Ukrajinka Olya s djecom pobjegla u Umag pa priznaje: Rusiji ovo nikada nećemo oprostiti

Dobro se dobrim vraća. Mlada Ukrajinka Olya Bondarchuk nije dvojila kada je Udruga Istra pomaže, zatražila ljude iz Istre koji znaju ukrajinski da im pomognu s prijevodom. Odmah se javila udruzi i ponudila svoju pomoć. Tada nije bila ni svjesna da će pomoć uskoro zatrebati upravo njoj.

Olya, naime, već dvije godine radi i živi u Umagu. Čim se u Ukrajini zapucalo, krenula je po svoja tri sina koja su tada bila kod rodbine. Iako je grad Luck, koji se nalazi na granici s Poljskom, trenutno pošteđen većih razaranja, vojni aerodrom koji su Rusi uništili bio je tek nekoliko kilometara od njezinih.

Uplakana djeca

- Čula sam se s djecom koja su bila uplašena, plakala su, govorila da ne žele umrijeti. Sjela sam u auto i krenula, priča nam Olya koja je rastavljena, a u Umagu ima dečka koji je s njom krenuo na put. Više od 1.360 kilometara. Četiri države, a onda su zapeli na granici u Poljskoj na kojoj je bila kolona dugačka više od 20 kilometara.

- Htjela sam granicu prijeći pješke, nisam mogla podnijeti da me djeca čekaju, a mi stojimo satima, ali mi nisu dali.

Sinovi na granici s Poljskom

Onda sam molila i molila ljude koji su me pustili u kolonu, kako bih što prije mogla do njih, priča nam još uvijek umorna Olya koja je na put krenula u subotu u 18 sati, da bi na granicu s Ukrajinom došli u nedjelju u 10 ujutro.

Nakon što su uzeli djecu, na izlazak iz zemlje na granici su čekajući proveli još punih devet sati. Bili su gladni, žedni, umorni...

- Kada smo napokon mislili da je sve loše iza nas, u Češkoj nam se, blizu Austrije, pokvario auto. Uspjeli smo nekako doći do mehaničara koji nam je kazao da je motor naprosto pregorio i da nema što učiniti, priča nam ova mlada majka.

Pronašli su motel u kojem su prespavali i okrijepili se pa onda kontaktirali Damira Bubića iz Udruge Istra pomaže i - krenula je akcija spašavanja.

Majka i sestra s obitelji ostale u Ukrajini

On je pak, doznajemo, kontaktirao Jasnu Vekić iz Gradskog društva Crvenog križa Pula, koja ga je spojila s Dobrovoljnim vatrogasnim društvom Marčana koji su pak kontaktirali svoje prijatelje u DVD-u Kumrovec.

Vatrogasci iz Kumrovca krenuli su po njih u Češku i doveli ih u Hrvatsku. Nakon okrijepe u Kumrovcu, po njih su na naplatnu postaju Lučko došli vatrogasci iz Marčane i odveli ih do Umaga u koji su stigli tek jutros oko pet sati.

Olya sa sinom u motelu

Olya je, veli nam iskreno, još u šoku, u Ukrajini joj je ostala majka, sestra s obitelji, rodbina...

- Odlučili su ostati, kažu da se ne boje previše. Iako, kako izgleda, agresija će uskoro potopiti cijelu zemlju. Prijatelji i poznanici šalju mi slike i videa, dijelovi zemlje potpuno su uništeni od raketiranja i bombi. U Kijevskoj regiji zgrade se urušavaju, ljudi umiru....

Sve više ljudi bježi, odlaze, uplašeni su, ne žele umrijeti... priča nam Olya. Priznaje kako je šokirana da se ovako nešto događa jer su Ukrajinci i Rusi uvijek bili "kao braća".

Nikad im nećemo oprostiti

- I moj brat je u Rusiji, oženjen je je za Ruskinju. Ovo nije normalno. Nitko to nije očekivao. Znam da ljudi nisu krivi, jer im se tamo serviraju lažne informacije, na televiziji se priča kako smo ih mi htjeli napasti. Znam da obični ljudi nisu krivi, ali Ukrajina Rusiji ovo nikada neće zaboraviti, nikada neće oprostiti, veli Olya.

Pitamo je što će sada, nedostaje li štogod njoj, djeci. Olya skromno odgovara kako je još u prevelikom šoku da bi mogla razmišljati. Javila se danas Crvenom križu i čeka da djeca dobiju status izbjeglica. Onda bih ih, razmišlja, ovdje upisala u školu.

S nama je podijelila video koji je dobila od poznanika iz kijevske regije Borodianka.