Obračun kod Mate Parlova: Rasprava bez rukavica o budućnosti šetališta Lungomare

Koliko god burna i vatrena bila, dvosatna rasprava o Urbanističkom planu uređenja „Lungomare“ značajan je napredak u razvoju pulske demokracije.

Jer, dogodio se demos. Običan puk, slobodno stanovništvo pulsko, stiglo je u dvoranu „Mate Parlov“ podijeljeno u dva tabora i argumentima ukrstilo rukavice.

Normalno da je bilo i udaraca ispod pojasa, ali upravo su široke javne rasprave ono što Puli kronično nedostaje.

Tema ove rasprave bile su izmjene UPU „Lungomare“ i to u dijelu koji se odnosi na pomoćno nogometno igralište iznad Valkana. Tim se izmjenama proširuje postojeći nogometni teren te se predviđa izgradnja objekta sa svlačionicama i drugim sadržajima pored spomenika.

Za dio javnosti problematična je najavljena sječa nekih dvije tisuće kvadrata šume. Za drugi dio javnosti ta sječa nije nikakav problem jer bi novo igralište donijelo višestruke benefite za sve, a posebno za djecu NK Uljanika koja bi na toj lokaciji dobila super moderan i kvalitetan nogometni teren. 

Međutim, najveći dio posjetitelja došao je na raspravu zbog preostale izgradnje uz šetalište Lungomare koja predviđa mega hotel s pet zvjezdica i brojne druge građevine. Naime, veliki dio pulske javnosti donedavno nije znao za taj projekt vrijedan pola milijarde kuna, kao ni da je pola šumice Lungomare u privatnom vlasništvu. To je mnogima bilo vrlo neugodno saznanje pa su se zaputili na Verudu da doznaju malo više.

Nakon predstavljanja plana, nadležna pročelnica Ingrid Bulian otvorila je raspravu u kojoj su sugovornici, često vrlo emotivno, iznosili stavove za ili protiv izmjena. Nekima je najvažnija dobrobit djece koja su, čuli smo, natpolovično pretila i trebaju kvalitetne sportske sadržaje. Drugi također vole djecu, ali im je bitan i Lungomare kao relativno netaknuti dio pulske obale ali, što je vrlo važno, i jedan od rijetkih preostalih segmenata naše zajedničke urbane memorije.

Voditeljici skupa, pročelnici Bulian, nije bilo lako. Na trenutke je debatu jedva držala pod kontrolom, ali, generalno gledajući, rasprava je, unatoč očitim podjelama u dvorani, bila korektna.

Poput građana, još žešće je podijeljena i politika, a najviše je podijeljena vladajuća koalicija. S jedne strane pulski Možemo! je protiv gradnje uz šetnicu Lungomare, a, s druge, SDP i lista Filipa Zoričića politički podržavaju i nogometno igralište i gradnju hotela. Čelnici svih navedenih opcija bili su u publici, ali nitko nije izašao pred mikrofon.

Nisam planirao ni ja, ali rasprava me ponijela i osjetio sam da kao stanovnik Pule koji od najranije mladosti pohodi Valkane, Gortanovu i Lungomare imam nešto reći.

Kao i najveći dio Puležana, naravno da nisam protiv nogometnog igrališta, posebno ako je njegova izgradnja doista u korist dječjeg ili omladinskog sporta. Stoga sam predložio da pokušamo naći kompromisno rješenje koje će omogućiti gradnju igrališta, ali uz minimalnu sječu šume. Obratio sam se i gradonačelniku Zoričiću poredbom u kojoj sam Lungomare stavio u rang splitskog Marjana i postavio mu pitanje kako bi, da je gradonačelnik Splita, doživio sječu nekoliko stotina stabala na opjevanom brdu.

Pulski vijećnici na "tribini"

Naravno, svaki javni istup izaziva i reakcije koje su ponekad i neugodne. Na moje protivljenje sječi šume najprije je Kristijan Biteri, navijač Hajduka s liste Filipa Zoričića, doviknuo „Šume narkomanima“ očito aludirajući na moju ovisničku prošlost. Biteri je inače, simbolički, na javnu raspravu došao s velikom vrećicom kokica.

Gradski vijećnik Kristijan Biteri na raspravu je simbolički došao s kokicama Foto: Facebook Danijel Bartolić

Potom je saborska zastupnica SDP-a Sanja Radolović dobacila „Šut deset kuna“.

Iskreno, to me na trenutak šokiralo. Jer činjenica da sam u jednom dijelu svog života, prije 30 godina, konzumirao drogu nema nikakve veze s onim što sam govorio za mikrofonom. Tim se dijelom svoje prošlosti ne ponosim, ali moja ovisnost za Puležane nije nikakva tajna. Već godinama u školama pulskoj djeci držim predavanja o problemu drogiranja, snimio sam nekoliko dokumentarnih filmova o tome, osnovao nekoliko udruga koje se i danas uspješno bave tom borbom. 

Zbog toga sam dobacivanje Sanje Radolović doživio sasvim osobno, s namjerom da uvrijedi, potpuno neprimjereno nekoj socijaldemokratskoj tradiciji.

U slučaju Lungomare pulski SDP potpuno je na strani svoga člana Stevana Muidže koji upravlja budućom gradnjom na Valkanama. Predsjednik pulskog SDP-a Igor Belas čak je izjavio da „borovi koje su sadili naši roditelji ionako sami padaju“. Njihova je politička pozicija jasna i ona je legitimna.

Prostačko dobacivanje nije. Sanja Radolović je dobacila i „Nezavisno novinarstvo“ smatrajući da sam se svojim kratkim nastupom, kao glavni urednik portala Istra24, svrstao na jednu od strana.

Uređivačka politika našeg portala je potpuno neovisna, članovi redakcije imaju različite svjetonazorske i političke afinitete. Sanja Radolović, kao i bilo koja druga čitateljica ili čitatelj imaju pravo iz dana u dan procjenjivati našu neovisnost. Svatko tko smatra da postoji nešto što bismo trebali novinarski obraditi, a nismo - neka se slobodno javi. Dokle god se profesionalno obrađuju - kod nas nema zabranjenih tema. Osim istraživačkog novinarstva, glavna funkcija portala Istra24 je da javnosti pruži sve ključne informacije za razumijevanje društvenih i političkih događaja u Istri. 

A novitet na pulskoj političkoj sceni je da se Sanja Radolović, osim za visoko obrazovanje, očito profilirala i u stručnjakinju za narkotike.

Naime, na kraju skupa Radolović je našem novinaru sugerirala da članovi Možemo! konzumiraju drogu te da organiziramo njihovo testiranje. S obzirom na to da je tema konzumacije droge na pulskoj političkoj sceni uvijek aktualna, o njenoj ideji ćemo svakako raspraviti na sljedećem redakcijskom sastanku.