Politička situacija u Rovinju, posljednjem istarskom bastionu IDS-a, posljednjih se dana prati iz sata u sat. Društvene mreže preplavljene su stranačkim priopćenjima, a prostor za argumentiranu raspravu sve više zamjenjuju međusobne optužbe i prepucavanja. Umjesto odgovora, građanima se nude politički okršaji.
Povod je poznat. Otpremnina bivšem direktoru gradskog poduzeća Valbruna sport i nekadašnjem predsjedniku rovinjskog IDS-a. Informaciju je u javnost iznijela oporba, nakon čega je uslijedila obrana vladajućih. No, umjesto odgovora na pitanje kako je i zašto sklopljen ugovor koji je rezultirao isplatom od 70 tisuća eura, rasprava se pokušava usmjeriti na sasvim druge teme.
Posljednje priopćenje predsjednika rovinjskog IDS-a, Marčela Mohorovića najbolji je primjer takvog pristupa. Umjesto da objasni tko je ugovor potpisao i u čijem interesu, javnost se zabavlja pitanjima o tome je li gradonačelnik Rovinja, Emil Nimčević znao za postupke svog tasta ili koju je dužnost obnašao 2019. godine.
Međutim, to nisu pitanja koja će objasniti odljev novca iz gradskog poduzeća. Građane zanima nešto puno jednostavnije - tko upravlja gradom, tko donosi odluke i tko za njih snosi odgovornost ? Tko je procijenio da je ovakav ugovor opravdan i zašto se danas nitko ne želi jasno potpisati /oglasiti ispod te odluke?
U demokraciji je, naime, potpuno legitimno da oporba postavlja i neugodna pitanja. Jednako je legitimno očekivati da vlast na njih odgovori. Bez zamjene teza, bez prozivanja obitelji, bez skretanja teme i bez političkog spina. Jer javni novac nije stranački novac, a odgovornost za njegovo trošenje ne prestaje onog trenutka kada pitanje postane neugodno.
Najgore što se sada može dogoditi jest da se ovaj incident, razvodni. Ili, s druge strane, da postane trakavica bez početka i kraja. Isto tako, i da ovo bude početak otvorenog rata vlasti i oporbe, odnosno (o)stavljanja ogromnih i očiglednih problema Rovinja po strani. A njih je previše - od kroničnog nedostatka parkirališnih mjesta, prometnog kaosa, neuređenih javnih površina do komunalnih problema koji se godinama gomilaju. Uostalom, i za "češljanje" svih drugih ugovora s direktorima ostalih gradskih institucija, za koje oporba i građani imaju pravo znati, trebat će vremena i strpljenja.
Upravo zato ova priča ne smije završiti još jednim priopćenjem. Vlast duguje građanima jasne odgovore o načinu upravljanja gradom i trošenju javnog novca, ma koliko oni bili neugodni. Jer, povjerenje se ne gradi prebacivanjem odgovornosti na političke protivnike, nego transparentnošću, činjenicama i spremnošću da se preuzme odgovornost za vlastite odluke. Bez toga svaka rasprava ostaje tek politička predstava, a račun na kraju, kao i uvijek, plaćaju građani. I to neovisno, za koju "boju" navijaju.
