu, gradskom prostoru ili budućnosti naših kvartova, građani imaju pravo tražiti razumljiva obrazloženja, podatke i rezultate.
Pravo na različito mišljenje. Ne moramo pripadati istoj stranci, dijeliti ista uvjerenja ili podržavati istog gradonačelnika da bismo se međusobno poštovali. Argumente treba vrednovati prema činjenicama, a ne prema tome tko ih iznosi.
Pravo na sudjelovanje. Demokracija ne završava izlaskom na izbore. Građani mogu sudjelovati u javnim raspravama, pokretati inicijative, podnositi peticije i koristiti se zakonom predviđenim demokratskim instrumentima, uključujući referendum.
Političke razlike ne smiju zamijeniti javnu raspravu
Pokretanjem inicijative za raspisivanje referenduma o opozivu pulskog gradonačelnika Peđe Grbina otvorila sam prostor i za kritike vlastitog postupanja. Kao gradska vijećnica prihvaćam da javnost preispituje moje odluke, motive i političke stavove.
Posljednjih dana dio političke rasprave usmjeren je na pitanje tko stoji iza inicijative, kojoj političkoj opciji pripadaju njezini sudionici i kakvi su im ciljevi. Pulski Možemo! javno je izrazio protivljenje inicijativi te postavio pitanja o njezinoj političkoj neovisnosti i mogućim posljedicama opoziva. Na takva pitanja treba odgovoriti otvoreno i odgovorno.
Međutim, jednako je važno da se pritom ne izgube iz vida razlozi zbog kojih je inicijativa pokrenuta. Kako se upravlja gradom i donose odluke? Kako se troši javni novac? Kako se postupa s primjedbama građana? Kakvi su stvarni učinci odluka na svakodnevni život ljudi? To su pitanja koja zaslužuju odgovore, neovisno o političkim razlikama.
Odgovornost počinje od nas samih
Pokretanjem inicijative javno sam preuzela odgovornost za svoju odluku. To ne znači da su moje procjene nepogrešive niti da svi moraju dijeliti moje mišljenje o aktualnoj gradskoj vlasti. Znači da sam spremna obrazložiti svoje postupanje, saslušati kritike i odgovoriti na opravdana pitanja.
Isto načelo odgovornosti vrijedi za sve koji sudjeluju u upravljanju javnim poslovima. Mandat izabranog dužnosnika daje pravo i obvezu upravljanja, ali ne isključuje javnu kritiku. S druge strane, pravo na kritiku podrazumijeva odgovornost za iznesene tvrdnje i poštovanje činjenica. Demokratska kultura gradi se upravo na tom međusobnom odnosu.
Poštovanje ne znači da ćemo se uvijek slagati, da će svaki zahtjev biti prihvaćen ili da će svaka kritika biti opravdana. Ono znači da ćemo jedni druge saslušati, odgovarati argumentima i prihvatiti da različito mišljenje nije razlog za omalovažavanje.
Netko može podržavati aktualnog gradonačelnika, a istodobno propitivati njegove odluke. Netko drugi može biti nezadovoljan njegovim radom, ali se protiviti referendumu o opozivu. Oba su stava legitimna.
U tome je i vrijednost demokracije: ona ne zahtijeva da mislimo jednako, nego da poštujemo jednako pravo svakoga da misli, pita i sudjeluje.
Gradonačelnici se mijenjaju. Gradska vijeća se mijenjaju. Političke većine dolaze i odlaze. Građani ostaju.
Zato demokracija ne završava izborima. Ona živi svakoga dana, kroz odgovornost onih koji upravljaju i dostojanstvo onih u čije se ime upravlja.
