Sanja Radolović (SDP): "Ne smijemo dopustiti da Hrvatska postane zemlja u kojoj se nekretnine masovno kupuju kao investicija, dok mlade obitelji sve teže dolaze do vlastitog doma"

Saborska zastupnica SDP-a Sanja Radolović komentirala je novi Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti rekavši da on ponovno pokazuje da Vlada nema jasnu strategiju razvoja hrvatskog turizma. Radovolović navodi da, umjesto sustavnog obračuna s ilegalnim iznajmljivanjem, podizanja konkurentnosti i stvaranja uvjeta za kvalitetniji turizam, Vlada uvodi nove administrativne obveze za građane koji već posluju zakonito, dok velik dio sive zone turističkog tržišta ostaje izvan učinkovitog nadzora.

„U Hrvatskoj imamo više od 110 tisuća registriranih obiteljskih iznajmljivača koji uredno posluju te ispunjavaju zakonske obveze. Istodobno imamo više od 700 tisuća kreveta u kategoriji nekomercijalnog smještaja, čiji se stvarni način korištenja nedovoljno nadzire. I što radi Vlada? Umjesto da utvrdi koliko se tih kapaciteta koristi za ilegalno iznajmljivanje, uvodi dodatne obveze onima koji su već evidentirani i posluju legalno.“, kaže Radolović.

Naglasila je kako SDP podržava usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s europskim propisima, digitalizaciju, jedinstveni sustav registracije smještaja i odlučnu borbu protiv „rada na crno“. Međutim, upozorava da predloženi zakon ne nudi uvjerljive odgovore na ključna pitanja njegove provedbe niti procjenu stvarnih učinaka novih mjera.

Radolović je spomenula i kontinuirani rast nekomercijalnog smještaja, koji, kako je navela, otvara ozbiljna pitanja o učinkovitosti nadzora turističkog tržišta, dodavši da, prema podacima iz dostavljenih analiza, broj postelja u nekomercijalnom smještaju povećao se s 587.528 u 2021. na 677.929 u 2024. godini, dok novije procjene govore o više od 700 tisuća takvih kreveta. U odnosu na 2016. godinu, kada ih je bilo 355.042, riječ je o gotovo udvostručenju kapaciteta.

„Nitko ne tvrdi da je svaki stan za odmor ili svaki nekomercijalni krevet automatski ilegalni turistički smještaj. Ali upravo zato država mora znati što se na tom tržištu događa. Koliko se objekata doista koristi za osobne potrebe vlasnika i njihovih obitelji, a koliko ih se komercijalno iznajmljuje bez registracije, prijave gostiju i plaćanja poreza? Zašto Ministarstvo nema jasne odgovore na ta pitanja?“, upitala je Radolović.

Dodala je kako se novi sustav registracije u velikoj mjeri oslanja na kontrolu oglašavanja putem internetskih platformi za rezervacije, dok se ilegalno iznajmljivanje može odvijati i putem društvenih mreža, oglasnika te izravnim dogovorima s gostima.

„Možete uvesti koliko god želite registracijskih brojeva, ali ako nemate učinkovit inspekcijski nadzor i sustavnu kontrolu tržišta, oni koji žele izbjeći zakon jednostavno će pronaći druge kanale oglašavanja. Vlada mora objasniti kako namjerava suzbiti ilegalno iznajmljivanje koje se odvija izvan velikih rezervacijskih platformi“, poručila je.

Radolović se dotaknula i pokušaja da se, kako je navela, ogovornost za stambenu krizu pretežito prebaci na obiteljske iznajmljivače.

„Tisućama obitelji iznajmljivanje predstavlja važan dodatni prihod, sredstvo za otplatu kredita ili nadopunu skromnih mirovina. Te ljude ne možemo proglašavati glavnim krivcima za stambenu krizu koju država godinama nije znala riješiti“, istaknula je. Naglasila je kako je potrebno ozbiljno analizirati utjecaj kratkoročnog najma na dostupnost stanovanja, ali i druge čimbenike koji utječu na rast cijena nekretnina, uključujući nedostatak javne stanogradnje, nedovoljnu ponudu dugoročnog najma i pritisak na tržište nekretnina u turističkim područjima. „Ako Vlada tvrdi da će ovim zakonom povećati dostupnost stanovanja, neka javnosti kaže koliko će se stanova vratiti na tržište dugoročnog najma, u kojim gradovima i za koliko će se smanjiti cijene najma.“, poručila je.

Tema joj je bilo i pitanje stranog vlasništva nad nekretninama u Hrvatskoj, naglasivši kako problem nije u zakonitom stjecanju nekretnina, nego u nedostatku transparentnih podataka o njihovu stvarnom korištenju i mogućem neprijavljenom iznajmljivanju. Prema ranije objavljenim podacima Porezne uprave, strani državljani kupili su 13.336 nekretnina u 2022., 12.270 u 2023. te 11.516 u 2024. godini. To je više od 37 tisuća kupoprodaja u samo tri godine.

„Strani državljani imaju pravo zakonito kupovati nekretnine u Hrvatskoj i to nitko ne osporava. Ali hrvatska država ima pravo i obvezu znati koriste li se te nekretnine za stanovanje, odmor ili komercijalno iznajmljivanje. Ne možemo prihvatiti situaciju u kojoj domaći iznajmljivač mora ispunjavati sve moguće administrativne obveze, a država nema potpunu sliku o tome koliko se nekretnina u stranom vlasništvu koristi za turističku djelatnost“, poručila je Radolović.

Radolović smatra da je potrebno uspostaviti kvalitetniju razmjenu podataka između zemljišnih knjiga, Porezne uprave, turističkih evidencija i nadležnih inspekcijskih tijela, uz zaštitu osobnih podataka i jednaku primjenu pravila na domaće i strane vlasnike.

„Ne smijemo dopustiti da Hrvatska postane zemlja u kojoj se nekretnine masovno kupuju kao investicija, dok mlade obitelji sve teže dolaze do vlastitog doma, a država pritom nema dovoljno podataka o utjecaju takvih kupnji na lokalno tržište stanovanja. Ne radi se o nacionalnosti vlasnika, nego poštenih pravila, porezne pravednosti i zaštite javnog interesa“, rekla je.

Posebno problematičnim smatra uvođenje periodične rekategorizacije smještajnih objekata, koja otvara pitanje novih troškova i administrativnog opterećenja građana. Prema predloženim rješenjima, hoteli i kampovi prolazili bi postupak rekategorizacije svakih pet godina, a apartmani, sobe i kuće za odmor svakih deset godina.

„SDP apsolutno podržava podizanje kvalitete turističke ponude. Ali kvaliteta se ne povećava tako da građanima propišete još jedan upravni postupak i ostavite ih da sami snose sve troškove. Ministarstvo mora odgovoriti koliko će rekategorizacija koštati prosječnog malog iznajmljivača, imaju li županijski uredi dovoljno zaposlenih i koliko će trajati postupci“, naglasila je Radolović.

Zaključno je istaknula kako se hrvatski turizam nalazi u razdoblju u kojem daljnji rast više ne može počivati samo na povećanju broja smještajnih kapaciteta. „Danas se suočavamo s nedostatkom radne snage, rastom operativnih troškova, sve izraženijom sezonalnošću, klimatskim promjenama i snažnom konkurencijom drugih mediteranskih destinacija. Ako želimo ostati konkurentni, moramo ulagati u kvalitetu, produljenje sezone i veću dodanu vrijednost turističke ponude. Ovaj zakon na te izazove ne daje dovoljno odgovora.“