Tko je linčovao Lidiju Delton?

Bivši vodnjanski gradonačelnik Klaudio Vitasović optužio me da već pet godina protiv njega vodim "medijski linč". Referira se na seriju televizijskih priloga za Dnevnik HTV-a pod naslovom „Vodnjanski kumovi“. Kaže da je zbog tog linča nakon 20 godina vlasti morao otići s funkcije.

S obzirom da u protekle četiri godine, kako sam tvrdi, nije imao pravosudnih problema, procijenio je da je vrijeme za povratak na čelo Vodnjana: Vitasović izlazi na izbore!

Što u stvari znači medijski linč? Riječ linč dolazi iz engleskog jezika a označava „samovoljno protuzakonito izvršavanje ubojstva nad stvarnim ili navodnim prekršiteljem zakona ili nepoželjnom osobom bez prethodnog suđenja“. Vitasović me dakle optužuje da sam ga medijski, protuzakonito i bez suđenja „ubio“. Tvrdi da je žrtva mojih medijskih laži.

Pritom je bitno naglasiti da za spomenutu seriju televizijskih priloga, kao ni za dvadesetak članaka koje sam o njemu i njegovim poslovima objavio na ovom portalu, Vitasović nije podnio nijednu tužbu za klevetu. Štoviše, u gotovo svim slučajevima Vitasović nije ni riječju odgovarao na moje upite. Tek je nakon zadnjeg članka, kolokvijalno nazvanog „Cesta i kokošinjac“, poslao reagiranje u kojem me optužuje za linč.

Povijest linča u Vodnjanu

Za dublje razumijevanje pojma linča na vodnjanskoj (ali i istarskoj) medijskoj i političkoj sceni potrebno se vratiti u 2001. godinu. Vodnjanski IDS je tada kao svog kandidata za općinskog načelnika nominirao Klaudia Vitasovića dok je dotadašnja načelnica Lidija Delton bila druga na listi za Općinsko vijeće. Treći je bio Vitasovićev politički mentor Bruno Celija.

Nakon pobjede na izborima iz nekog razloga, uz suglasnost šefa stranke Ivana Jakovčića, vodnjanski su IDS-ovci odlučili da mjesto načelnice ipak preuzme Lidija Delton. Vitasović se tome usprotivio i odlučio politički uništiti svoje protivnike, prije svega Lidiju Delton, Bruna Celiju i Ulianu Đurić. Iz ladice je izvadio kompromate zbog kojih je navedena trojka godinama kasnije imala gadnih problema.

Osim toga, novinarima Glasa Istre Vitasović je osobno dostavio poveći paket iskopirane dokumentacije iz koje je bilo očito da je tadašnji vrh IDS-a (Ivan Jakovčić, Stevo Žufić, Damir Kajin,...) sa koruškim nazi guvernerom Joergom Haiderom i čelništvom Hypo Alpe Adria Banke dogovorio jeftinu prodaju obalnog zemljišta na brijunskoj rivijeri, uz obećanje naknadne urbanizacije. Na lokalnom nivou posao je proveo vodnjanski IDS na čelu s Lidijom Delton i Brunom Celijom.

S obzirom da je urbanizaciju trebalo potvrditi u županijskom prostornom planu, amandman o tome podnio je tadašnji predsjednik županijske skupštine Damir Kajin. IDS-ova županijska većina amandman je usvojila a isto se potom dogodilo i na vodnjanskom općinskom vijeću gdje je IDS također imao nadmoćnu većinu. Izmjenama plana koje je proveo IDS vrijednost zemljišta na Barbarigi i Dragoneri porasla je pet puta – točnije za 6.000.000 eura.

Vitasović je Lidiji Delton dok je bila u zatvoru pokušao uzeti svu imovinu

Nakon što je, dakle, naslutio da mu Delton i Celija, uz podršku vrha stranke, žele oduzeti mjesto načelnika, Vitasović je novinarima dostavio dokumentaciju iz koje je bila vidljivo da je opisana IDS-ova prostorno-planska akcija u stvari najobičnija kriminalna prijevara. Temeljem tih dokumenata nastala je afera „Barbariga i Dragonera“ koja je nakon nekoliko godina rezultirala sudskim postupkom u kojem je na zatvorsku kaznu od četiri godine osuđena tek bivša načelnica Lidija Delton, dok su se ostali IDS-ovci izvukli.

Iz aviona bilo je jasno da Delton nije sama mogla izvesti opisanu akciju ali je na koncu iskorištena kao žrtveno janje, ostavljena je na pravosudnoj vjetrometini iako je sudski utvrđeno da od svega nije imala nikakve osobne koristi.

Naime, kako je istaknula sutkinja Sena Midžić Putigna obrazlažući presudu, Lidija Delton nije se okoristila tom transakcijskom, ali je oštetila općinu koju je tada vodila. Općina Vodnjan je, sukladno sudskoj presudi iz 2011. godine, oštećena za oko šest milijuna eura.

Kao tadašnji čelnik Grada Vodnjana, Klaudio Vitasović povrat novca nije zatražio od austrijskih investitora iz tvrtki Darija i AB Maris koji su od ovog kriminala mega profitirali, već je oštetni zahtjev usmjerio prema Lidiji Delton. Iako je od njihovog političkog razlaza prošlo 15 godina, Vitasović je želio potpunu osvetu: s austrijskim investitorima se sprijateljio, tijekom svojih pet mandata obilato je upgrejdao njihove prostorno planske mogućnosti, a na Delton je pustio svoju pravnu konjicu.

Iako nisu morali, punih pet godina Klaudio Vitasović i njegov vjenčani kum Goran Pajić ( a bome i sin Nikola) pravno su cipelarili Lidiju Delton pokušavajući joj oteti sve obiteljske nekretnine, kuće i parcele na koje je bila uknjižena. Nakon pet godina suđenja zahtjev Vitasovića i Pajića pravomoćno je odbijen. Pokazalo se da je riječ o neutemeljenom pravnom maltretiranju što su potvrdili sudovi u Puli i Splitu.

Delton iz zatvora: Želim da u ratama plaća za nepravdu koju mi je nanio

U međuvremenu Lidija Delton je završila višegodišnjoj robiji na kojoj se teško razbolila i 2020. godine umrla. Prije toga zbog srčanih problema umro je i njen suprug do zadnjeg trena strijepeći hoće li im Vitasović i Pajići uzeti svu imovinu.

U jednom pismu iz zatvora Lidija ovako opisuje linč koji prema njoj provodi Klaudio Vitasović:

„...skupo plaćam svoju naivnost, ali nije me briga, znam da mi je savjest čista i da nikada nisam gazila ničije dostojanstvo...On trenutno uživa i zabavlja se na večerama, pićima, bazenima ali u životu sve ima svoj početak i kraj. Sigurna sam će se prije ili kasnije sve raspetljati. Na kraju večere račun uvijek treba platiti. Bit ću zlobna, ali želim mu da plati papreni račun na rate, polako, kako bi još više osjetio nepravdu koju mi je nanio, napisala je Lidija Delton iz požeškog zatvora.

Delton je svoje greške skupo platila, na leđima je ponijela teret čitave IDS-ove brijunske nekretninske malverzacije. Stranka joj je okrenula leđa. Projekti na Barbarigi i Dragoneri se nikad nisu dogodili.

Nakon 20 godina Delton je umrla u strahu i siromaštvu dok se onaj koji ju je prokazao u međuvremenu poprilično obogatio nastavivši poslovati upravo s onima koji su najviše profitirali od IDS-ova urbanizacije na Barbarigi i Dragoneri.

Recimo, Vitasović je samo u jednom poslu 160.000 eura dobio od Danka Končara, današnjeg vlasnika Barbarige i Dragonere, i to na ime zemlje koju kupac nikad nije preuzeo i na kojoj Vitasović i danas gaji masline i za to dobija poticaje.

Vitasović će vjerojatno i ovaj članak okarakterizirati kao medijski linč, ali pravi linč je zapravo ono što je on napravio Lidiji Delton.