Ovako se pulski odvjetnički ured cjenka naplaćujući prekršaje za Grad Split: 'Evo vam kazna od 220 eura. A može i 127!'

Zanimljivu priču u kojoj je akter i odvjetnički ured iz Pule donosi Slobodna Dalmacija. 

"Kao da se na pazaru za cijenu salate dogovaramo, eto na što sliči moje dopisivanje s odvjetničkim uredom iz Pule koji od mene pokušava naplatiti kaznu za prekršaj počinjen u Stobreču", govori Antonio Tomić, čitatelj "Slobodne Dalmacije" iz Njemačke koji je, kaže, 30. ožujka 2021. godine "ostavio auto u Stobreču na označenom parkingu". Skoknuo je, veli, u mesnicu, na pet minuta. A to je, zna svatko tko je barem jednom skoknuo negdje na pet minuta, bilo taman dovoljno da dobije "tiket" zakačen za vjetrobransko staklo.

- Opravdano sam dobio kaznu jer nisam platio parking od četiri kune. Istina, svugdje u svijetu gdje je naplata parkinga imaš pravo na 15 minuta besplatno, ali, eto, kod nas ne. No, kriv sam – ne bježi od odgovornosti Tomić.

Za grešku od četiri kune dobio je kaznu od 48 kuna. Odnosno vrijednost dnevne karte, kao što to precizno nalažu gradski propisi.

- Kaznu sam uzeo, ubacio je u pretinac i sam sebi rekao kako ću je platiti prije nego krenem natrag za Njemačku. I, naravno, to sam zaboravio napraviti – priznaje naš sugovornik.

Nakon 11 mjeseci, poštom mu je na njemačku adresu stigla omotnica iz Pule.

– Vidim ja, odvjetničko društvo iz Pule, pa se čudim jer, koliko znam, nemam u Puli nikakvih sporova. Kad unutra kazna za onaj prekršaj iz Stobreča – prisjeća se Tomić.

Sve je, tvrdi, uredno bilo objašnjeno. I to na njemačkom jeziku. A na kraju, masno otisnuto, iznos kazne od 160,70 eura. Po stavkama: 6,58 eura za dnevnu kartu, 85,62 eura za traženje podataka o vlasniku vozila, 34,25 eura troškovi prevođenja i 34,25 eura za poštarinu.

- Nazvao sam odvjetničko društvo da se raspitam odakle toliki troškovi i kako je moguće da je kazna s 48 kuna narasla na 160 eura, na što mi se javila tajnica i ponudila mi da se dogovorimo, da mi mogu umanjiti kaznu od 110 eura – tumači Tomić.

S obzirom da mu je takav pristup bio čudan, malo je, kaže, proguglao.

– Kad sam pročitao što sve ljudi pišu o tom odvjetničkom društvu i njihovu načinu naplate kazni, odlučio sam se oglušiti. I na iznos koji sam dobio službeno poštom i na njihovu ponudu – kaže Tomić.

Tri mjeseca kasnije eto nove koverte iz Pule. S novom kaznom.

– Iznos koji moram platiti povećali su na 203,30 eura. Uz objašnjenje kako su 41,92 eura potrošili na prikupljanje podataka o mom prebivalištu, što je posebno zanimljivo jer su te podatke već bili dobili i uvrstili u iznos kazne u prvom dopisu koji su mi bili poslali – napominje naš čitatelj iz Njemačke.

Pretpostavljamo da pretpostavljate kako opet nije platio. Da se oglušio i na drugu kaznu.

– Da mi je za neplaćenu kaznu od nekih sedam eura došla nova kazna na, recimo, 40 ili 50 eura, to bih razumio, ali ovoliku cifru stvarno nisam želio platiti – ističe Tomić.

I, nakon nova četiri mjeseca, a sada smo već u rujnu 2022. godine, stiže još jedna omotnica iz Pule. S kaznom od 220,87 eura. Ovaj put bez ikakvih objašnjenja.

– E, sad sam se već zainatio. Nema šanse da vam to platim i gotovo! Kako još nikad nisam čuo da se kazna s kamatama poveća za skoro 32 puta, tako sam se nastavio praviti ludim – veli Tomić.

Oni šalju, on ne plaća. Igra se nastavlja.

– I tako, ove godine na Valentinovo stiže mi nova koverta iz Pule. Opet bez o ovaj put zaustavio na 127,48 eura bjašnjenja i specifikacije troškova. Samo račun na koji moram uplatiti određeni iznos. A on se– sad se Tomić već smije.

Kako je moguće da se kazna tako naglo smanjila, nije mu jasno. Daje nam na uvid sve dopise odvjetničkog društva iz Pule kako slučajno ne bismo pomislili da je polupao lončiće.

I, stvarno, kao da smo na pazaru. Prvotnih 160,70 eura naraslo je na 203,30 eura, pa onda i na 220,87 eura, a na koncu je palo na 127,48 eura. Balkanska ekonomija.

Kako je to moguće, pitali smo i rečeno odvjetničko društvo, točnije odvjetnike Marka Kuzmanovića i Shaina Lou Pacheco Vinkovića. Nisu nam odgovorili. Točnije, jesu, ali kao da nisu s obzirom da su većinu vremena odvojenog za nas potrošili na držanje lekcije iz organizacije sustava naplate parkiranja.

"Na vaše pitanje o konkretnom predmetu nismo u mogućnosti detaljnije odgovoriti", poručeno nam je iz Pule.

Uz napomenu kako oni "uvijek za cilj imaju pokušati izvansudskim putem naplatiti što veći broj potraživanja" jer im nije cilj zatrpavati "ionako pretrpano i sporo hrvatsko pravosuđe".

"Činjenica da je nekom dužniku ponuđen nagodbeni iznos, isključivo u cilju izbjegavanja dugotrajnog i višekratno skupljeg sudskog postupka, niti je sporna niti je neuobičajena, pogotovo ako se radi o hrvatskom državljaninu s kojim je moguća komunikacija bez prevoditelja", navode Kuzmanović i Pacheco Vinković.

Naglašavaju i kako je "u slučaju nastavljanja postupka pred nadležnim sudom izgledan i daljnji rast nastalih troškova".

A troškovi nisu mali jer postupak identificiranja vlasnika vozila u prekršaju te kasnije naplate potraživanja "podrazumijeva međunarodnu suradnju lokalnih i stranih odvjetničkih ureda i institucija, poznavanje stranih jezika i stranog prava, prevođenja i plaćanje administrativnih troškova i pristojbi te ima svoju vrijednost reguliranu odvjetničkim i drugim tarifama".

Komplicirano. Poglavito kad niste stručnjak iz organizacije sustava naplate parkiranja. I naplate istog. Poput svih i svakog u Gradu Splitu. Čiji su gradonačelnici prisiljeni potpisivati ugovore s odvjetnicima iz Pule. I poslije tvrditi kako prvi put čuju za njih.

Poput Ivice Puljka, iz čije nam administracije uporno odbijaju odgovoriti na nekoliko jednostavnih upita. Misle da će tako proći. I da ih više nitko neće pitati koliko novca odvjetnici Pacheco Vinković i Kuzmanović uplaćuju u gradski proračun. Koliko sporova za Grad vode, koliku proviziju uzimaju i tko uopće kontrolira njihov rad, zaključuju u Slobodnoj Dalmaciji.