POVIJESNI DAN Juraj Dobrila nakon 140 godina položen u istarsku grudu

Svečano euharistijsko slavlje u povodu povratka i ukopa zemnih ostataka biskupa mons. Jurja Dobrile, jednog od najznačajnijih crkvenih i narodnih velikana Istre održano je u subotu u porečkoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije. 

U katedrali se okupio velik broj vjernika i uzvanika iz Istre, cijele Hrvatske te susjednih zemalja, potvrđujući trajnu snagu Dobrilina duhovnog i društvenog nasljeđa, a euharistijsko slavlje predvodio je porečko i pulski biskup mons. Ivan Štironja.

Povratak zemnih ostataka biskupa Dobrile u domovinu Hrvatsku i njegovu rodnu Istru doživljen je kao snažan znak nade i podsjetnik da život darovan u vjeri, ljubavi i služenju drugima ne ostaje bez ploda.  

"Vremenske okolnosti bile su takve da se to nije dogodilo sve do danas kad ga polažemo u biskupsku grobnicu katedralne crkve u kojoj je od 1858. do 1875. godine naviještao Radosnu vijest spasenja, sve do svojega premještaja u Trst", rekao je biskup Štironja.

Tršćanski biskup mons. Enrico Trevisi istaknuo je značenje predaje posmrtnih ostataka biskupa Dobrile Crkvi u Istri kao snažan znak zajedništva i mira, a zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Dražen Kutleša naglasio je kako prijenos zemnih ostataka biskupa Dobrile nije samo povratak tijela u domovinu, nego ponajprije povratak svjedočanstva, savjesti i mira.

Istaknuo je da se život i djelo Jurja Dobrile mogu sažeti u njegovu poznatu misao i geslo "Ruke Istri, srce Bogu", u kojem je sadržan sav njegov ovozemaljski trud darovan narodu i njegovu opstanku.

Jučer navečer je u Istarskoj sabornici održana večer komemoracije posvećena životu, djelu i trajnom značenju ovog istaknutog istarskog biskupa i narodnog preporoditelja na kojoj su sudionici istaknuli Dobrilin težak životni put obilježen siromaštvom, odrastanjem u oskudici i dugim pješačenjima do škole, ali i iznimnom glađu za znanjem.

Školovao se u Tinjanu, Pazinu, Karlovcu, Gorici i Beču, gdje je doktorirao teologiju, a potom je služio kao kapelan, kateheta, profesor dogmatike, župnik i kanonik u Trstu. Za biskupa Porečke i Pulske biskupije imenovao ga je papa Pio IX. 1857. godine.