Bombe su se obrušile i na osnovnu školu Alessandro Manzoni u današnjoj Jeretovoj ulici, gdje je, zahvaljujući činjenici da je bila nedjelja, i u školi nije bilo djece, ispod ruševina ostala zarobljena samo domorova supruga, pripremajući ručak za supruga i djecu koji su se nalazili u obližnjem skloništu
Bombe su se obrušile i na osnovnu školu Alessandro Manzoni u današnjoj Jeretovoj ulici, gdje je, zahvaljujući činjenici da je bila nedjelja, i u školi nije bilo djece, ispod ruševina ostala zarobljena samo domorova supruga, pripremajući ručak za supruga i djecu koji su se nalazili u obližnjem skloništu
Na današnji dan, 9. siječnja 1944. godine počelo je savezničko bombardiranje Pule. Tog se siječanjskog jutra, prije točno 78 godina, dogodio prvi u nizu, ujedno i najrazorniji zračni napad na Pulu u njenoj povijesti.
Tom je prigodom zaljubljenik u pulsku povijest Ivan Sergo na svom Instagram profilu Stara Pula objavio kratku crticu iz povijesti. On nam je ustupio i nekoliko fotografija razorenog grada nakon bombardiranja.
- Čak 109 savezničkih bombardera tipa B-17 Flying Fortress u tri su navrata, između 11.20 i 11.45 sati, ispustili nad gradom svoj smrtonosti teret, pogodivši Pulu na više mjesta. Vojni ciljevi bili su duž pulske luke; Arsenal, Giardini, Uspon sv. Stjepana, Zagrebačka ulica te Vlačićeva i Anticova ulica, starogradska jezgra na području današnjeg parka Grada Graza, cijela zona oko Monte Zara, ali prvenstveno Stoja, gdje su razaranja bila strahovito teška.
Bombe su se obrušile i na osnovnu školu Alessandro Manzoni u današnjoj Jeretovoj ulici, gdje je, zahvaljujući činjenici da je bila nedjelja, i u školi nije bilo djece, ispod ruševina ostala zarobljena samo domorova supruga, pripremajući ručak za supruga i djecu koji su se nalazili u obližnjem skloništu.
Ipak, ovaj je napad odnio oko stotinu života i zauvijek promijenio izgled našeg grada.
Zanimljivo je da, prema savezničkoj dokumentaciji, Pula tog dana uopće nije planirana kao primarni cilj napada, već je to bila Rijeka koja je ostala pošteđena zbog oblaka iznad grada koji su skrivali željene mete.
Do kraja rata uslijedilo je još dvadesetak zračnih udara.
Svjedoci smo da i dalje živimo u nesigurnim vremenima te su upravo naši učenici generacija koja će i dalje prenositi znanje te stvarati društvo i svijet boljim i mirnijim mjestom. Kako ovo drvo raste, tako će rasti i sjećanje i ostavština onih koji su stradali, rekla je profesorica Nataša Ilić Agatić
Prije točno godinu dana, na sastanku s mještanima u prostorijama Mjesnog odbor Stoja, na pitanje gnjevne građanke Jelene Kekić koja živi u blizini cementare: "Možemo li vas nazvati da dođete kad nam smrdi sumpor?", direktor cementare Mihajlo Mirković je odgovorio za anale: "Ja ne živim u Puli, ja sam iz Rapca!"
Police s artiklima koji se inače redovito ubrzano prazne, stoje pune. Čini se da će ovaj dan bojkota u konačnici biti i dan velikog otpisa robe koja ne može biti prodavana narednog dana, poput kruha, pizza, bureka i nekih slastica* Prva zanimljivost koju smo doznali od par umirovljenika ispred jednog trgovačkog centra je da su došli u trgovački centar, ne kako bi kupovali, već kako bi provjerili ima li kupaca
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
