komentar: priobalno društveno samooubojstvo
Divlja naselja kao spomenici parcelacijske pohlepe i potpune devastacije prostora
Zemlja se kupuje za jedan euro po četvornom metru. Potom se, zavisno o lokaciji, prodaje za iznose od 20 pa do čak 50 eura po metru. Kupci odmah dovlače kamp kućice, stare kontejnere, podižu drvene kolibe, grade betonske čardake ili ogromne nadstrešnice... Sve to na poljoprivrednom zemljištu na kojem je strogo zabranjena gradnja, na kojem nema ni struje ni vode ni kanalizacije. Nema ni inspekcija! * Obično netko izbuši zemlju, pronađe vodu i onda prodaje ostalima. To je također zabranjeno, ali inspekcije nema pa je, znači, dozvoljeno
Zemlja se kupuje za jedan euro po četvornom metru. Potom se, zavisno o lokaciji, prodaje za iznose od 20 pa do čak 50 eura po metru. Kupci odmah dovlače kamp kućice, stare kontejnere, podižu drvene kolibe, grade betonske čardake ili ogromne nadstrešnice... Sve to na poljoprivrednom zemljištu na kojem je strogo zabranjena gradnja, na kojem nema ni struje ni vode ni kanalizacije. Nema ni inspekcija! * Obično netko izbuši zemlju, pronađe vodu i onda prodaje ostalima. To je također zabranjeno, ali inspekcije nema pa je, znači, dozvoljeno
Iako ovi naši parcelizatori tvrde da po Ustavu imaju pravo sa svojom zemljom raditi što žele, premda pričaju da su poljoprivredne parcele koje su iskrčili sada puno ljepše, iako su složni da sve to čine za dobrobit svojih sinova i šćeri, na terenu je vrlo očito da se radi o evidentnom kulturocidu, ekocidu ili, ako želite najiskrenije - društvenom suicidu.
Zemlja se kupuje za jedan euro po četvornom metru. Potom se, zavisno o lokaciji, prodaje za iznose od 20 pa do čak 50 eura po metru. Kupci odmah dovlače kamp kućice, stare kontejnere, podižu drvene kolibe, grade betonske čardake ili ogromne nadstrešnice...
Nema struje ni vode ni kanalizacije. Nema ni inspekcija!
Sve to na poljoprivrednom zemljištu na kojem je strogo zabranjena gradnja, na kojem nema ni struje ni vode ni kanalizacije. Nema ni inspekcija!
A neki se graditelji nadaju: 'Ponovno će letjeti ortofoto avioni, pa neka se s neba vidi barem krov, lako poslije dozidamo zidove'.
Na kilometar od obale niču kontejnerska naselja bez sanitarija. Nužda se, velika i mala, obavlja u šumi.
Portal Istra24 će u narednim tjednima detaljno analizirati ovaj pogubni fenomen, nastojeći kroz priče s terena i razgovore s relevantnim akterima pronaći način da se devastacija zaustavi. Ili barem uspori
Osim potencijalnom legalizacijom bespravne gradnje, kupci parcela motivirani su i jeftinim turističkim smještajem. Pa su onda, odmarajući se po vlastitim kontejnerima, nelojalna konkurencija okolnim turističkim kapacitetima. Kakvo crno plaćanje boravišne takse?
To je naravno zabranjeno i kazne su skupe, ali kad turistički inspektori ponekad i navrate - uvijek se nađe nekakvo dogovorno rješenje.
Obično netko od prvi naseljenika ovih zaseoka izbuši zemlju, pronađe vodu i onda prodaje ostalima. To je također zabranjeno, ali inspekcije nema pa je, znači, dozvoljeno.
Svaki kupac ima svoj arhitektonski stil, svatko svojih 500 kvadrata ograđuje različitom ogradom. Neki su skloni drvenom ranč dizajnu...
...dok se drugi ipak više uzdaju u betonske blokete i moderne antracitne bojlere.
U zemljišnim knjigama ovih su dana su velike gužve.
Parcelizatori, poput nekadašnjih konkvistadora, žele još malo parcela podijeliti prije no Sabor promijeni zakon.
Protiv promjena ustali su geodeti, bune se jer su, nakon prodavatelja mešetara, upravo oni najveći profiteri ove društvene katastrofe.
Bune se i vlasnici agencija za nekretnine: parcele idu ko lude, zašto mijenjati biznis koji očito super funkcionira.
Tiha većina sve promatra zgražavajući se na društvenim mrežama.
Portal Istra24 će u narednim tjednima detaljno analizirati ovaj pogubni fenomen, nastojeći kroz priče s terena i razgovore s relevantnim akterima pronaći način da se devastacija zaustavi. Ili barem uspori.