ŠIJANA - TAMO GDJE JOŠ IMA ZELENILA I PARKINGA "Mi ovdje imamo skoro sve. Ono čega nema - na dohvat je ruke"

I pored izuzetne površine od skoro 3,5 milijuna kvadratnih metara, Šijana nije najveći gradski mjesni odbor. Pretječe je u tome nekoliko mahom rubnih naselja, među kojima i susjedni Busoler koji joj, osim pozicije među najvećima, oduzima i zeleni Kaiserwald (tako je, Šijanska šuma zapravo uopće nije u Šijani).

No, Šijana svoje mjesne 'pipke' baca daleko od gradskog središta i, iako mnogi to ne znaju, na samom se sjeveru graniči s Galižanom, odnosno Gradom Vodnjanom.

Po stanovništvu je ipak u samom vrhu. S nešto ispod sedam tisuća ljudi, smjestila se odmah iza najmnogoljudnijeg Sv. Polikarpa-Sisplaca.

Rast kao 'iz vode'

Najveći broj stanovnika svoje je mjesto pod šijanskim suncem našlo još prije 40 i 50 godina, u vrijeme izgradnje prvih većih stambenih naselja u ovom dijelu Pule. Nakon što je još krajem ’70.-ih godina podignut prvi niz bijelih betonskih spavaonica duž Koparske ulice, početkom ’80.-ih izgrađene su i plave ili plavo-žute zgrade, koje su u međuvremenu promijenile svoje boje, zatim 'crvenkapice' i konačno dvije bijelo-žute zgrade, od kojih je jedna, ona na samom sjecištu 43. istarske divizije i Koparske, odmah po izgradnji zauzela mjesto zgrade s najvećim brojem stanara koje, barem prema dostupnim podacima, drži i danas.

"Crvenkapice"

Izgradnjom plavo-žutih zgrada, Šijana je dosegnula liniju današnje zaobilaznice i ozidala svojevrsnu prirodnu granicu, koja je i danas rub mjesnog odbora. Nešto niže uz obilaznicu, preko puta današnje industrijske zone, kasnije je niknulo još jedno naselje nešto nižih zgrada u Vitasovićevoj ulici. Ostatak ovog dijela Pule prekrivaju kuće ili nešto kasnije građene, pojedinačne višekatnice po obroncima Monteghira te dvije POS-ove zgrade uz Kaufland.

"Stara Šijana"

Fort Giorgio (Monteghiro)

Novo novo doba

I baš kao što je izgradnja novih betonskih blokova, skladišta i tvornica prije 40 godina istisnula voćnjake i vinograde, tako su posljednjih dvadesetak godina njih istisnuli supermarketi pa se u nekadašnje radionice uselio Kaufland, a u zgradu Tekopa Plodine.

Daleko je to od prvih dana novog betonskog naselja kada je nekoliko tisuća stanovnika gravitiralo tek malenoj prodavaonici zvanoj „Pepsi“ u 43. istarske divizije, a otvaranje novih Puljankinih prodavaonica i Stande željno se iščekivalo. Malih prodavaonica danas ponovno nema jer su ih 'pojeli' supermarketi, nekadašnja Standa egzistira 'na pola koplja', bez svoje nekadašnje gornje etaže i male robne kuće. Ako postoji problem koji je se marketima stigao, onda je to, reći će stanari, velika buka dostavnih vozila.

- Nitko nije razmišljao da ne može baš sve u stambeno naselje, i kamion šleper i dječje igralište. Ali, tako vam je to danas, kaže nam jedan stanar 'crvenkapica' u prolazu.

Nekadašnja Standa

Ovdje još ima mjesta za parking

Ali, većina stanara, opisujući Šijanu, ima više pozitivnih nego negativnih impresija.

Renato živi i radi na Velom Vrhu, ali mu je Šijana prvi izbor kada mora doći i obaviti nešto u banci ili u pošti.

- Ovdje mi je najlakše doći i obaviti što moram, naročito otkako više nije moguće parkirati na nekim mjestima u gradu koja su ranije bila dostupna. U Šijani je gužva manja, a mjesta za parkinga uspijem naći čak i srpnju kada su u gradu najveće gužve, kaže nam Renato.

Renato i Milena

Gospođa Milena živi u jednoj od posljednjih oaza s privatnom okućnicom, privatnoj kući ugniježđenoj između višekatnica.

- Ne vidim neke velike probleme u Šijani. Možda se sada već pomalo primjećuju problemi s parkingom u ljetnim mjesecima, ali to je svuda problem, iako ja možda i nisam najbolji primjer jer imam svoj vrt i okućnicu. Inače, sve nam je blizu, svi marketi. Sve što je u okruženju nama je na dohvat ruke i, što se mene tiče, baš kao što kažu - Šijana je zakon, kaže nam Milena.

Atif s Mrvicom i Marija s Lu

A blagodati nekadašnje planske gradnje i velike zelene površine među naseljima prednost su koje se ni pod koju cijenu ne bi odrekli Šijanci koji imaju četveronožne prijatelje.

Atif iz 'crvenkapica' s pinchem Mrvicom, veli, dnevno napravi i do šest kilometara po Šijani.

- Ovdje sam već 40 godina. Dobio sam stan od svoje tvrtke Antioksida, nekadašnjeg Uljanikovog kooperanta, koja je tada ovdje dobila 24 stana. Bila su to neka druga vremena, kaže Atif, a na pitanje je li Šijana mogla i više napredovati od tog vremena kaže: „ Možda je i moglo bolje, ali imamo svega. Kada smo stigli, jedina prodavaonica bila je Pepsi, a pogledajte koliko sada imamo marketa. Ostalo nam je i zelenilo, imamo prostor za šetnju, a i ja sam iskreno zadovoljan brojem kanti za otpatke koje su postavili za šetače pasa.“

Hakl u kvartu

Da je zelenila i prostora za dječju igru dovoljno, slaže se i Marija koja Šijanom redovno šeta sa svojom Lu, iako bi, po njoj, dobro došla još pokoja kanta za otpatke i ne bi škodilo ni malo više brige za okoliš.

- Po jedna je kanta za otpatke u parku, voljela bih da ima još koja. Inače nije loše, a još bi bilo bolje kada bi se svi držali reda i skupljali svo smeće za sobom. Osim prostora za šetnju, u svim naseljima postoji po jedno ograđeno igralište za djecu sa spravama, ovdje je i veliki sportski teren, mladi imaju dovoljno prostora za sebe. Ja barem tako mislim, kaže Marija, a kao najveću prednost života u Šijani navodi to što „stanari ovdje imaju sve“.

- Sve imamo i sve nam je blizu. Pogledajte koliko je samo dućana, a i bus nam je pod nosom. To nema baš puno naselja, zaključuje Marija.

Kada padne mrak....

Centralnog mjesta u naselju skoro da nema, ali ako je nešto blizu tome, onda je to sportska zona između 'crvenkapica' i plavih zgrada, koja je sve češće mjesto organizacije sportskih natjecanja, poput turnira „Hakl u kvartu".

No, upravo zelena zona uz sportski teren krije i jedan od najvećih problema ovog rubnog dijela naselja a to ne potpuni nedostatak svjetla nakon gašenja reflektora u 22h.

- Samo dvije lampadine na ravnomjernoj udaljenosti da stave, ovako je isuviše opasno, kažu nam stanari nekadašnjih plavih zgrada.

Oni pak koji vole protegnuti noge, šetat mogu i uređenim stazama bogate šume Monteghira.

"Mala škola" u Radničkoj ulici

U Radničkoj ulici je 1989. godine osnovana prva škola na hrvatskom jeziku u Puli. Kroz 125 godina postojanja većim je dijelom imala funkciju pomoćne zgrade Osnovne škole Šijana. Zbog izuzetno narušene statike, već je dulje vrijeme zatvorena, a Grad Pula, u skladu s arhitektonskim mogućnostima, po obnovi joj je namijenila svrhu centra za mlade.

Loša sudbina tržnice

Stanari se ne žale na dostupne sadržaje no, moglo bi se reći da razvoj infrastrukture nije u potpunosti pratio naglo izrastanje jednog od najvećih gradskih naselja. Ili je barem moglo bolje.

Vrtić je jedan, iako se dugo najavljivao i drugi, a nije nikada ništa bilo ni od dugo najavljivane (pa čak i započete) ambulante.

Na korak do ostvarenja došla je tek tržnica, i to otvaranjem nekadašnje kasarne ('garnizona') nakon odlaska JNA ’90.-ih godina, no ni ovo nije bio uspješan pokušaj. Od nekadašnjih vojnih zgrada uspješno su prenamijenjene tek one ustupljene autobusnom kolodvoru, vatrogasnom domu i nekoliko manjih javnih ustanova. Ono neočekivanije pak, prenamjena dviju kasarni u poslovne zgrade i otvaranje nove tržnice, nije prošlo najuspješnije. Tržnica radi tek povremeno, a zgrade oslikane Becketovim likovima Vladimira i Estragona i same čekaju svog Godota, zjapeći većim dijelom sablasno prazne.

Ipak, iako se poslovni prostori oko nesuđene tržnice svako toliko prazne, još uvijek ima onih koji ih biraju kao idealno mjesto za rad i u njima vode uspješne poslove. Cvjećarnica Struchak, koja posljednjih godina 'cvjeta' u ovom kraju, jedna je od njih. Ako je sudeći po Struchku, ovaj dio Šijane može biti itekako dobro mjesto za rad. Možda ga jednostavno tek trebaju otkriti pravi obrtnici.

Sandra iz Struchka

43. starske divizije

Boljke koje tek treba 'liječiti'

U Šijani se nalazi i glavno pulsko groblje koje će, prema posljednjim najavama, uskoro zahtijevati proširenje ili čak otvaranje nove lokacije. Ovisno o odluci, ovo bi mogao biti jedan od najvećih projekata koji naselje čeka u budućnosti.

A u prometu, najveće boljke naselja su Ulica 43. istarske divizije i Valturska ulica, čija se rekonstrukcija tek očekuje. Kada točno, nije poznato. Možda bi obnavljanjem kolnika i kulise ove ulice ponovno procvjetale – broj oronulih i potpuno urušenih kuća ovdje je sve veći.

- A nekad su vam ovuda prolazili državnici na putu za Brijune. Nekad vam je ovuda prolazio Tito, kaže nam stariji stanovnik Šijane.

Nekadašnji 'buffet' Šijana

Pogled s Monteghira