Detaljni uvid u Končarov posao u Burundiju odličan je za razumijevanje njegovog poslovnog modela: povezanost s lokalnim političarima često sklonim korupciji, ratovi s partnerima koji su mu omogućili ulazak u posao, brojni sudski procesi, nulta stopa realizacije, intimni odnos s novinarima,... Vlasti u Burundiju su Danku Končaru nedavno oduzele vrijednu koncesiju uz znakovito obrazloženje: Njegova je tvrtka imala za cilj ometati realizaciju projekta, a time i razvoj zemlje
Detaljni uvid u Končarov posao u Burundiju odličan je za razumijevanje njegovog poslovnog modela: povezanost s lokalnim političarima često sklonim korupciji, ratovi s partnerima koji su mu omogućili ulazak u posao, brojni sudski procesi, nulta stopa realizacije, intimni odnos s novinarima,... Vlasti u Burundiju su Danku Končaru nedavno oduzele vrijednu koncesiju uz znakovito obrazloženje: Njegova je tvrtka imala za cilj ometati realizaciju projekta, a time i razvoj zemlje
- Lakše je ulagati u Burundi nego u Hrvatsku, izjavio je u listopadu 2011. godine tada vrlo cijenjeni investitor Danko Končar. Bila je to prilično ponižavajuća izjava za predstavnike hrvatskih institucija na konferenciji „Invest in Croatia 2011.“.
-Moje su kompanije u Hrvatsku dosad uložile oko 200 milijuna eura, no sva ta ulaganja u ovom trenutku ne donose nikakve prihode, riječ je o dugoročnim ulaganjima, objasnio je Končar sudionicima konferencije.
Danas, nakon 11 godina, realizacija Končarovih investicija i dalje nije ni na horizontu, ali taj, sada već možemo ustvrditi, kontroverzni poduzetnik, i dalje ima veliko poštovanje političara na svim hrvatskim nivoima.
Domaći političari raznih boja, sojeva i opcija vrlo rijetko propitkuju tajnovitu pozadinu Končarevog kapitala. Ne zanima ih ni činjenica da je investitor, samo u Istri, tijekom 15 godina zauzeo stotine hektara najboljih zemljišta na kojima nije realizirao baš ništa, blokirajući bilo kakav razvoj na brojnim lokacijama.
Iako ga se diljem svijeta sumnjiči za pranje novca i poslovne prijevare, iako ga pojedine države kažnjavaju kaznama "teškim" stotine milijuna eura, u Lijepoj našoj Danko Končar je među političarima i dalje rado viđen gost.
Slično je godinama bilo i u Burundiju, jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta koja ima ogromne zalihe vrijednih metala poput nikla, zlata ili platine. Nakon 15 godina očigledne poduzetničke impotencije vlasti u Burundiju su prije nekoliko mjeseci Končaru oduzeli koncesiju na ultra vrijednom rudnom polju Musongati.
Vrijednost nekoliko tamošnjih - donedavno Končarovih - rudarskih nalazišta procjenjuje se na desetke, pa čak i stotine milijardi dolara.
Detaljni uvid u Končarov posao u Burundiju odličan je za razumijevanje njegovog poslovnog modela: povezanost s lokalnim političarima često sklonim korupciji, ratovi s partnerima koji su mu omogućili ulazak u posao, brojni sudski procesi, nulta stopa realizacije, intimni odnos s novinarima,...
Južnoafrički poduzetnici Hugh Brown i Jacobus Smith tražili su poduzetnika koji bi financirao istraživanje potencijalnih rudnika nikla i raznih plemenitih metala u regiji Musongati u Burundiju. Godine 2008. upoznali su Danka Končara.
Prema navodima iz tužbe koju su godinama protiv Končara vodili pred sudom na Britanskim djevičanskim otocima, Brown i Smith potom su pristupili tadašnjem predsjedniku Burundija Pierru Nkurunzizi posredstvom njegove prijateljice, Nigerijke Schole Adim.
Nkuruziza je zemljom upravljao manirom brutalnog diktatora koji je sasvim ukinuo ustav, demokraciju i vladavinu zakona, uz proganjanje, mučenje, pa i ubijanje oprobenih čelnika, novinara i boraca protiv korupcije. Za sklapanje posla to nije bio problem.
U Hong Kongu Končar osniva tvrtku Samancor HK u kojoj zadržava 80 posto udjela, 15 posto pripalo je tvrtki Isaiah Holdings u vlasništvu obitellji Adim, dok je 5 posto pripalo tvrtki Merlin SA u vlasništvu spomenutih južnoafričkih poduzetnika Browna i Smitha.
Pored 15-postotnog udjela u firmi koji su dobili kao nagradu za dogovaranje poslova u Burundiju, gospođa Adim i suprug dobili su i dodatnih 1,8 milijuna dolara za sređivanje dozvole za istraživanje rude. Dozvola je odobrena samo četiri dana nakon što su Adimovi dobili udio u Samancoru, a novac im je isplaćen oko Božića 2008. godine.
Nakon što je inicijalna studija koji su proveli Brown i Smith pokazala ogromne rezerve nikla i platine - pojavljaju se problemi. Najprije Adimovi, osobni prijatelji predsjednika Burundija, izjavljuju da više ne žele surađivati s Brownom i Smithom.
Kao rezultat toga, Končar dvojicu Južnoafrikanaca tijekom 2009. izbacuje iz firme. Bez previše emocija i, naravno, bez njihovih 5 posto udjela u Samancoru HK. Brown i Smith pokreću tužbu koju na koncu gube. U južnoafričkim medijima kasnije su tvrdili da na Britanskim Djevičanskim otocima nisu imali pravedno suđenje.
Tko gubi ima pravo da se ljuti, a Danko Končar bez donedavnih partnera nastavlja posao s predsjednikom Burundija i mijenja ime tvrtke u Burundi Mining Metalurgy ili, skraćeno, BMM.
Prilikom pregovora s Hypo Alpe Adria bankom 2010. godine o preuzimanju tvrtki AB Maris i Darija koje upravljaju projektima Barbariga i Dragonera, zagrebački advokat Anto Nobilo je u Končarevo ime klagenfurtskoj banci ponudio 80 milijuna eura.
Kako bi banka shvatila ozbiljnost Danka Končara Nobilo je, između ostalog, ukratko objasnio i njegov projekt u Burundiju.
-Kermas LTD posjeduje 80 posto udjela u tvrtki BMM International iz Hong Konga. Vlada Burundija izdala je tvrtki BMM u prosincu 2008. godine licencu za rudarska prava za nikl, kobalt i platiunu na tri polja: Musongati, Waga i Nyabikere. Na tim poljima garantirana je eksploatacija 300 milijuna tona rudače nikla što je ekvivalent pet milijuna tona nikla, napisao je Nobilo ističući da se radi o sljedećem velikom svjetskom nikl hit projektu.
Za razumijevanje tih brojki treba napomenuti da trenutno na svjetskom tržištu tona nikla košta 21.500 dolara, dok je prije samo nekoliko mjeseci bila je na razinama višim od 40 tisuća dolara. Po prosječnoj cijeni iz 2010. godine od 20 tisuća dolara vrijednost cjelokupnog projekta u Burundiju procjenjivala se na 100 milijardi dolara.
U pismu Hypo Alpe Adria banci 2010. godine Anto Nobilo je ustvrdio da Končar upravlja resursima vrijednim 3 milijarde dolara. Končar je nekoliko dana nakon spomenutog pisma kupio Barbarigu i Dragoneru, ali na njima ni nakon proteka punih 12 godina nije napravio - ništa.
Slično je bilo i u Burundiju.
Prema pisanju američkog geopolitičkog časopisa Foreign Policy Končarov biznis u Burundiju u članku „Kako je zapad izgubio Burundi?“ ocijenjen je kao dio rusko-kineskih geoposlovnih djelovanja.
Takav zapadnjački stav o Končaru nije zabilježen samo u Burundiju. Slično je ocijenjena i Končarova namjera preuzimanja ruskog brodogradilišta u Helsinkiju. Evo kako je finska javna televizija YLE izvijestila je o tom poslu: „Rusija, koja posjeduje Arctech Helsinki Shipyard, traži novog vlasnika zbog američkih sankcija. Potencijalni kupac je kontroverzni hrvatski milijuner Končar.“
U nastavku teksta Končara predstavljaju kao osobu od povjerenja ruskog poslovnog i državnog vrha, dok se transakcija oko finskog brodogradilišta tumačila kao očito zaobilaženje sankcija koje je svojedobno Zapad nametnuo Rusiji zbog aneksije Krima.
Končareve geopolitičke preference vidljive su i iz političkog djelovanja njegovog najdražeg političara i, kako sam kaže, bliskog prijatelja, Ivana Jakovčića koji se svojedobno, kao predsjednik Nadzornog odbora Končareve tvrtke Afarak, najoštrije protivio izgradnji LNG terminala na Krku.
Mediji su 2018. godine primijetili da Jakovčić agilno promovira rusku poziciju protivljenja gradnji terminala čija se strateška vrijednost tek danas može u potpunosti sagledati.
”Plutajući terminal temelji se na tehnologiji koja bi rezultirala time da u Kvarnerskom zaljevu izlovljavamo i serviramo škampe pune klora” tvrdio je tada u Europskom parlamentu Ivan Jakovčić.
Iako se u parlamentu deklarativno protivio režimu u Burundiju, kao članu Nadzornog odbora Končarove tvrtke tamošnja diktatura mu nije previše smetala. Finski su mediji upravo Afarakove poslove u Burundiju isticale kao očit primjer korupcije.
Vrijedi podsjetiti da je, kao zastupnik u Europskom parlamentu, Ivan Jakovčić u više navrata pokazivao izrazito prorusko ponašanje. Tako je u prosincu 2016. jedini od hrvatskih europarlamentaraca glasao protiv rezolucije o ruskoj propagandi. U siječnju 2017. u više se medijskih nastupa zalagao za ukidanje sankcija Rusiji.
Proruske energetske stavove pokazivao je i višekratnim tvrdnjama da Rosneftovu kupovinu Ine treba prihvatiti kao gotovu stvar.
-Izvjesno je da će Rusi biti vlasnici Ine. Europska komisija će zažmiriti, tvrdio je Jakovčić 2017. godine. Nekoliko dana kasnije američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Kohorst izjavio da Sjedinjene Države ne žele da INA-u kupi ruska kompanija.
- Bila bi to pogreška, upozorio je Kohorst.
Dijelom i zbog takvih izjava, kao i zbog poslova s Končarom, Jakovčić više nije izabran u Europski parlament. Štoviše, unatoč velikoj osobnoj želji nije bio ni kandidat IDS-a na izborima.
Sagledavanje geopolitičkog konteksta bitno je zbog razumijevanja promjene odnosa burundijske vlasti prema poslovima Danka Končara. Naime, 2020. godine, nakon 15 godina vlasti, predsjednika Nkurunzizu mijenja njegova desna ruka Evariste Ndayishimiye.
Iako je inicijalno govorio da će u svemu slijediti lik i djelo svog prethodnika, do promjene u političkom smjeru novog predsjednika Evariste dolazi nakon što Nkurunziza ubrzo umire u vrlo čudnim okolnostima.
Početkom ove godine Burundiju su nakon sedam godina ukinute sankcije zapadnih zemalja. Počele su se propitkivati i koncesije za rudarske tvrtke pod kontrolom ruskog i kineskog kapitala.
Dekretom predsjednika Evariste od 3. ožujka 2022. ukinuta je koncesija za rudnik u pokrajini Musongati Končarevoj tvrtki Burundi Mining Metallurgy International koja im je dodijeljena u lipnju 2014.
Generalni direktor Burundijskog ureda za rudnike i kamenolome (OBM), Didace Ntirampeba, objasnio je da Končareva tvrtka nije učinila ništa otkako je dobila dozvolu za rad. Štoviše, prema njegovim riječima, Končarevoj tvrtki je poslano nekoliko pisama, ali odgovor nikad nije stigao: “Što dokazuje da je ova tvrtka imala cilj ometati realizaciju projekta, a time i razvoj zemlje”.
Oporba u Burundiju od samog je početka ukazivala na koruptivne okolnosti prilikom dodjele koncesije Danku Končaru.
- Zanima nas kako su tvrtke BMM International i Kermas Limited odabrane za dobivanje dozvole za eksploataciju ležišta nikla Musongati. Tko im je bio konkurencija? Tko ih je izabrao i zašto? Gdje je objavljena ponuda, godinama se pitao Gabriel Rufyiri, vodeći borac protiv korupcije u Burundiju.
Članci koji propitkuju Končarev burundijski biznis godinama su objavljivani u brojnim afričkim medijima. Međutim, njegovi afrički poslovi u hrvatskim su medijima uglavnom ushićeno promovirani.
Končar je oduvijek volio novinare. Više se hrvatskih medijskih djelatnika nakon posjeta Končarovim industrijama u Africi u domovinu vraćalo inicirano Dankovim poslovnim evanđeljem.
Najviše se oduševio Krešimir Raguž. On je kao novinar Večernjeg lista otišao u Burundi pripremiti reportažu o Dankovim poslovima, a vratio se kao direktor tamošnjih Končarevih operacija.
Ipak, prije promjene zanimanja uspio je napisati tekst pod naslovom: Danko Končar rudare u Africi plaća 5-6 tisuća eura.
Evo par dojmljivih citata s početka članka.
-Posao je ovdje privilegij rezerviran za rijetke. Većina stanovnika Burundija živi u blatnim kućicama oko kojih imaju po nekoliko banana, zasađeno malo graha. I to je sve. Na ovakvim mjestima mogućnost rada smatra se darom s neba. Nakon što je tvrtka Danka Končara BMM prije tri godine dobila licenciju za istraživanje nalazišta nikla u Musongatiju, ono se pokazalo najvećim na svijetu i ondje je posao dobio velik broj ljudi iz okolnih sela, oduševljeno je 2011. opisivao Raguž.
Jedan od rudara, Erik Raphusha, hrvatskom se novinaru predstavio kao radnik na poslovima bušenja.
– Plaća? – Ovisi od mjeseca do mjeseca, ali recimo između 5 i 6 tisuća eura – odgovori mi ovaj div, čovjek najšireg osmijeha i najveće šake koje sam vidio u životu. Šest tisuća eura? Šest? Pa koliko onda ima njegov šef, prostrujalo mi je ljubomornom glavom. Gdje se prijavljuje, odmah sam se počeo raspitivati, napisao je Raguž u svom zadnjem članku za Večernji list.
Raspitivanje je očito urodilo plodom. Kolega Raguž se brzo prijavio gdje je trebalo i odmah dobio posao.
Nije poznato kakva je današnja sudbina direktora Raguža u Burundiju, ali je jasno da je koncesiju u Musongatiju preuzela tvrtka East African Region Project Group.
Oni su procijenili da je godišnja zarada na tom rudniku 1,5 milijardi dolara od čega su državi Burundi ponudili trećinu, odnosno godišnji iznos od 500 milijuna američkih dolara. Ili pet milijardi dolara tijekom deset godina.
Danko Končar uobičajeno nije bio dostupan za komentare o svojim poslovima u Burundiju. Nedavno je u lokalnim medijima za izostanak realizacije svojih istarskih projekata optužio državu. Iako je prije desetak godina tvrdio da je lakše ulagati u Burundiju, pokazalo se da hrvatske državne institucije imaju puno više strpljenja i razumijevanja za njegov poslovni model. Zasad.
Lake, veliki Trumpov pristaša ponavljala je njegove lažne tvrdnje o prijevari na izborima 2020., izgubila je utrku za guvernera u swing državi Arizoni 2022., a prethodno je bila voditeljica Foxa 10 sa sjedištem u Phoenixu
Danas Jakovčić govori to što govori, no prije više do 20 godina izjavio je ovo: "Točno je da sam podrum, septičku jamu i vodospremu u Svetom Jurju gradio bespravno" * Što je tih godina izjavio konzervator Ivan Matejčić, kada su u Jakovčićevo selo stigle grede iz porečke Biskupije u sklopu Eufrazijane
U utorak je cijena zrna arabice, koja čini većinu globalne proizvodnje, premašila 3.44 dolara po funti (0.45 kg), nakon što je ove godine skočila više od 80%, dok je kava sorte robusta poskupjela više od 60 posto, prenosi BBC
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
