U Puli je, prema grubim i neslužbenim procjenama, 15-ak ljudi koji doslovno tumaraju ulicama jer nemaju stalan krov nad glavom. Prihvatilište za beskućnike, za neke od njih nije opcija jer tradicionalni oblici zbrinjavanja beskućnika imaju pravilo da se u njega mogu skloniti osobe "čiste" od droga i alkohola.
No, to ne znači da i ljudi, koji ne mogu trenutno zadovoljiti ovaj kriterij, nemaju elementarno pravo na krov nad glavom, mišljenja je Ivana Sokolov, nova pročelnica Upravnog odbora za društvene djelatnosti i mlade.
Prihvatilište je obilježilo deset godina rada/Pixsell
Uspješan portugalski primjer
Stoga je Grad Pula, u partnerstvu s Hrvatskom mrežom za beskućnike i suradnji s Prihvatilištom ze beskućnike Istarske županije, u goste na obilježavanje desetogodišnjice ove ustanove, pozvao portugalsku udrugu Crescer koja je, po prvi puta u Hrvatskoj, prezentirala inovativan način zbrinjava beskućništva pod nazivom "Housing first".
Riječ je politici koja beskućnicima nudi što brži stalni smještaj, a nakon toga i druge usluge podrške. Populariziran je početkom 1990 -ih, a u sljedećim desetljećima postao je vladina politika u Sjedinjenim Državama i raznim drugim zemljama.
Udruga Crescer iz Lisabona ima 21 godinu iskustva rada sa socijalno ugroženim skupinama.
U 2013. godini pokrenuli su dvogodišnji pilot projekt „Housing first“ u sklopu kojeg su formirali sedam stambenih jedinica za ovu, najranjiviju kategoriju ljudi. Danas Udruga Crescer ima 120 stambenih jedinica, a u cijelom gradu ih je čak 340, i rezultate koje pokazuju kako se 90 posto korisnika te usluge nije vratilo u beskućništvo.
S prezentacije u Gradu Puli
- Potaknuti trenutnim zbivanjima oko samačkog hotela u gradu, ali i općenito potrebom za smještajem beskućnika dogovorili smo da doznamo sve o ovom modernom i inovativnom modelu te razmislimo o tome koliko bi se on mogao primijeniti u našem gradu, poštujući kulturne i gospodarske razlike, navodi nam Sokolov. Napominje da joj se prezentirani projekt jako svidio jer, za razliku od ostalih modela, beskućnici nisu svi smješteni na istom mjestu, ne getoiziraju se i ne odvajaju od ostatka svijeta i društva.
Bez getoizacije
Na pitanje kako model točno funkcionira pojašnjava da se radi o gradskim, ali i privatnim stanovima, u različitim dijelovima grada koji su detektirani kao problematični radi broja beskućnika. Takvi se stanovi daju na korištenje beskućnicima kojima ostale ustanove i institucije nisu uspjele pomoći regularnim putem s tim da 30 posto njihova dohotka ide na najam, a ostalo podmiruje sustav.
U portugalskom slučaju to su jedinice lokalne uprave, ali se projekt financira i od države koja je prepoznala njegova benefite.
Ivana Sokolov
- Projekt kreće od premise da nisu ljudi ti koji su neprilagođeni već im društvo nije osiguralo dovoljno dobar način pomoći koji je njima prihvatljiv. Poanta priče je da se beskućnicima, a najčešće je riječ o samcima koji su smješteni u garsonijere, pruža konstantna pomoć, a smješta ih se u zgrade kako bi se integrirali u susjedstvo, veli Sokolov.
Nakon što ljudi dobiju krov nad glavom i početni problemi budu prebrođeni, većina ih se ne vraća na ulicu, a s osiguranim smještajem počinju i pozitivne promjene u njihovom životu
Najmodavac je, nastavlja, miran jer imaju ustanovu koja garantira da će se stan plaćati ali i održavati, dodajući da takva usluga po korisniku u Portugalu košta 22 eura dnevno. Osim usluge smještaja i režije, pokriva i uslugu plaćenog tima koji se brine o ovim ljudima, pružajući im konstantnu, 24- satnu, potporu i skrb.
Najprije krov nad glavom
- Specifičnost ovakvog modela je da se u takve stanove mogu smjestiti svi, a uvjet da bi netko dobio krov nad glavom i sklonio se s ulice nije da ne pije i drogira se. Dakle, najprije mu se osigura krov, a potom ide sve ostalo. To je sasvim nova perspektiva koja se, unatoč početnoj skepsi, i stručnjaka i zajednice, pokazala izuzetno uspješnom.
Nakon što su početni problemi prebrođeni, većina ljudi ne vraća se na ulicu, a s osiguranim smještajem počinju i pozitivne promjene u njihovu životu, zaključuje Sokolov.
U Hrvatskoj ovakav model još ne postoji, ali on se vani pokazao i financijski isplativim te odličnim načinom da se počne rješavati kronično beskućništvo, pa Sokolov smatra da bi bilo dobro krenuti s osnivanjem radne skupine koja bi procijenila kako bi se on, uz pojedine razlike, mogao preslikati i na Pulu.
