Slika govori tisuću riječi. Vidimo kruzer na zimovanju, u pozadini platformu na višegodišnjem dokovanju, između njih nedovršeni brod.
Ako išta želite znati o Puli - pogledajte zaljev.
Nekada plodonosna utroba grada koja je svake godine na svjetska mora slala po nekoliko brodova u koje je ugrađeno znanje naših inženjera, trud i znoj tisuća radnika, utroba koja je odgojila i školovala generacije Puležana i Istrijana.
Ta je utroba danas - jalova.
S jedne strane zaljev se pretvara u parkiralište naftnih platformi i kruzera, 'morski parking' u kojem inženjeri više nisu potrebni.
Uljanik više ne odgaja nikog. Školovanje je postalo precijenjeno.
S druge strane zaljeva Danko Končar već 15 godina pretvara Pulu u Monte Carlo. Dosad smo vidjeli samo predstavu 'Gospoda Glembajevi'. Dvadeset godina prodaju nam Rivijera iluziju, špekulantsku fatamorganu dok u pozadini dovode emire, kalife i vezire pokušavajući uzeti tri posto provizije.
Dolazak kruzera na zimski vez predstavljen je u medijima kao veliki poslovni uspjeh. Dok im u civiliziranim sredinama ograničavaju pristup jer dovode tisuće turista od kojih nema neke velike zarade, kod nas su i prazni dobrodošli. Ima puno posla za čišćenje.
Postali smo grad parkiralište, top poligon za trening švicarskih pilota, veliki obrt za čišćenje.
