Nije problem samo gradonačelnik. Problem je vlast koja je izgubila odgovornost prema gradu

U trenutku kada je najveći kompliment koji rovinjski gradonačelnik dobiva za upravljanje gradom rečenica: "On je dobar čovjek", što mnogi doista i misle, a istodobno izostaju odgovornost, odlučnost i konkretni potezi koji će zaustaviti urušavanje povjerenja građana, postaje jasno da Rovinj više nema vremena za priopćenja, pažljivo birane riječi i politički marketing. Vrijeme je za korjenite promjene. I to ne kozmetičke.

Jer, budimo iskreni, malo tko vjeruje da će se one dogoditi dok god gradom upravlja ista politička matrica. Emila Nimčevića malo tko smatra jedinim krivcem za stanje u kojem se Rovinj danas nalazi. Problemi nisu nastali njegovim dolaskom, nego su godinama gurani pod tepih, tolerirani ili opravdavani. On ih je svjesno dočekao prihvativši kandidaturu i gradonačelničku dužnost, preuzimajući time i odgovornost za njihovo rješavanje.

No, jednako je pogrešno (jer je tako najlakše i najpraktičnije) svu odgovornost svaliti na jednog čovjeka. Rovinj ne vodi jedan gradonačelnik – imamo ih još dvoje, doduše dogradonačelnika i nestranačkih ljudi – dogradonačelnica Gianfranca Blandini Šuran i dogradonačelnik Dino Sošić, koji čitavo vrijeme mudro šute i čini se kao da iz daljine čekaju rasplet situacije. No, to osobno opažanje neka ostane na njihovoj savjesti. Znaju dobro da ih je Nimčević doveo – ne jednog ravnog sebi, već dvoje – pa da će s njim, po svemu sudeći, i dođe li do toga, otići iz gradske palače.

Stranka koja je desetljećima gradila svoj ugled na stabilnosti posljednjih je godina (i ne s istim ljudima) postala zatvoreni sustav, talac uskog kruga ljudi kojima je očuvanje vlastitih pozicija očito postalo važnije od interesa grada. Upravo zato danas svjedočimo izostanku odgovornosti, izbjegavanju odgovora, uskraćivanju konferencija za novinare i sve većem nepovjerenju građana.

Oporba danas traži ostavku gradonačelnika. To je legitimno političko pravo. Ali ono neće imati nikakvu težinu ako se svede na žrtvovanje jednog čovjeka kako bi ostali nastavili po starom. Smjena gradonačelnika neće značiti ništa ako isti ljudi, isti način odlučivanja i isti centri moći ostanu netaknuti.

Građani više ne nasjedaju na velike riječi, emotivne govore i obećanja o novom početku. Takvih su se naslušali. Ono što traže jest odgovornost za loše odluke, transparentnost u trošenju javnog novca i prekid prakse u kojoj se politička odgovornost razvodnjava dok je više nitko ne snosi.

Emil Nimčević, foto: Press IDS

Ako Emil Nimčević mora otići, onda s njim mora otići i politika koja je Rovinj dovela u ovu situaciju. Jer nije problem samo čovjek na čelu grada. Problem je sustav koji je godinama proizvodio pogreške, štitio svoje kadrove, izbjegavao odgovornost i uvjeravao građane da je sve pod kontrolom, dok su problemi postajali sve veći.

Nakon više od trideset godina na vlasti više nema prostora za izgovore, prebacivanje odgovornosti na prethodnike ili kupovanje vremena. Došao je trenutak da odgovornost preuzme cijela politička struktura koja je vodila grad, a ne samo njezin trenutačni predstavnik.

Sve manje građana vjeruje da su potrebne samo nove osobe. Sve više njih smatra da su potrebna nova pravila, nova odgovornost i potpuno drugačiji način upravljanja. Jer kada vlast postane sama sebi svrha, a očuvanje političke kontrole važnije od interesa građana, tada promjena nije politička želja. Ona postaje nužnost.