Nastavnik Nikola Jeličić: “Osjećam sram što niti jedna škola, niti jedan ravnatelj nije javno podržao ljude koji se na Labinštini bore za budućnost svih nas”

Redakciji se, vezano uz problematiku spaljivanja otpada u Koromačnu i prosvjede građana na Labinštini, obratio Nikola Jeličić, magistar sociologije i filozofije te nastavnik sociologije, etike i politike i gospodarstva u srednjim školama u Labinu, Poreču i Puli. U svojem pismu kritizira izostanak reakcije obrazovnih ustanova na ovaj problem te poziva škole i njihove ravnatelje da se aktivnije uključe u pitanja važna za lokalnu zajednicu. Njegovo pismo objavljujemo u cijelosti."Javljam vam se u svojstvu nastavnika sociologije, etike i politike i gospodarstva. Kao nastavnik navedenih predmeta radim šest godina u tri škole u tri grada. To su Srednja škola Mate Blažine Labin, Srednja škola Mate Balota Poreč i Medicinska škola Pula. Pišem ovu objavu kao kritiku obrazovnog sustava kojeg sam dio i nadam se da ćete ju objaviti u cijelosti.

Kao nastavnik tri predmeta u srednjim školama čiji je primarni cilj učiti učenike o kritičkom promišljanju društva i svijeta oko sebe ne mogu, a ne osjetiti sram zbog činjenice da niti jedna škola i druge obrazovne ustanove (ispričavam se unaprijed ako griješim) nije rekla niti slova u vezi situacije s otpadom u Koromačnu.

Sram proizlazi jer sam mišljenja da je škola sastavni dio neke zajednice, i to prema mojem mišljenju bitan dio zajednice jer je direktno usmjerena na prenošenje znanja, vještina i vrijednosti koje će učenici izravno prakticirati u zajednici u kojoj žive.

Kao netko tko je dio obrazovnog sustava naslušao sam se priča kako škola treba biti uključena u zajednicu, a ne biti izdvojena iz nje. Takve poruke dolaze sa samog vrha obrazovnog sustava, to jest od ministra Fuchsa, Agencije za odgoj i obrazovanje, raznih savjetnika, mentora i drugih.

U školama se provode i brojni projekti koji za cilj imaju približavanje škole zajednici, a koji su financirani od strane Europske unije, države, županije, gradova i općina. Doseg tih projekata u najvećem broju jako je limitiran i u najvećem broju slučajeva provode se samo iz razloga kako bi nastavnici sakupljali bodove pomoću kojih će napredovati u zvanju. Izravni učinak na zajednicu unutar kojih se provode apsolutno je zanemariv.

I tu dolazimo do srži problema, onoga što je već prije spomenuto. Niti jedna škola, niti jedan ravnatelj nije istupio u medije i javno podržao ljude koji se na Labinštini bore za budućnost svih nas. Niti jedna škola nije isto to učinila za otpad u Gospiću ili Sisku ili bilo gdje u Hrvatskoj.

Možemo si postaviti pitanje zašto je tome tako? Kroz predmet politike i gospodarstva učim učenike kako živimo u otvorenom demokratskom društvu u kojem su svakome zajamčena građanska prava poput prava na zdrav okoliš, prava na slobodno izražavanje mišljenja itd.

Do sada nisam vidio da je neki ravnatelj ili škola iskoristio to pravo po bilo kojem pitanju u zadnjih 30 godina. Živimo li mi onda doista u demokratskom otvorenom društvu gdje vlada vladavina prava? Čemu to konkretno učimo mlade? Kada ih treba optužiti da su pasivni i nezainteresirani, zapitajmo se jesmo li i mi odgovorni za takvo ponašanje mladih našim postupanjem, odnosno nepostupanjem.

U istinski demokratskom društvu svaki ravnatelj i svaka škola na području Istre očitovala bi se prema problemu spaljivanja otpada u Koromačnu. No izgleda da strah za pozicije, strah od odmazdi i kazni još uvijek prevladava.

Pobijediti taj strah nije lako, no dok to ne napravimo kao društvo unutar institucija, nećemo napredovati ni pedlja. Ljudi koji blokiraju kamione na putu za Koromačno pobijedili su strah i njih više nije strah ničega, zato tamo i stoje. Stoje za sve nas.

Osobno ću stajati s njima i na svaki mogući način utjecati da im se pridruže škole i druge institucije koje čine našu zajednicu", poručuje Nikola Jeličić.