Hoće li će se taj novac preliti na račun Uljanik Učilišta, ustanovu koju je za 101.000 kuna kupila tvrtka B.&G. Solutions, u vlasništvu bivših Uljanikovih menadžera Borisa Dvoršaka i Gorana Pikota, ovisit će o daljnjim pravnim koracima i eventualnoj žalbi koja će uslijediti na ovu prvostupanjsku presudu, navode u Novom listu. Direktor “3. maja” Edi Kučan razočaran je ovakvom odlukom suda te je najavio daljnju pravnu borbu
Hoće li će se taj novac preliti na račun Uljanik Učilišta, ustanovu koju je za 101.000 kuna kupila tvrtka B.&G. Solutions, u vlasništvu bivših Uljanikovih menadžera Borisa Dvoršaka i Gorana Pikota, ovisit će o daljnjim pravnim koracima i eventualnoj žalbi koja će uslijediti na ovu prvostupanjsku presudu, navode u Novom listu. Direktor “3. maja” Edi Kučan razočaran je ovakvom odlukom suda te je najavio daljnju pravnu borbu
Višemilijunski spor između riječkog “3. maja” i nekadašnjeg Uljanikovog Učilišta dobio je i svoj sudski epilog. Na Trgovačkom sudu u Rijeci donesena je nepravomoćna presuda prema kojoj riječko brodogradilište mora tvrtki bivših Uljanikovih menadžera platiti 2,8 milijuna kuna na račun glavnice po osnovi ugovora o pozajmicama iz 2017. i 2018. godine, uvećano za zakonske kamate, piše danas Novi list.
Ovome još valja pridodati i gotovo 415.000 kuna troškova parničnog postupka. Taj novac, izvučen iz financijskih tokova riječkog škvera leži na posebnom računu u Fini, na koji je pospremljen još u ljeto prošle godine temeljem prethodne mjere koju je izdao sud radi osiguranja novčane tražbine tužitelja odnosno Učilišta Uljanik.
- U vrijeme kada je 3. maj izašao iz blokade i imao novce na računu, oni su osnovali novu firmu B&G Solutions i kupili Učilište. Navodno da bi razvijali obrazovnu djelatnost i spašavali radna mjesta. Koliko je poznato, za sada su spasili svoja dva radna mjesta. S druge strane, stečajni upravitelj tvrdi da nije znao za mjenice, ali je ipak malo čudno da je prodao firmu bivšim direktorima za siću, a da nije pokušao od 3. maja naplatiti redovnim ili sudskim putem milijune, izjavila je za Glas Istre u ožujku prošle godine Nada Jelinić-Starčević, bivša predsjednica Radničkog vijeća društva Uljanik Poslovno informacijski sustavi (PIS).
Glas Istre tada je pisao kako sukus prijave čini tvrdnja da stečajni upravitelj u Uljanikovoj tvrtki, u istom danu otvara i zatvara stečaj jer utvrđuje da nema novca za namirenje radnika. Zatim, Učilište prodaje upravo dvojici direktora, a svih 150 radnika ostaje bez posla i bez osam plaća, a novac od naplate mjenice odlazi u tvrtku kojoj su sada vlasnici Pikot i Dvoršak.
Direktor “3. maja” Edi Kučan razočaran je ovakvom odlukom suda te je najavio daljnju pravnu borbu.
Inače, iz Učilišta Uljanik na račun tih istih pozajmica prije dvije godine već su naplatili oko 200.000 kuna.
Pikot i Dvoršak, unatoč kaznenoj prijavi, krajem 2020. godine, odlučuju tužiti “3. maj” za preostali dug. Iz riječkog škvera ustali su protutužbom tražeći da se ugovori o pozajmicama proglase ništetnima i da je riječ o fiktivnim ugovorima odnosno prikrivenom pravnom poslu povrata zajma koje je riječko brodogradilište dalo osnivaču Učilišta, Uljanikovom društvu Poslovno informacijski sustavi (PIS), međutim, Trgovački sud te njihove tvrdnje nije uvažio, ocjenjujući da za takvo što nema dokaza.
Ovaj milijunski kostur iz ormara, piše Novi list, bolan je udarac bivšim radnicima PIS-a koji su od svih radnika u Uljanik grupi najgore prošli. Naime, dok su zaposlenici drugih Uljanikovih društava dobili ili se mogu nadati da će doći do svojih neisplaćenih plaća, zaposlenici PIS-a, njih oko 150, morali su se zadovoljiti minimumom koji u slučaju blokade ili stečaja poslodavca osigurava Agencija za osiguranje radničkih tražbina (AORT).
Zakonski zastupnik dužnika dostavio je privremenom stečajnom upravitelju javnobilježnički ovjerenu izjavu od 19. veljače 2019., danu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću, iz koje proizlazi da se imovina dužnika sastoji od pokretnina i potraživanja. U izjavi se, među ostalim, navodi da je dužnik osnivač ustanove Učilište Uljanik, Ustanova za obrazovanje odraslih, Pula, Flaciusova 1.
Učilište Uljanik je pravna osoba osnovana radi trajnog obavljanja društvene djelatnosti koja, pritom, ne stječe dobit, pa se s obzirom na navedeni osnivački udjel u ustanovi, ne može smatrati imovinom koja se može unovčiti, navodi se u izvješću privremenog stečajnog upravitelja Marka Zagorca, koje i dandanas stoji objavljeno na e-oglasnoj ploči suda. Na popisu PIS-ovih potraživanja i drugovanja prema drugim društvima Uljanik grupe u stečajnom postupku pred pazinskim sudom nigdje se ne može pronaći da Učilište Uljanik, čiji je vlasnik, od “3. maja” potražuje na račun pozajmica 2,6 milijuna kuna, da postoje validni ugovori i još validnija sredstva osiguranja za njihovu naplatu. Ostaje nejasno zašto se u likvidacijskom postupku Uljanik PIS-a taj podatak izostavio, tim više što je sve to zavedeno u poslovnim knjigama Učilišta.
Nakon što je Vlada u ljeto 2019. godine odlučila dati šansu “3. maju”, izdajući jamstva za kredit od 150 milijuna kuna za pokretanje proizvodnje, Učilište Uljanik odjednom postaje tražena roba. Stečajnom PIS-a javlja se zainteresirani kupac, tvrtka Uljanik Standard, nudeći 35.000 kuna za Učilište Uljanik. Prema navodima samog Zagorca, to je bio signal da se Učilište kao imovina PIS-a ipak možda može prodati. Mišljenje, očito, mijenja i Boris Dvoršak, koji zajedno s Pikotom, baš u to vrijeme za 10 kuna osniva tvrtku B.&G. Solutions.
Zagorac objavljuje prodaju Učilišta Uljanik, i to na internet stranici Sudačka mreža, najprije za 200.000 kuna, potom za 150.000 i kad je u trećem pokušaju cijena pala na 100.000 kuna stiže ponuda B.& G. Solutions.
Je li stečajni PIS-a, kad je raspisivao i kad se, u konačnici određivala vrijednost poslovnog udjela u Učilištu Uljanik, znao za te milijunski vrijedne mjenice ili ne, može se dvojiti, no Goran Pikot, kao bivši ravnatelj, a vjerojatno i Dvoršak kao njegov prvi nadređeni i zakonski predstavnik vlasnika, zasigurno su znali da zajedno s Učilištem idu i validni ugovori o pozajmicama od 2,6 milijuna kuna.
U konačnici, Pikot je, zajedno s Maksimilijanom Percanom, bivšim direktorom 3. maja, dogovarao i parafirao te dokumente. Sam Pikot na Trgovačkom sudu u Rijeci potvrdio je da je u vrijeme kad je kupio Učilište znao za pozajmicu, kao i da je bio zaposlen u PIS-u na mjestu rukovoditelja ljudskih resursa, ali je negirao da ima saznanja o eventualnom dugu Uljanik PIS-a prema “3. maju”.
Novi vlasnici Učilišta Uljanik ubrzo počinju kucati na vrata “3. maja”, podsjećajući na dug i tražeći da se podmiri. Nudili su i nagodbu, ali u riječkom brodogradilištu nisu na to pristajali.
“Čime se to oni bave da imaju moju lažnu snimku? Kakva je to politička stranka koja se bavi lažnom snimkom premijera kako bi ga upleli u njihov glib živog blata", upitao je Plenković te poručio možemovcima da "nisu normalni"
Odgovarajući na pitanja novinara planira li se ispričati Nikici Jelaviću kako je on ne bi tužio za navodnu klevetu, poručila je kako njegove poruke smatra zastrašivanjem, te kako ga se ne boji
"Protiv moje volje, uključili su me u svoju prljavu političku kampanju. Svima je, vjerujem, očito da o našem susretu nisam javno govorio ja - nego Mile Kekin. Ponavljam, ništa od navedenog u jučerašnjim istupima gospođa iz vodstva Možemo vezano uz mene i sastanak s Milom Kekinom nije točno, osim da je Kekin platio parking za moj auto", rekao je
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
