Nastavljamo niz razgovora sa svim kandidatima/kandidatkinjama za zamjenike gradonačelnika/ice talijanske zajednice u onim gradovima (Pula, Vodnjan i Buje) i u Općini Brtonigla, u kojima će birači moći birati između više kandidata/kandidatkinja. Kriterij objave razgovora ne ovisi ni o kakvom uredničkom izboru osim o onom da se intervjui objavljuju kronološkim redoslijedom kojim su završeni, što pak ovisi i o trenutku u kojem su kandidati dostavili svoje odgovore.
Nakon predizbornog intervjua s kandidatkinjom za zamjenicu gradonačelnika Vodnjana Manuelom Geissa i kandidatom za zamjenika gradonačelnika Pule Valmerom Cusmom, ostajemo u Puli, gdje će 18. svibnja 1.860 birača talijanske nacionalnosti imati mogućnost izabrati talijanskog zamjenika gradonačelnika među pet kandidata. Jedan od njih je Vito Paoletić.
Profesor njemačkog jezika u pulskoj Talijanskoj srednjoj školi "Dante Alighieri" te vanjski predavač engleske književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Juraj Dobrila u Puli, u prošlom je mandatu bio gradski vijećnik izabran s liste aktualnog gradonačelnika Filipa Zoričića, listu koju je formalno napustio kako bi mogao djelovati kao nezavisni kandidat, ali prema kojoj, što je i sam potvrdio na sučeljavanju petorice kandidata za zamjenika gradonačelnika talijanske nacionalnosti održanog 7. svibnja u pulskoj Zajednici Talijana, i dalje gaji simpatije.
Od povratka sa studija u Udinama, točnije od 2009. godine, kontinuirano je aktivan u Zajednici Talijana Pule, čiji je član Skupštine bio i jest u više mandata. Član je Upravnog odbora pulske podružnice društva „Dante Alighieri“ te Gradskog vijeća za autohtonu talijansku manjinu. Jedan je od predstavnika Grada Pule u Vijeću kazališta INK-a.
foto: Edna Strenja Jurcan
Trebaju li Talijanskoj nacionalnoj zajednici doista zamjenik gradonačelnika/zamjenica gradonačelnika talijanske nacionalnosti, izabran/a isključivo od pripadnika same zajednice?
Pitanje se može činiti retoričkim, ali to nije. Mi Talijani smo autentična i autohtona etnička zajednica ovih prostora. Povijest, barem ona suvremena, nije nam uvijek bila naklonjena. Legitimno je i obvezujuće za nas imati vlastitog predstavnika, kojeg sami biramo, na svim razinama političko-upravnog djelovanja: lokalnoj, regionalnoj i državnoj. To su prava koja nam nisu poklonjena, već smo ih znali izboriti pregovorima i borbom, i nije uvijek bilo lako, jer mnogi bi rado i bez nas: no mi kao zajednica još postojimo, želimo da to bude jasno i upravo zato je ispravno da Pula, kao i drugi gradovi i općine u Istri, ima zamjenika gradonačelnika iz redova Talijanske zajednice izabranog upravo od pripadnika te zajednice. Sve nam to treba ne iz razloga da si osiguramo nekakav povlašteni položaj, već jednostavno kako bismo, kao osjetljiva i ranjiva etnička zajednica, imali ravnopravan tretman kao i većina.
„Ono što bode oči u gradu su smeđe ploče za turističke lokalitete: ispisane su isključivo na hrvatskom jeziku, što je apsurdno s obzirom na prisutnost talijanskog elementa u gradu i obzirom na činjenicu da je turizam u Puli međunarodnog karaktera. Moj program predviđa i uvođenje nastave talijanskog jezika u hrvatske škole već od prvog razreda, a ne samo od drugog, kako je sada uobičajeno.”
Ako budete izabrani, koji će biti vaš prvi potez?
Ako budem izabran, jedan od prvih značajnih poteza prilično je nepopularan u politici: sazvao bih ostale protukandidate za funkciju zamjenika gradonačelnika talijanske nacionalnosti Pule. Smatram da mi, petorica talijanskih kandidata, nismo protivnici, “trčimo” zajedno, iz istog razloga i prema istom cilju. Svatko od nas nositelj je različitih ideja i namjera, životnih iskustva i znanja, koja su ponekad čak i divergentna, no svejedno mislim da bi vrijedilo sjesti zajedno i raspravljati o ključnim pitanjima i gorućim problemima naše zajednice birača. Volio bih i održati sastanka s bivšim zamjenicima gradonačelnika, kako bismo napravili bilancu dosadašnjeg rada. Nadalje, želim uvesti redovite susrete „Grad i Zajednica“, gdje bih kao zamjenik gradonačelnika povremeno susretao birače kako bih saznao njihove probleme i potrebe.
„Zamislimo riječi 'Primavera de Pola mia, fata de gnente, ma cara come una ridada' pjesnikinje Gianne Dallemulle Ausenak, ispisane primjerice na pročelju neke zgrade!”
foto: Manuel Angelini
Dvojezičnost jedno je od temeljnih prava talijanske zajednice. U svom vizualnom aspektu korisna je i za “pokazivanje” povijesnog identiteta grada. Jeste li zadovoljni razinom njene primjene u Puli?
Na vizualnoj razini napredak je značajan i pohvalan, no rad na tome mora se nastaviti. Potrebno je još temeljitije nadzirati ispravnu uporabu vizualne dvojezičnosti u svim gradskim ustanovama i ne samo njima. U tom smislu, ono što bode oči su smeđe ploče za turističke lokalitete: ispisane su isključivo na hrvatskom jeziku, što je apsurdno s obzirom na prisutnost talijanskog elementa u gradu, ali i na činjenicu da je turizam u Puli međunarodnog karaktera. Te bi ploče trebale biti nadopunjene prijevodima na talijanski, a zatim eventualno i na engleski, ali prvenstveno na talijanski. Osim toga, moj program predviđa i uvođenje nastave talijanskog jezika u hrvatske osnovne škole već od prvog razreda, a ne tek od drugog, kako je sada uobičajeno. To treba uskladiti s činjenicom da za sada ne postoje programi za sedmogodišnje učenje stranog jezika u osnovnoj školi, već samo za osmogodišnje, odnosno tijekom čitavog razdoblja obveznog školovanja. Treba istražiti gdje je izgubljena ta jedna godina. Također, želim dati veću vidljivost našim pjesnicima i književnicima, čuvarima i promicateljima naše povijesne memorije: zamislimo riječi „Primavera de Pola mia, fata de gnente, ma cara come una ridada“ ispisane na pročelju neke zgrade! Imam još mnogo inicijativa koje želim provesti uz obavljanje redovitih gradskih poslova, što nipošto nije malo.
“Treba širiti svijest o povijesti egzodusa, premda je to teško i mnogima neugodno, jer to je naša dužnost. U tom smislu zalagat ću se da postav budućeg muzeja našeg grada posveti dužnu pažnju egzodusu, koji je povijest (a i sadašnjost) našeg grada. Treba ljudima dati do znanja da naša kultura nije dodana vrijednost Istre: ona je njezin sastavni i neraskidivi dio”
Što to žele ti Talijani kad ih je tako malo? Zašto imaju pravo na dvojezičnost, na dogradonačelnika i na zajamčena vijećmiča mjesta? To su pitanja s kojima se Talijanska nacionalna zajednica često susreće. Što bi se trebalo učiniti kako bi se stvorila pozitivnija klima prema autohtonoj talijanskoj zajednici?
Vaša je opaska točna i ne ostavlja me ravnodušnim, štoviše, svaki put kada čujem slične primjedbe osjećam žaljenje. Po mome mišljenju, potrebno je od najranije dobi naučiti suživot, uvesti talijanski jezik i u vrtiće, ne kako bi se forsiralo njegovo učenje, nego kako bi se kod djece probudila radoznalost i potaknulo ih da zapjevaju nešto na talijanskom, da se poigraju na talijanskom. Nadalje, ne treba odustati od isticanja autohtonosti Talijanske nacionalne zajednice na ovim prostorima, oslanjajući se na naše tradicije, na dijalekt, gastronomiju, popularnu kulturu, ali i na anegdote. Također, i dalje treba širiti svijest o povijesti egzodusa, premda je to teško i mnogima neugodno, jer to je naša dužnost. U tom smislu zalagat ću se da postav budućeg muzeja našeg grada posveti dužnu pažnju egzodusu, koji je povijest (a i sadašnjost) našeg grada. Treba ljudima dati do znanja da naša kultura nije dodana vrijednost Istre: ona je njezin sastavni i neraskidivi dio.
foto: Manuel Angelini
"Namjeravam osnovati centralizirani ured, odnosno radnu skupinu za provedbu dvojezičnosti, na koju bi se sve gradske tvrtke, gradske ustanove, a po želji i druge pravne osobe, mogle osloniti za prijevode natpisa, oznaka i raznih tekstova."
Što Vas nije zadovoljilo u radu sadašnjih lokalnih vlasti kad je riječ o provedbi prava talijanske nacionalne zajednice?
Najveća kritika, koja ne umanjuje dobru volju i pozitivan odnos prema Talijanskoj nacionalnoj zajednici, odnosi se na nedostatak koordinacije i sklada između različitih gradskih subjekata, bilo da se radi o ustanovama ili komunalnim poduzećima. Tijekom ove četiri godine mandata, tijekom kojih sam intenzivnije surađivao s nekima od njih, nitko se nikad nije bunio protiv vizualne prisutnosti talijanskog jezika – dapače! – ali sam imao prilike uvidjeti da se svatko snalazi kako zna, ponekad oslanjajući se na prijevode koji su blago rečeno neprihvatljivi, ali sve u dobroj vjeri. U tom smislu, ako budem izabran, namjeravam osnovati centralizirani ured, odnosno radnu skupinu za provedbu dvojezičnosti, na koju bi se svi gradski subjekti, a po želji i druge pravne osobe, mogle osloniti za prijevode natpisa i oznaka. To je samo jedan primjer.
“Po mome mišljenju, potrebno je od najranije dobi naučiti suživot”
Kako ocjenjujete stav i konkretne mjere koje je poduzela lista Filipa Zoričića, čiji ste član bili i vijećnik mandat u Gradskom vijeću, u odnosu na talijansku zajednicu?
Unutar liste, a zatim i kao vijećnik, imao sam slobodne ruke u svim svojim aktivnostima i odlukama: nikada nisam osjećao pritisak s ičije strane, a ponajmanje od strane gradonačelnika. Unatoč često nesklonom stavu nekih medija i dijela javnosti, gradonačelnik Zoričić je osoba koja je svjesna postojanja talijanskog elementa u gradu, prema kojem ne samo da gaji poštovanje, nego ga i podupire. Nijedna od kvalitetnih inicijativa koje je proveo sadašnji talijanski dogradonačelnik ne bi bila moguća bez potpune potpore gradonačelnika.
foto: Edna Strenja Jurcan
"Želio bih da odnosi između naših ustanova, i s Gradom i bez njegove posredovanja, budu češći, dinamičniji, vidljiviji."
Kakav je i kakav bi trebao biti odnos gradske uprave s Talijanskom zajednicom, talijanskim školama, vrtićima i studijem talijanistike u Puli, ali i s Vijećima talijanske nacionalne zajednice, Talijanskom Unijom, Centrom za povijesna istraživanja iz Rovinja, Talijanskom dramom HNK-a „Ivan pl. Zajc“ iz Rijeke, izdavačkom kućom Edit, talijanskom redakcijom Radio Pule…?
Na ovom području dobri su odnosi doista nezaobilazni. Nastavio bih dosadašnjim putem, ali bih potaknuo veću suradnju ne samo između Grada i različitih ustanova navedenih u pitanju, već i među samim tim subjektima. Želio bih da odnosi između naših ustanova, i bez posredovanja Grada, budu češći, dinamičniji, vidljiviji. U sklopu Grada postoji tijelo pod nazivom Vijeće za provedbu prava Talijanske nacionalne zajednice, čiji sam bio član: riječ je o savjetodavnom tijelu koje se u ovom mandatu, koliko mi je poznato, sastalo svega jednom. I to bi tijelo moglo češće zasjedati, pokazati se operativnijim i predlagati poboljšanja.
Ne ulazeći previše u pitanja koja zahtijevaju temeljitiju analizu, kao korisnik usluga koje nude navedeni subjekti, žao mi je što talijanskog jezika nema u većoj mjeri na Radio Puli, primjerice. Ono što se nudi je kvalitetno i cijenjeno, ali smatram da bi talijanski mogao biti prisutniji, korišten u ponekom intervjuu, u nekom reklamnom prilogu – koji ne mora nužno biti turistički ili folklorni – nego na iskren i spontan način. Sjećam se nekadašnjeg AT kluba, gdje su dva voditelja spontano razgovarala na hrvatskom i talijanskom, i svi smo se razumjeli. Treba, dakle, učiniti očitim da se program na talijanskom ne nudi zato što to netko mora, nego zato što se smatra potrebnim koristiti i talijanski. Sigurno znam da dnevni list La Voce del Popolo dolazi u talijanske škole. Zašto ga ne distribuirati, kroz jedan projekt i u manjem broju primjeraka, i u hrvatske škole? Novine su ujedno i didaktičko sredstvo i izuzetno edukativne! Isto vrijedi za dječji mjesečnik Arcobaleno, koji dolazi učenicima talijanskih osnovnih škola: zašto ga ne podijeliti i učenicima hrvatskih škola našeg grada i cijele regije? Za mene, dvojezičnost znači i to. Grad ima vrlo dobre odnose s Talijanskom Unijom i već su učinjeni veliki koraci po pitanju ulaganja u osnovnu školu Martinuzzi: nakon dovršetka radova na Stoji, za budućeg talijanskog dogradonačelnika vjerojatno će radovi na talijanskoj osnovnoj školi biti sljedeće ulaganje koje treba pratiti u gradu.
"Volio bi susresti talijanske građane koji su se doselili u naš grad i čuti njihove potrebe, upoznati njihove jake strane: stvaranje zajednice za mene je od životne važnosti. Moj je san, već dugo, označiti 'mjesta sjećanja' u gradu i istaknuti ih kako bi se predstavila 'nekadašnja Pula'."
Što ćete moći učiniti kao dogradonačelnik a da već niste mogli kao gradski vijećnik i imali pravo glasa i prijedloga?
Uloga vijećnika jest odlučujuća u mnogim pitanjima, no nije operativna kao što je to uloga gradonačelnika ili njegova zamjenika, koji su zaposleni u Gradu. Kao vijećnik, većinu svog vremena provodio sam čitajući razne prijedloge i odluke, predlažući poboljšanja s pravnog i birokratskog aspekta, ali sam to radio u svoje slobodno vrijeme, uz sve ostale svoje obaveze. Kao dogradonačelnik, bio bih upravo ja taj koji bi pokretao neke poteze, započinjao projekte suradnje s gradovima prijateljima u Italiji i drugdje, pomažući našim sunarodnjacima, ali i drugim manjinama (jer dogradonačelnik Talijan brine i o odnosima s drugim manjinama u gradu) da ostvare svoje projekte i zadovolje svoje potrebe. Volio bih pronaći sredstva, volju i potrebne suradnike za razvoj projekta certifikata dvojezičnosti, promičući strukturirane provjere znanja talijanskog jezika u osnovnim školama, kako bi se djeca motivirala i kako bi im se službeno priznale njihove kompetencije, naravno bez stvaranja ikakvog pritiska. Također bih želio susresti talijanske građane koji su se preselili u naš grad i čuti njihove potrebe, upoznati njihove jake strane: stvaranje zajednice za mene je od vitalne važnosti. Moj dugogodišnji san jest odabir “mjesta sjećanja” u gradu i njihovo isticanje predstavljanjem “nekadašnje Pule” ondje gdje su nekada djelovale trgovine ili popularne usluge, za što smatram nužnom suradnju s Turističkom zajednicom. Potrebno je zatim pokrenuti i proširiti i u Puli jedan “arhiv sjećanja”, bilježeći sjećanja naših sunarodnjaka, a tu će suradnja s pulskom Zajednicom Talijana biti neizostavna.
„Želio bih poboljšati povezanost između Pule i ostalih gradova regije. Osim toga, želio bih moći osnovati i ostaviti onima koji će me naslijediti Zakladu za umjetnost i kulturu: fond solidarnosti za umjetnike i intelektualce iz kojeg bi se moglo crpiti sredstva za pojedinačne i grupne projekte s ciljem obogaćivanja umjetničkog i kulturnog života Pule“
foto: Edna Strenja Jurcan
Ako budete izabrani, što biste učinili, kao građanin, a ne samo kao pripadnik zajednice, za dobrobit Pule?
Sumnjam da bih imao glasa u tom pitanju, ali ono što mi kao građaninu leži na srcu jest loša povezanost Pule s drugim gradovima regije: rijetki vlakovi (i tu se uistinu treba raditi na provedbi dvojezičnosti) koji su nažalost i malo popularni, te međugradske linije koje izumiru, a koje prometuju s jednog zapuštenog autobusnog kolodvora koji nije na razini našega grada. Ono što, međutim, smatram da mogu učiniti jest sljedeće: slijedom Zaklade za sport, uspješnog projekta dosadašnje gradske uprave, želio bih osnovati i ostaviti onima koji me naslijede Zakladu za umjetnost i kulturu: fond solidarnosti za umjetnike i intelektualce iz kojeg bi se mogla crpiti sredstva za pojedinačne i grupne projekte s ciljem obogaćivanja umjetničkog i kulturnog života Pule.
„Ono što želim poručiti biračima jest da izađu na birališta 18. svibnja i da glasaju i kao Talijani!“
Zašto bi birači trebali glasati upravo za vas?
Svima onima koji se osjećaju kao Talijani i koji glasaju kao Talijani želio bih prije svega poručiti da prenose talijanski jezik i naš dijalekt u svoje obitelji, da pohađaju naše ustanove, od vrtića do škola, od knjižnice do Zajednice, da koriste medije i usluge na talijanskom jeziku. To je za mene daleko važnije od bilo kakvog prijevoda na talijanski, bio on točan ili netočan. Moramo zajamčiti kontinuitet i svijest o pripadnosti ovom području, jer ovdje smo kući! Nemam nikakve propagandne poruke niti bombastične slogane za birače. Tko me poznaje, ili me cijeni ili me ne podnosi, i tu nema političke poruke koja bi mogla promijeniti te percepcije. Ono što želim poručiti biračima jest da izađu na birališta 18. svibnja i da glasaju i kao Talijani! Viva Pola!
