Svojom anakronističkom duhovitosti TV voditelj ponizio Mariju Jurić Zagorku i sve žene

O ružnom i seksističkom ispadu autora, voditelja i putopisca Borisa Veličana na HRT-u, kojim je, totalno neprimjerenim humorom ponizio Mariju Jurić Zagorku i sve žene, za portal Tris piše 19-godišnjak Jakov Milovac, student 1. godine Komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njegovu zrelu i nepatrijarhalnu analizu "Kako HRT dijeli pljuske hrvatskim velikankama" prenosimo u cijelosti.

28. veljače u 20 sati i 15 minuta, točno 3 sata i 45 minuta od početka slavljenja povijesnih velikanki i heroina, na prvom programu Hrvatske radiotelevizije započelo je premijerno emitiranje emisije „Turistički vodič“, navodno, kako HRT, organizacija najpoznatija po pogreškama i previdima, tvrdi, emisije zabavno-edukativnog sadržaja.

Na veliku žalost svih gledatelja koji su sa bilo kakvim očekivanjima spremno čekali pred malim ekranima, u tom terminu nije prikazan ni zabavan, a zdravorazumskoj osobi ni u najstrašnijem bunilu edukativan sadržaj. No, s druge strane, svima onima koji su uistinu nešto kreativno i domišljato očekivali, trebali bismo postaviti pitanje jesu li prije oblikovanja očekivanja pročitali naslov premijerne epizode. Pod okriljem zabavno-edukativne emisije u koju je HRT hrabro svrstao ovaj uznemiravajući sadržaj, prva epizoda emisije nazvana je „Grudi Marije Jurić Zagorke i zatvorske lignje.“

Isprva, s obzirom da ne vjerujem da bi se bilo koja osoba svjesna postojanja i rada Marije Jurić Zagorke usudila postaviti fokus na njene grudi, trebali bismo reći nekoliko rečenica o samoj Zagorki. „Marija Jurić Zagorka bila je hrvatska književnica i novinarka. Bila je prva profesionalna novinarka i najčitanija hrvatska književnica.“

Ove dvije, jako precizne i koncizne rečenice, ono su što nam se prvo pojavi pred očima nakon utipkavanja njenog imena i prezimena u tražilicu interneta. Na veliku nam svima žalost, HRT, te veoma, kako također HRT tvrdi, kreativan producent, scenarist i voditelj očigledno nisu imali vremena obaviti ovaj brzi internetski pregled.

Pretpostavljam da su, vođeni istim divljačkim nagonom koji ih je doveo do ovog naslova, žurili i s objavom i prikazivanjem ovog sadržaja. Međutim, nije naslov ono što je najviše zabrinulo svakog gledatelja koji posjeduje opće znanje o hrvatskoj povijest te opće znanje o razvitku književnosti, novinarstva i feminizma na našim prostorima. Upravo ono prikazano i snimljeno u uvjerenju da pripada u redove domišljatog humora jest ono što je izazvalo najveće zaprepaštenje.

Priča koju je kvazi zabavno-edukativni voditelj Boris Veličan ispričao svojim neupućenim posjetiocima lijepe naše, izazvala je veliko čuđenje i šok, koji su kasnije prerasli u gađenje. U uvjerenju da će njegovu priču, oblikovanu na nivou crteža koje pronalazimo u dječjim vrtićima, s primateljske strane dočekati smijeh i zadivljenje, Boris je ponosno ispričao budalaštinu u kojoj tvrdi da, začetnicu hrvatskog feminizma te ženu koja je prošla životnu Golgotu zbog svojega rada, trebamo uhvatiti za grudi te žmireći zaželjeti želju koja će nam se nakon tog priprostog akta i ostvariti. Pretpostavljam da je Boris potaknut vlastitim iskustvom ili strahom koji je proživio tijekom držanja suprotnog spola za grudi i osmislio ovu tragičnu priču.

Naravno, moje pretpostavke ne moraju biti točne, kao što vjerojatno nije ni točna ona da su svi gledatelji ostali zaprepašteni, te makar u najmanjoj mjeri, uvrijeđeni. Zasigurno postoji nekolicina onih kojima je to bilo urnebesno, koji su jedva dočekali izrugati se majci generacija žena koje ih SVOJIM životima i životnim izborima bodu u oči. Većina podrugljivaca koji ne vide društvenu opasnost ovakvog izrugivanja osobe pred čijim kipovima bi oni trebali klečati, vjerojatno svoje subote provode, umjesto u ugodnom društvu ispijajući kavu na suncu, klečeći na trgovima te moleći za pokornost tih istih, agresivnih i militantnih muškarača i divljakuša.

Da je, primjera radi, u primetimeu jedne od najgledanijih televizijskih kuća naše države prikazana voditeljica kako s istom zabavno-edukativnom namjerom hvata kip Augusta Šenoe za spolovilo, vjerojatno bi se ta ista skupina pobunila protiv bludnog i neprimjerenog ponašanja te moralno prozvala i pozvala na ukidanje i cenzuriranje takvog, uistinu frivolnog sadržaja opasnog za odgoj i poučavanje mladih. Jer ipak, hrvatska velikanka smije biti tema poruge i seksualizacije, kao što po svjetonazorima takvih, smije biti i svaka druga žena.

Problematika ovog sramotnog događaja nije samo u nedovoljnom poštovanju upućenom jednoj od najvećih hrvatskih spisateljica, koja se može s punim pravom komparirati sa svakim spisateljem koji je uživao privilegiju slobode pisanja i stvaranja te primao pohvale i hvalospjeve za svoj rad, već je u onomu što nam ovakav sadržaj oslikava. Ovakav sadržaj šalje poruku svim budućim velikankama da mogu biti uspješne i velike koliko god one to hoće, ali da će zauvijek ostati objekt divljačke i priprosto nagonske fantazije muškaraca koji su i dalje jedno internetsko pretraživanje udaljeni od feminizma.