Sanja Radolović: Apsurdno je da o pulskoj Areni, Eufrazijevoj bazilici i ostalim spomenicima pričaju vodiči s Wikipedije

Prilikom rasprave o izmjenama Zakona o pružanju usluga u turizmu, saborska zastupnica SDP-a Sanja Radolović, istaknula je zabrinutost velikog dijela turističkih vodiča, koji su izravno pogođeni prijedlogom izmjenama Zakona.

Radolović je istaknula kako turistički vodiči nisu samo osobe koje šetaju turiste gradom i pokazuju
znamenitosti – oni su čuvari kulturnog identiteta, interpretatori naše povijesti i tradicije, i često jedini živi kontakt posjetitelja s lokalnom zajednicom.

Međutim, predloženim izmjenama umanjuje se njihova uloga i deregulira tržište na način koji može dovesti do pada kvalitete usluga, ali i do gubitka radnih mjesta domaćih vodiča. Pritom se otvara prostor za nelojalnu konkurenciju i za to da uslugu vodiča pružaju osobe bez dovoljno stručnog znanja i bez ikakve povezanosti s hrvatskom kulturom.

Posebno zabrinjava činjenica da se predloženim rješenjima derogira uloga i status turističkih vodiča, koji su jedan od ključnih nositelja kvalitete turističkog doživljaja.

Zabrinjava prijedlog prema kojem UNESCO-vi spomenici više ne bi bili na listi zaštićenih lokaliteta, uz bizarnu argumentaciju da o njima postoji dovoljno informacija na internetu. Struka pritom upozorava kako bi o najvažnijim nacionalnim spomenicima onda govorili vodiči koji se pripremaju čitajući Wikipediju, dok se istovremeno ukidaju lokaliteti na kojima su do sada mogli raditi isključivo vodiči s položenim posebnim ispitom za određenu županiju. Upravo je taj sustav jamčio kvalitetnu interpretaciju kulturne i povijesne baštine.

Mnogi vodiči uložili su godine učenja, rada i truda te značajna financijska sredstva kako bi položili ispite za više županija i time podigli razinu stručnosti svog rada.
To osigurava kvalitetu interpelacije kulturne i povijesne baštine. Tako mnogi vodiči imaju položene ispite za više županija što je zahtijevalo godine učenja, rada i trud te značajna financijska ulaganja.

Također, Sanja Radolović je istaknula kako se izmjene Zakona donose po hitnoj proceduri isključivo zbog ispunjenja uvjeta pristupanja OECD- u, te kako se ne štiti hrvatski interes i interes hrvatskih građana samo zbog što bržeg zaključenja pristupnih pregovora s OECD-om, što je poprilično „sluganski pristup“.

Turistički vodiči nisu samo osobe koje provode grupe po znamenitostima – oni su educirani stručnjaci, čuvari naše kulturne i povijesne baštine, te istinski ambasadori Hrvatske pred milijunima posjetitelja. Oni su ti koji prenose identitet, tradiciju i priče koje naš turizam čine drugačijim i posebnim. Umjesto da tu profesiju dodatno ojačamo i podignemo standarde, izmjenama zakona ide se u smjeru deregulacije koja dugoročno može značiti pad kvalitete usluga, gubitak autentičnosti i marginalizaciju domaćih vodiča.

Ovakva rješenja ne idu u korist ni gostima ni lokalnim zajednicama. Ako posjetitelj umjesto stručnog vodiča dobije površne ili netočne informacije, dojam o destinaciji bit će lošiji, a gubi i Hrvatska kao turistička zemlja. Deregulacija otvara prostor nelojalnoj konkurenciji, snižavanju cijena i potiskivanju domaćih stručnjaka, umjesto da im osiguramo stabilan i dostojanstven status.
Zar doista želimo da naši gosti dobiju površne i netočne informacije o pulskoj Areni, Eufrazijevoj bazilici u Poreču, Dioklecijanovoj palači u Splitu ili našim predivnim nacionalnim parkovima?

Predložene izmjene Zakona o pružanju usluga u turizmu, koje se odnose na turističke vodiče, otvaraju niz problema u praksi i dovode do nepravednih razlika među kandidatima. Do sada je zakon dopuštao i državljanima trećih zemalja (izvan EGP-a i Švicarske) da budu turistički vodiči u Hrvatskoj, ako imaju prijavljeno prebivalište u RH i položen stručni ispit. Taj sustav temeljio se na znanju i prebivalištu. Sada se pravila mijenjaju: pravo na pružanje usluga vodiča proširuje se na državljane OECD-a i pristupnice OECD kodeksima, dok se ukida staro pravilo o prebivalištu za treće zemlje.
Logika pristupa temelji se isključivo na statusu države, a ne na tome žive li i rade li ti ljudi u Hrvatskoj. Dakle, oni koji su već u sustavu po starom zakonu (državljani trećih zemalja s prebivalištem u RH koji su položili ispit ili pokrenuli postupak) zadržavaju pravo vođenja. Međutim, oni koji bi sada željeli ući u sustav turističkih vodiča, a dolaze iz trećih zemalja koje nisu OECD, više nemaju tu mogućnost – iako možda žive i rade ovdje godinama.
To znači da ćemo imati dvostruki režim: jedni vodiči iz trećih zemalja, mogu nastaviti raditi po starim rješenjima, dok drugi, iz istih država i s istim znanjem, neće imati pravo pristupa jer je njihova država izvan OECD-a. Ovakvo rješenje stvara percepciju nejednakosti i diskriminacije – jer dvoje ljudi s istim znanjem i istim prebivalištem u Hrvatskoj ima različita prava samo zato što je jedan položio ispit jučer, a drugi bi ga položio sutra.

- Stoga tražim od Ministarstva turizma da se obveže na evaluaciju učinaka ovih izmjena nakon godinu dana – kako bismo imali podatke o učinku na tržište rada, kvalitetu usluga i inspekcijsku provedbu. Ako je cilj zakona osigurati kvalitetu i izbjeći diskriminaciju, onda rješenja koja sada imamo vode upravo suprotnom smjeru – u nove nejednakosti, pravnu nesigurnost i kompliciranu provedbu. Hrvatski turizam ne smije biti poligon za zakonske eksperimente. Naši turistički vodiči zaslužuju jasna, pravedna i provediva pravila.

Radolović je pozvala ministra turizma da povuče predložene izmjene u ovom obliku i otvori istinski
dijalog sa strukom. U rasprave treba uključiti udruženja turističkih vodiča i predstavnike lokalnih zajednica, jer samo tako možemo donijeti zakon koji će uistinu jačati naš turizam, a ne ga urušavati. Hrvatska ne smije izgubiti svoje autentične tumače povijesti i kulture zbog zakonskih rješenja koja idu na štetu kvalitete i dostojanstva profesije. Ako želimo održivi i kvalitetni turizam, tada je ulaganje u ljude – a osobito u turističke vodiče – najbolja investicija u budućnost hrvatskog turizma, zaključila je.