Uza sve superlative Verudi, ne treba si previše umišljati. Ovog su ljeta, naime, u zgradi koja gleda na igralište OŠ Veruda s roditeljima turistički boravila i dva 16-godišnja brata blizanca iz Kanade, prvi put u posjetu majčinom rodnom gradu. Kad su pogledali kroz prozor, vidjevši zgrade prošlog vremena, pitali su mamu: "Je li sigurno u ovom getu?"
Uza sve superlative Verudi, ne treba si previše umišljati. Ovog su ljeta, naime, u zgradi koja gleda na igralište OŠ Veruda s roditeljima turistički boravila i dva 16-godišnja brata blizanca iz Kanade, prvi put u posjetu majčinom rodnom gradu. Kad su pogledali kroz prozor, vidjevši zgrade prošlog vremena, pitali su mamu: "Je li sigurno u ovom getu?"
U kolektivnoj memoriji brojnih generacija Puljana, upravo zbog DJ-ovog izbora pjesme kojom se prije četiri desetljeća označavao fajrunt toliko očekivane disko večeri u klubu Uljanik, prvi taktovi pjesme "Riders on the Storm" (uz zvuke kiše, grmljavine, bas linije i klavijature Raya Manzareka) značili su trenutni zagrljaj tuge: 'Zar već?'
Uljanikov disc jockey bio je Neno s Verude, a malo ljudi zna da mu mobitel danas, okrenete li njegov broj, zasvira baš tu pjesmu The Doorsa!
Tih su godina u tom glavnom gradskom klubu redari bili opasni dečki s Verude - Mile, njegov pokojni brat Franko, Urti, Andro, Marjian... Nešto ranije, 1976. godine, useljavalo se u četiri izgrađena nebodera u današnjoj Krležinoj ulici. Brojni su radnici dobili umirujući pogled na pučinu. Par godina kasnije malonogometna ekipa s Verude pod nazivom "Bazovička" ušla je u finale turnira "Moja ulica, moja ekipa", a kasnije su boje Verude časno branili i 'Poletarac" i "Baletani".
Nismo ovu priču o prednostima i nedostacima kvarta Veruda uoči izbora za mjesne odbore bezrazložno počeli evociranjem urbanih crtica iz ne tako daleke prošlosti Verude.
Naime, naš prvi sugovornik 80-godišnji Mario Stepčić rođen je u obiteljskoj žutoj kući na južnom bulevaru (službeno Ulica Veruda) u kojoj i danas živi, stotinjak metara od Vile Idola, na toj istoj strani ulice.
Prekidamo ga dok mačetom suvereno uređuje dio vrta s trstikom. Ne samo da je rođeni Puležan, nego i Verudež. Ratno dijete.
- Ja sam gledao kako ovuda bježe Talijani i kako Englezi dolaze ovuda. Imao sam punu kuću žvakaćih guma, bombona, keksa... od Engleza. Bio je kod nas i jedan njihov veliki pas. Tad je ova cesta bila jedna mala uska bijela cesta. Tu je prolazio Tito. Kad god je bio na Brionima, bi išao na ručak ili večeru u Fischerhütte, u Ribarsku kolibu, kaže Stepčić, požalivši nam se na današnju nekulturu ljudi koji iza sebe ostavljaju puno smeća.
Što reći o kvartu o kojem njegovi sugrađani, naši sugovornici, osim isticanja prednosti, teško nalaze mane. Iako ih ima.
Oswald Stipetić: 'Urediti park iza ambulante'
Zacrtana još od gradnje vila za austrougarsku časničku elitu, urbanistički promišljena još od prvog GUP-a 1966. godine, još više planovima iz 1974. godine , uz primjereni raspored zgrada uokolo osnovne škole i tržnice, Veruda je, kako su nam donji sugovornici isticali, najljepši kvart u Puli, četvrt po mjeri građana (tik do mora, tik do grada), uz već znane izjave "Veruda je zakon", "Veruda je kul" i grafite, poput najzvučnijeg "Veruda do Tokija".
Nije ni to sasvim neosnovano: naša zlatna paraatletičarka Mikela Ristoski (koja trenira na stadionu na Verudi) osvojila je, treću uzastopnu olimpijsku medalju upravo prije četiri godine na Paraolimpijadi u Tokiju.
*
Brojne su prednosti Verude koje ju čine poželjnim kvartom: s deset do 15 minuta pješačenja do prvih plaža (nemali broj Verudeža s privilegiranim pogledom na more iz svojih domova), s jednakom udaljenošću od najužeg središta Pule, sa svojom tržnicom, ambulantnom, pa ginekološkom ambulantom, ljekarnom, knjižnicom, bazenom, Domom sportova 'Mate Parlov', susjednom dvoranom za boćanje, šumom Lungomare koja je raj za sportaše i rekreativce, sa središnjim, prije sedam godina izgrađenim Trgom kralja Tomislava koji, kao i 4-5 udarna, desetljećima etablirana kafića posjećuju Puljani iz drugih dijelova grada, a nije nebitno postojanje DM-a, kao i 'Lokaliteta', trgovine s domaćim proizvodima od istarskih OPG-ova.
Po ovom kvartu zvučno umjetničko ime nosi Sale Veruda iz KUD-a Idijoti.
Uza sve superlative Verudi, ne treba si previše umišljati. Ovog su ljeta, naime, u zgradi koja gleda na igralište OŠ Veruda s roditeljima turistički boravila i dva 16-godišnja brata blizanca iz Kanade, prvi put u posjetu majčinom rodnom gradu. Kad su pogledali kroz prozor, vidjevši zgrade prošlog vremena, pitali su majku: "Je li sigurno u ovom getu?"
*
*
Ne treba izostaviti i Centar za rehabilitaciju Veruda koja pruža niz usluga djeci i odraslima s cerebralnom paralizom i drugim teškoćama u razvoju, kao i i Dom 'Ruža Petrović' u Budicinovoj ulici, u kojem se već 70 godina zbrinjavaju djeca koja nemaju roditelje ili odgovarajuću roditeljsku skrb.
"I to je život Verude. Išli su s nama u osnovnu školu Bratstvo i jedinstvo (danas OŠ Veruda), bilo je među njima odličnih učenika, lijepo smo se družili", kaže nam sredovječni stanar Viške ulice, koji istodobno koristi priliku da se ukaže na neprimjernu, prekomjernu gradnju novih apartmanskih zgrada u toj ulici.
I ovaj kvart ima drugu, manje svjetlu stranu. Indirektno je iznjedrio jedinstven i dirljiv dokumentarni film "Veruda - priča o Bojanu", dečku iz ovog kvarta koji je svoju etiku, kako je rekao redatelj Igor Bezinović, gradio godinama na ulicama Verude, a kasnije u zatvorima, jer je nažalost zbog teške obiteljske situacije nije imao priliku graditi na drugi način. Nakon filma, stvarnost je ispisala tragičan kraj - Bojan Bešić smrtno je 2015. stradao u požaru u samici pulskog zatvora.
Nekoliko naših sugovornika jako smeta što su vlasti dozvolile da se u srcu Verude, na katu iznad 'Konzuma', svega par stotina metara od osnovne škole, otvori velika kladionica/kockarnica Favbet, a nije mali broj onih kojima smeta 'divlje' parkiranje tik do tržnice.
Gospođa koja je s Kvarnera prije dosta godina došla živjeti na Verudu (u ruci nosi Novi list) sramotnim smatra to kako su natkriveni štandovi na tržnici, preporučivši nadležnima da se ugledaju na rovinjski primjer. No, unatoč tome, naglašava: "Veruda je najljepši dio Pule".
Ističući brojne prednosti ovog kvarta, Dino Popović smatra da bi trebalo cjelovito obnoviti igralište osnovne škole Veruda, što bi moglo potaknuti kvartovska druženja koja sada nedostaju. Hvali ugostiteljsku ponudu koja ima za svakog ponešto - od undergrounda (Šabana, Ramo, Suzi i Bas s jednim 's) do Cabahije, Bassa, Lattiere. "Imamo Lungomare, a nadam se da ćemo ga imati i ubuduće", zaključuje Dino.
Stanarka u zgradi iznad pekare na tržnici, neposrednoj do kafića Bas (drugi kafić Bass nalazi nešto dalje), razmišlja o selidbi, žaleći se na buku posjetitelja ovog kafića, zbog čega ne mogu mirno spavati. Kad im se požalimo, kažu nam 'zatvorite prozor'.
I Oswald Stipanić tvrdi da je Veruda jako lijep kvart. 'Odličan je, ima sve', kaže. Od trgovina, Max centar mu je malo udaljen, a žali što je Studenac preuzeo Ultru (ispod benzinske crpke), koja je bila jeftinija.
- Trebalo bi park iza ambulante urediti. Nakon kiša je blatno, tamo mnogi parkiraju, dodaje Stipanić, kojeg se zna vidjeti dok svira gitaru u centru grada.
Mjesni odbor Veruda obuhvaća područja gradskih četvrti Veruda, Valsaline, i gradskih turističkih predjela Monsival, Saccorgiana i Verudella. Na površini od 1.807.715 m2 živi 5.698 stanovnika.
Sjedište Mjesnog odbora je u Banovčevoj ulici 4. i 6. Na posljednjim izborima za mjesne odbore 2020. godine od ukupno 3786 punoljetnih birača Verude, na izbore je izašlo tek njih 454 ili 12 posto. Sada raspušteno 11-ero člano Vijeće MO-a činila je IDS-ova većina, na čelu s predsjednicom Suzanom Boljun Kaluža
Jednom Verudežu prilično smeta funkcioniranje semafora kod Vile 'Matilde'.
- Dok je bila bolnica, bilo je razumljivo da zbog vozila hitne pomoći ova vertikalna cesta od Doma mladosti prema Vidikovcu ima dulje 'zeleno svjetlo'. No, ostalo je do danas iako nema bolnice i iako je bitno veća frekvencija prometa u horizontalnom pravcu Veruda - grad. Stvaraju se nepotrebne gužve i čekanja u tom pravcu. Neka samo reguliraju odnos zelenog svjetla semafora na fifti-fifti, i bit će sve u redu, kaže on.
Nevenka Tarticchio: "Ovdje je kao na selu, a gledam more"
Gospođa Nevenka Tarticcchio živi u kući u Krležinoj ulici 24, na brdašcu nasuprot nebodera, u skrovitom pastoralnom kutku ovog kvarta, dijeleći susjedstvo s još dvije obitelji . Dočekuje nas njen jack russel Majlo, nazvan po psu iz filma 'Maska'.
- Lijepo nam je ovdje, odavde vidim more, blizu nam je škola u koju će uskoro unuci. Moj pokojni muž, pjevač Anđelo Tarticchio je baš rođen u ovoj kući. Ovdje sam kao na selu, nema prometa, djeca se mogu igrati, kaže ona, hvaleći usput što je uređen parkiralište 'kod Rame', prema ima ograničen broj spram broja stanara, gostiju, posebno roditelja koji dođu pod djecu kod osnovne škole.
Slikar Robert Pauletta kaže da postoji neka privlačna magija ovog samodostatnog nano-kozmosa, neka skoro pa staromodna spontanost i prisnost koja krasi Verudu.
- Ovdje ljudi vole živjeti, potvrđuju to sve ankete i ne čudi stoga da su o Verudi i na Verudi spjevane pjesme, priređene izložbe, snimljeni spotovi. To samo po sebi nešto govori. Veruda je kul, veli.
- Određenu sjenu na gore navedeno baca, a primjetno je u porastu, bahati prometni anarhizam, neprimjerene brzine, parkiranje na zebrama ili autobusnim stanicama, bučni motori noću, nepoštivanje prava pješaka i potrebitih i tome slično. Tu bi se svakako neki nadzor trebao uspostaviti. Naprosto prevelik je postotak prometnih izgreda, nastavlja.
- Zatim, tu je kockarnica koja baš i nije neki ponos. Njome Veruda puno više gubi no što dobiva. Dakako, postoji uvijek nešto što se da dodatno unaprijediti. Možda bi to moglo biti uređenje parkića pred poštom u kojemu je smještena bista narodne heroine Anke Butorac. To nije zahtjevna investicija, a pridonijelo bi značajno, kaže Pauletta.
Za kraj Robert Pauletta ima prijedlog.
"Verudi je, ne samo na simboličkoj osnovi, potreban jedan pravi, monumentalni, auto-glorifikacijski, u suvremenim materijalima izveden, multimedijalni, otkačeni spomenik. Umjetnička prostorna intervencija, naš otisak u vremenu, ukoliko to zvuči bolje. I tu se nesebično nudim, jedno veliko ušato V u čijoj bi realizaciji, doniranjem svojih memorabilija ili drugih predmeta aktivno i kreativno participirali stanovnici Verude. Imam već neke skice s tim u vezi, a znam i moguću lokaciju smještaja. Pa eto, stojim na raspolaganju ukoliko bi to nekome nešto značilo", zaključuje pulski umjetnik.
Veruda kao drugi centar Pule ima i svoj diplomski rad, a njegov autor, Marko Grgić, sada magistar geografije, tada student zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta naslovio ga je "Proces nastanka sekundarnog gradskog centra na primjeru grada Pule”, u kojem se da pročitati da se "u prostornim planovima grada Pule za prethodna razdoblja za područje Verude koristio termin - sekundarni gradski centar".
Tako u tom radu čitamo i ovo: "Smanjena funkcionalna opremljenost gradskog centra prouzrokovala je smanjenje koncentracije stanovništva te stavove građana kako više nemaju razloga dolaziti u centar... Kada su u pitanju opskrbne i sportsko-rekreacijske funkcije grada, stanovništvo je zadovoljno situacijom na prostoru sekundarnog gradskog centra... Gradski centar Pule nalazi u opasnosti od propadanja budući da se sa promjenom aktivnosti postavlja pitanje održivosti, opstanka i funkcioniranja izvan turističke sezone.... Zaključno, može se reći kako se proces nastanka sekundarnog gradskog centra i proces opadanja dominacije gradskog centra odvijaju usporedno, preklapaju se te utječu jedan na drugoga. Iako se spomenuti procesi nerijetko viđaju u drugim gradovima, u pulskom slučaju dolazi do izrazite pojave istih zbog čega je došlo do značajne dekoncentracije i premještanja stanovništva".
Uostalom, u nedavnom našem tekstu o Mjesnom odboru Stari grad mogli smo pročitati da je iz tog područja u deset godina odselilo čak 1.000 ljudi.
Austrougarske vile i kuće u Puli najvećim su dijelom koncentrirane upravo u gradskoj četvrti Veruda.
Vile i kuće započele su se graditi ubrzo nakon odabira Pule za glavnu ratnu luku Carevine Austrije (poslije Austro-Ugarske) sredinom 19. stoljeća. Primarna funkcija bila im je rezidencijalna jer je grad morao zadovoljiti smještajne potrebe viših i nižih časnika uglavnom pridošlih iz različitih krajeva carevine.
Četvrt Veruda tada u planovima nazivana Novom Pulom (njem. Neue Pola) udomila je mnoge vile, a neke su bile u vlasništvu poznatih suvremenih Puljana poput Miklósa Horthyja (Villa Horthy), Georga Ludwiga von Trappa (Casa Trapp ili Trappova kuća), Eleonore Habsburške i Alfonsa von Klossa (Villa Idola iz 1914.), Villa Matilde...
*
"Naš zajednički stav je da smo otvoreni za razgovore i pregovore, ali budući da nas na pregovore nisu zvali vjerojatno je da ćemo biti u oporbi", napisala je Aškić, među ostalim
Na natjecanju je sudjelovalo čak 350 natjecatelja iz 63 hrvatska kluba, a Karate klub Pula, čija su tri člana otputovala na prvenstvo, ostvario je iznimne rezultate
Projekt je nicao desetak godina na poloutoku Sv. Katarina i je bio podijeljen u dvije faze. Prva je bila predviđena za izgradnju nautičke marine Polesana s 400 vezova, a druga je obuhvaćala renovaciju zaštićenih austrougarskih vojarni u sklopu kojih se nalazi novootvoreni hotel te izgradnju potpuno novog hotelskog krila
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
