Riba, Dalibore Pause, još uvijek smrdi od glave!

Stranka je jaka koliko su jake njezine najslabije karike. No što kad je ta najslabija karika – predsjednik stranke?

Prošlo je već više od godine, 416 dana da budemo precizniji, otkad je općinski načelnik Barbana izabran za predsjednika IDS-a. Dalibor Paus na tim unutarstranačkim izborima 11. rujna 2021. godine nije imao protukandidata. Bio je stoga jedini mogući izbor. IDS ima tu naviku da na ovaj ili onaj antidemokratski način spriječi kandidiranje više od jednog čovjeka. Paus je stranku preuzeo u najgorem trenutku od njezinog osnutka. Gotovo smrtno ranjenu, razjedinjenu, s teškim zadatkom pred sobom: osnažiti ju iznutra i vratiti na put stare slave izvana.

Na trenutak se činilo da će, iako u deficitu s karizmom i s osjetnim manjkom političkog erosa, ambiciozni Paus napraviti pomak prema promjenama koje je toliko zdušno i uvjereno najavljivao. Sve je, međutim, brzo otišlo u vjetar, urušilo se kao kula od karata. Bitku protiv prethodnika Borisa Miletića izgubio je još u noći kada je obznanio da je protiv njega pokrenuo stegovni postupak. Miletiću je trebala točno ta jedna noć da čitavu situaciju okrene u svoju korist. Iz stranke je izašao sam, udarce je amortizirao medijskim istupima, a poziciju župana je uz podršku IDS-a u Skupštini dodatno učvrstio. Paus je brzo reterirao.

U narednim mjesecima pokazalo se razvidnim da Paus nema snage provesti bilo kakve, a kamoli neophodne, krucijalne promjene u IDS-u. Argumenata i dokaza za tu tvrdnju ima napretek. Ne treba tražiti daleko, dovoljno je pročešljati nekoliko njegovih izjava za naš portal.

Kad je počasni predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić novinare naše redakcije prozvao huljama i dokazanim ljudskim dnom, Paus je rekao da nije njegov odvjetnik. Kada je na svoje oči vidio da je njegov član predsjedništva, gradonačelnik Rovinja Marko Paliaga, koristeći svoju poziciju pokušao utjecati na zapošljavanje svog prijatelja i stranačkog kolege, Paus je rekao da je teza o pokušaju kadroviranja promašena. A kada smo u nekoliko tekstova rasvijetlili kako su Talijanska unija i Istarska županija besramno, novcem poreznih obveznika, uhljebili njegovu potpredsjednicu Skupštine Istarske županije na izmišljeno radno mjesto, nije smatrao shodnim reagirati i osuditi tu učestalu praksu. Njegovi su vijećnici u Skupštini nastavili podržavati župana Borisa Miletića. Ima toga, naravno, još, ali shvatili ste bit.

Paus se samoinicijativno nije oglasio nijednom. Vrhunac slabosti pokazao je kad mu se kao bumerang u glavu obio plan o objavi imovinskih kartica visokopozicioniranih članova stranke, bili oni obveznici koje na to ionako tjera zakon ili ne. Najavio je to još lani u rujnu kao veliku prekretnicu u IDS-u. No, jedan po jedan, gotovo svi su ga odbili. Pausu je ostalo tek da slegne ramenima i medijima kaže da mu za provedbu tog projekta treba malo više vremena, a da imovina ipak neće biti javno dostupna i da će ju na uvid moći dobiti netko tko ima dokaze da nešto kod određenog člana stranke ne štima,…i sve nešto u tom smislu.

U nešto više od godinu dana, Paus je propustio distancirati se od duhova prošlosti zaslužnih za izborni debakl, podružnice su (po)ostale demotivirane i jalove, sebe nije nametnuo kao autoritet unutar stranke, niti ga itko takvim doživljava, unatoč sporadičnim medijskim istupima, na političkoj pozornici izvan stranke, vidljivost mu je ravna nuli, a ono malo što uspije 'progurati' je sterilno, mlitavo i neuvjerljivo. A od promjena – ništa. IDS je ostao isti, gnjio iznutra, nakinđuren frazama poput 'tolerantnost', 'suživot' i 'transparentnost' izvana, samo s manje jedinica lokalne samouprave pod svojom šapom.

Umjesto da se prije svega uhvati ukoštac sa samim sobom, u svojoj je slabosti Dalibor Paus mišiće odlučio pokazati uvodeći red u pulsku podružnicu, koju je nakon pobjede u utrci za šefa te organizacije na prošlogodišnjim unutarstranačkim izborima Daniel Deković dočekao u oskvrnutom i autodestruktivnom stanju, opustošenu vladavinom Borisa Miletića, kakav je, uostalom, poslije njegovih gradonačelničkih mandata ostao i čitav grad. Paus bi najbolje trebao znati koliko je toga izvan i unutar stranke nakon Borisa Miletića ostalo nepovratno mrtvo, dok su istovremeno njegove aveti sveprisutne, življe nego ikad.

Pa ipak, Paus je isključivo orijentiran na lošu situaciju u IDS-u Pule, ne libeći prema njoj biti u medijima oštriji nego prema samom Miletiću, pa u tom smjeru idu i najave o sutrašnjem raspuštanju te podružnice ili njezinog predsjedništva na čelu s Dekovićem. Kako je, zaboga, za sve zlo u IDS-u kriv novi šef Daniel Deković, pitanje je na koje će Paus teško moći dati suvisao odgovor. Zar mu nitko još uvijek nije rekao? Riba, Dalibore Pause, još uvijek smrdi od glave!