Istarska županija još uvijek ne želi odgovoriti na upite Istre24 o sumnjivoj javnoj nabavi za informacijski sustav uredskog poslovanja i sustava osiguranja kvalitete vrijednoj 1,6 milijuna kuna, dva milijuna s PDV-om (265.445 eura). Umjesto toga župan Boris Miletić u drugom mediju koji niti je pratio, niti prenosio ovaj slučaj, pokušava zastrašiti daljnje novinarsko propitkivanje krajnje dubioznog trošenja javnog novca i to riječima: „Pitanje koje se postavlja je zašto se vrši pritisak i je li to onda kazneno djelo?“.
Župan smatra da se pitanja ne bi smjela ni postavljati
Župan Boris Miletić podignuo je tako već ionako dovoljno visoku ljestvicu netransparentnosti. Ali eto, sada Istarsku županiju, očigledno, predstavlja i vodi čovjek koji novinarstvo izjednačava s kaznenim djelom, čovjek koji umjesto da odgovori na pitanja, smatra da se pitanja uopće ne bi trebala postavljati.
Podsjetimo, Istra24 je pisala da su se na natječaj raspisan lani u srpnju javile tri tvrtke: Splitska Swing Informatika i zagrebačke Cuspis i Senso-Is. Swing informatika je dala ponudu u visini od 1.588.951 kuna, Cuspis je taj isti posao procijenila na 1.109.706 kuna, a Senso-Is na 603.820 kuna. Županija je izabrala najskuplju ponudu, onu Swing informatike. No, tu je odluku Državna komisija za kontrolu postupka javne nabave (DKOM) poništila još u listopadu. To je Županiju, odnosno građane i građanke koštalo 50 tisuća kuna javnog novca.
Županija je potom angažirala zagrebačkog odvjetnika Romana Bihara i protiv DKOM-a podignula tužbu na Visokom upravnom sudu. Spor je, pisali smo nedavno, glatko izgubila. Koliko je platila poznatog odvjetnika samo je jedno od pitanja koje smo poslali na adresu Županije, a koje župan, da se zaključiti iz svega što je rekao, također smatra kaznenim djelom.
Miletić u mediju u kojem je odlučio govoriti o ovom slučaju kaže i da kriterij ekonomski najpovoljnije ponude koji je korišten u ovom procesu nema za odlučujući faktor u visini cijene, nego u stručnim referencama.
To nije točno. Županija je, podsjetimo dakle i to, skrojila dva kriterija pri odabiru ponude: iskustvo stručnjaka-voditelja projekta i cijenu, u omjeru 30 naspram 70 posto. No, s obzirom na to da je najjeftinija ponuda čak 62 posto jeftinija od najskuplje, Swing na ovom natječaju ionako ne bi mogao ili ne bi trebao moći odnijeti pobjedu. Da su, dakle, sve tri firme imale jednake reference, odlučivala bi cijena, ali prema svemu što je obrazložio DKOM reference Senso-Isa i Cuspisa nisu uzete u obzir.
Župan tvrdi da novinari vrše pritisak
No, župan potom u Glasu Istre navodi da su, koliko je njemu poznato, upravo reference bile razlog zbog kojeg je odabrana Swing informatika. Zanimljivo. Jer upravo je zbog referenci, DKOM poništio odluku o odabiru Swing informatike i to zato što Županija nije, dakle, uzela u obzir reference ostale dvije tvrtke, odnosno nije na jasan i pregledan način utvrdila ni obrazložila razloge zbog kojih smatra da Cuspis i Senso-Is ne udovoljavaju kriterijima.
Boris Miletić potom docira kako je sukladno članku 90. o javnoj nabavi važno naglasiti da je, i to citira kao da je pred sobom imao čitav dokument, postupak pregleda i ocjene ponuda tajni do donošenje odluke javnog naručitelja. Potom kaže: „Novinski članci u postupcima javne nabave u tijeku i njihovo komentiranje smatra se vršenjem pritiska na stručno povjerenstvo koje radi navedenu javnu nabavu“.
Rješenja DKOM-a, pa kasnije i suda, javni su podatak. Čitav postupak vidljiv je na Elektroničkom oglasniku javne nabave. I to s razlogom. Kako bi bio što transparentniji. To ne jamči da postupak neće biti namješten i da neće doći do pogodovanja, ali ipak omogućava jednu određenu razinu provjere 'izvana'. Kao što smo već pisali, neke od najvećih malverzacija putem javnih nabava napravljene na najtransparentniji mogući način.
Upravo smo proteklih dana svjedočili raspletu jedne takve, one u kojoj su bile uključene državna tajnica u tadašnjem Ministarstvu uprave Josipa Rimac i nekadašnja ministrica regionalnog razvoja i EU fondova Gabrijela Žalac, a kojom se namještao unosan posao za softver. I tu je javnu nabavu, podsjetimo, svojedobno srušio upravo DKOM.
Uostalom, javni naručitelj, odnosno Istarska županija već je donijela odluku, odabrala je Swing informatiku, samo je tu odluku poništio DKOM, koji je potom naložio da se odabir provede ponovno. Ovaj put na ispravan način. Kako je onda Istra24 na odabir u srpnju prošle godine utjecala s tekstovima iz siječnja ove godine ostaje - misterij.
Župan kaže da su novinari Istre24 moralni talog
Dakle, riječ je o javno dostupnim informacijama. Kao što bi trebale biti i one koje smo pitanjima pokušali saznati od Županije. Pitali smo ih, među ostalim, zašto insistiraju na tvrtki Swing informatika, koliko iznose odvjetnički i sudski troškovi za upravni spor, tko je odlučio da se taj spor pokrene, zašto je za odvjetnika izabran Roman Bihar, koje poslove Swing informatika ima ugovorene u Istarskoj županiji, koje programe, softwere održava i koliko to košta porezne obveznike.
U rijetko viđenom PR manevru u kojem župan u drugom listu odgovara na pitanja na koja je trebao odgovoriti našem portalu (iako, doduše, odgovara samo na ona koja mu pašu) najzanimljiviji je dio u kojem s „Nikad nisam niti bi mi ikad palo na pamet miješati se u posao i odluke Stručnog povjerenstva za javnu nabavu“ odgovara na pitanje je li Povjerenstvo izabralo Swing Informatiku jer je on to od njih tražilo. Mi ga, recimo, to uopće nismo pitali, niti smo to ni na koji način u našim tekstovima to sugerirali ili insinuirali. Njegovo nastojanje da sam nametne i odgovori na to pitanje govori samo za sebe.
Kasnije spominje i da su se u našim tekstovima vrijeđali službenici te da to nije novinarstvo nego klevetanje i moralni talog. Ni toga nema u našim člancima. U prijevodu, župan laže. Navedena su tek imena osoba iz stručnog povjerenstva u postupku javne nabave bez ikakvih komentara, opisa, insinuacija. Čiste činjenice. Napisat ćemo stoga ovdje, jer u prethodnim tekstovima nismo zato što smo čekali odgovore Županije, još jednu činjenicu, a to je da je voditelj Odsjeka za javnu nabavu, jedan od članova tog stručnog povjerenstva, Marko Ninković, suprug Miletićeve bivše stranačke kolegice i aktualne potpredsjednice Skupštine Istarske županije, koja je, o čemu smo također pisali, zaposlena u Talijanskoj uniji upravo novcima Županije, Tamare Brussich. Ninković je također i jedna od dvije osobe koje su izvršile pregled i ocjenu ponuda.
Župan je dao još jednu intrigantnu izjavu: „Nerijetko, otkada sam došao na čelo Županije, čujem komentare ljudi koji kažu da do sada takvu autonomiju u poslu nisu imali“. Dakle, nije teško za zaključiti da njegovi prethodnici poput Fabrizia Radina i Valtera Flega, a oba je birao on kao šef IDS-a, ali i Ivana Jakovčića, struci i službenicima u Istarskoj županiji nisu dopuštali autonomiju, interferirali su se u njihov posao, nametali svoju volju.
Sve što je Boris Miletić izrekao stane u dvije riječi: zastrašivanje i diverzija. Pritom nije odgovorio na najbitnija pitanja, niti se dotaknuo činjenice da je riječ o javnom novcu i da je Županija novi sustav informacijskog uredskog poslovanja trebala uvesti najkasnije do 1. siječnja.
