Grad Vodnjan nezakonito je bez natječaja prodao Dragoneru Jug Mati Matiću iz Zagreba. U ime DORH-a tome se usprotivio tadašnji tužitelj Aleksandar Puh. Nezakonitu prodaju potom su utvrdili Općinski i Županijski sud u Puli i, na koncu, Vrhovni sud RH. Međutim, vodnjanski kumovi Vitasović i Pajić jači su od sudbine. Sudske presude nazvali su deklaratornim i s Matićem ponovno sklopili istu nagodbu i ponovno mu bez natječaja prodali 40.000 kvadrata uz more za mizernih 155.000 eura. Ionako slabovidno, istarsko pravosuđe tom je prilikom zatvorilo oba oka.
Grad Vodnjan nezakonito je bez natječaja prodao Dragoneru Jug Mati Matiću iz Zagreba. U ime DORH-a tome se usprotivio tadašnji tužitelj Aleksandar Puh. Nezakonitu prodaju potom su utvrdili Općinski i Županijski sud u Puli i, na koncu, Vrhovni sud RH. Međutim, vodnjanski kumovi Vitasović i Pajić jači su od sudbine. Sudske presude nazvali su deklaratornim i s Matićem ponovno sklopili istu nagodbu i ponovno mu bez natječaja prodali 40.000 kvadrata uz more za mizernih 155.000 eura. Ionako slabovidno, istarsko pravosuđe tom je prilikom zatvorilo oba oka.
Sjećate se priče o prodaji Dragonere? Tadašnja Općina Vodnjan na čelu s načelnicom Lidijom Delton prodala je priobalno područje između perojskog Portića i Barbarige porečkoj kompaniji Daria d.o.o. iza koje su, pokazalo se, stajali direktori Hypo Alpe Adria Banke iz Klagenfurta.
Nakon što je Glas Istre objavio niz članaka o tom poslu, policija i DORH proveli su istragu i utvrdili da je vodnjanska uprava budućim vlasnicima prodala zemlju uz obećanje urbanizacije. Iako se radi o očitoj kriminalnoj radnji, taj ugovor nikad nije poništen, već je za cijeli kriminal optužena i osuđena Lidija Delton.
Ona je 4 godine provela u ženskom zatvoru u Požegi, a bivši gradonačelnik Vodnjana Klaudio Vitasović do smrti ju je progonio pokušavajući naplatiti 40 milijuna kuna za koje je Delton oštetila svoj grad. Pritom je i DORH-u i sudu bilo jasno da nije Lidija ta koja je profitirala od spomenutog kriminala, ali bilo je potrebno žrtveno janje čije će kažnjavanje prikriti prave kriminalce. Oni koji su na Dragoneri Sjever profitirali i dan-danas su prejaki za istarsko pravosuđe.
Ukratko, fasovala je Lidija, a Grad Vodnjan, ni ranije Vitasović a, eto, već dvije godine ni Edi Pastrovicchio, ne traže poništenje ugovora kojima su stanovnici Vodnjana brutalno oštećeni.
Područje Dragonere Sjever je, paralelno sa suđenjem Deltonki, od banke kupio Danko Končar koji na tom području ni nakon 15 godina nije realizirao nijedan projekt. Končarevom kupnjom vraćen je kredit Hypo Alpe Adria banci tako da su se nekadašnji direktori, Kulterer i Striedinger, izvukli iz svoje najopasnije afere.
Istra24 ovih je dana dobila uvid u nekoliko sudskih procesa koji su se godinama vodili za područje Dragonera Jug, nekoliko hektara zemljišta koje graniči s današnjim Končarevim posjedom, a koji su prodani i urbanizirani u isto vrijeme kad i područje zbog kojeg je Delton završila u zatvoru.
Ti su sudski procesi vrlo indikativni jer pokazuju dvostruka mjerila istarskog pravosuđa i, posebice, prevrtljivost istarskog državnog odvjetništva.
Za razliku od Končareve Dragonere Sjever gdje DORH nikad nije zatražio poništenje kriminalnog kupoprodajnog ugovora, na Dragoneri Jug ugovor je na zahtjev DORH-a - pravomoćno poništen.
Ta je pravomoćna presuda važila za sve, ali ne i za vodnjanske kumove.
Nakon niza članaka koje je u Glasu Istre objavio potpisani novinar pulski Općinski državni odvjetnik Aleksandar Puh koncem 2003. godine pokreće tužbu protiv Grada Vodnjana, bračnog para Matić iz Zagreba, Željka Kopića iz Pule, tvrtke Elisabeth iz Vižinade i političke stranke SDP sa adresom na zagrebačkom Iblerovom trgu 9.
Puh je u tužbi ustvrdio da je Grad Vodnjan 1999. Mati Matiću (nije istoimeni odvjetnik) prodao 40.000 četvornih metara priobalja za 310.000 tadašnjih njemačkih maraka. (oko 150.000 eura). Zemlja je potom urbanizirana a Matić je potom 30.000 kvadrata za 1.500.000 eura prodao tvrtki Elisabeth u vlasništvu poznatog austrijskog ginekologa Alfreda Kolblingera.
Tužitelj Puh ustvrdio je da Grad Vodnjan za prijenos nekretnina nije proveo javni natječaj već je nekretninu prodao neposrednom pogodbom. Puh je tu prodaju ocijenio nezakonitom i zatražio poništenje kupoprodajnog ugovora, kao i svih kasnijih ugovora kojima se zemlja isparcelirala i preprodala.
Tuženike u ovom postupku je u narednih desetak godina zastupala istarska i zagrebačka odvjetnička elita.
Grad Vodnjan u procesu je zastupao Goran Pajić koji je ustvrdio da je do prijenosa vlasništva došlo sudskom nagodbom, dakle u sudskom postupku, te da je sve bilo u skladu sa zakonom.
Matu Matića zastupao je poznati zagrebački odvjetnik Ante Madunić koji je objasnio da je politička stranka SDP imala potraživanja prema Općini Vodnjan vezano za ulaganja za nekadašnju političku školu u Fažani.
SDP je svoja potraživanja prenio na Matu Matića pa su zajedno vodili proces u kojem su tražili obeštećenje od tadašnje Općina Vodnjan. Zanimljivo je da je potraživanje sa SDP-a na Matu Matića preneseno 5 dana prije dogovorene nagodbe.
Sudskom nagodbom nekretnine u Dragoneri Jug predane su Matiću koji ih je onda isparcelirao i prodao. Madunić je ustvrdio da je sudska nagodba legalan zakonski okvir za prijenos vlasništva i predložio odbacivanje Puhove tužbe.
U svom podnesku Željko Kopić, inače suprug javne bilježnice Nansi Kopić koji je od Matića također kupio zemlju, cijelom slučaju dao je snažnu političku konotaciju ustvrdivši da je do tužbe došlo nakon što je SDP izgubio izbore 2003. godine.
-Prilično depresivno, napisao je Kopić u podnesku i posredstvom odvjetnika Slobodana Simića zatražio odbacivanje tužbe.
Isto je zatražio i odvjetnik tvrtke Elisabeth iz Vižinade - Nedib Toromanović.
Sutkinja Mirna Frančišković u ožujku 2004. godine odbacuje podneske tuženika i odmah zakazuje glavnu raspravu. Iz zapisnika je vidljivo prisustvo na raspravi i potpisanog novinara.
U međuvremenu se u postupak uključuje SDP koje zastupaju pulski odvjetnici Oria i Damir Debeljuh iz Pule. Oni u svom dopisu još detaljnije elaboriraju slučaj. Tako saznajemo da je nekadašnji Savez komunista ulagao u Vilu San Lorenzo te mu je spomenuto ulaganje priznato od Grada Pule koji je tada ušao u posjed vile. Vilu i obaveze potom preuzima Općina Vodnjan te se o ulaganjima vode tri vještačenja.
Inače, Vila san Lorenzo danas je u vlasništvu Plinia Cucurina.
Na završnoj raspravi koncem lipnja 2004. sutkinja Mirna Frančišković donosi presudu kojom je ništetnom proglasila sudsku nagodbu, ali ne i kasnije preprodaju zemlje.
Sutkinja je smatrala da je novi kupci postali vlasnici u dobroj vjeri i temeljem povjerenja u zemljišne knjige.
Na sudsku presude žale se svi. Tužitelj Puh na spomenuto ozakonjenje kasnije preprodaje, a odvjetnici prva dva tuženika na poništenje sudske nagodbe. Slučaj odlazi na drugi stupanj – Županijski sud u Puli.
Drugostupanjski sud pod predsjedanjem Bruna Frankovića koncem 2007. potvrdio je dio presude o ništetnosti sudske nagodbe, te poništio dio presude u kojima je novim kupcima priznalo pravo na kupovinu u dobroj vjeri i taj dio vratio na prvi stupanj.
U tom je trenutku poništenje sudske nagodbe bilo pravomoćno. Kupoprodajni posao između Vodnjana i Matića proglašen je nezakonitim i ništetnim.
Ante Madunić 2008. godine u ime Mate Matića traži reviziju presude Županijskog suda pa slučaj završava na trećem stupnju, na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
Vlasnik tvrtke Elisabeth - Austrijanac Kolblinger - u tom trenutku deset godina čeka na raspolaganje svojom skupo plaćenom imovinom. (Mali spojler: čeka i danas, nakon dvadeset godina).
Vrhovni sud čijim je vijećem predsjedavala Katarina Buljan odbija reviziju uz obrazloženje da je sudska nagodba iz 1999. potpuno nezakonita.
Nezakonitu prodaju su, dakle, utvrdili Općinski sud u Puli, Županijski sud u Puli i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Pravno gledano, sudska nagodba bila je nezakonita. Međutim...
Slučaj se 2012. vraćen na prvi stupanj radi rješavanja promjena vlasništva koje su uslijedile nakon sudske nagodbe. DORH zastupa Vedran Rubelj a zastupnici tuženika predaju troškovnike koji se sveukupno penju do cifre od 100.000 eura.
Za razliku od prijašnjeg, ovaj postupak se vodio bez medijskih reflektora.
Ovaj put sutkinja Mirna Mačešić Biscuoli, a suprotno odluci Županijskog suda, utvrđuje da su tvrtka Elisabeth i Željko Kopić kupovali u dobroj vjeri iako je, utvrdila je sutkinja, prodavatelj Mate Matić u trenutku prodaje imao status neistinitog vlasnika.
Sutkinja je, osim toga, odlučujući o uspostavi ranijeg zemljišno-knjižnog stanja, ustvrdila i da je Općinsko državno odvjetništvo zastupalo Republiku Hrvatsku a ne Grad Vodnjan, koji se, by the way, čitavo vrijeme protivio argumentima tužiteljstva i povratu svoje nezakonito otuđene imovine.
Prevedeno, DORH želi da se zemlja vrati Gradu Vodnjanu, ali Pajić i Vitasović to ne žele tako da DORH nema koga zastupati!
Sutkinja se doista i zapitala čije interese zapravo zastupa tužiteljstvo, te, zbog nedostatka pravne legitomacije, donijela odluku i naložila DORH-u da odvjetnicima tuženika plati sto tisuća eura troškova.
- Eventualno pitanje odgovornosti sudionika nagodbe jest pitanje za neki drugi postupak, mudro je ustvrdila sutkinja. Taj se drugi postupak nikad nije dogodio.
Tužitelj Rubelj se na tu odluku najprije žalio a onda, u veljači 2014. godine, odustaje od tužbe u dijelu kojim se traži ništetnost ugovora sklopljenih nakon nagodbe.
Njegov prethodnik Puh u međuvremenu je prešao u odvjetnike a kasnije mu se u uredu pridružio i sam Rubelj.
Problem se na koncu rješava tako što Klaudio Vitasović i Goran Pajić 2014. godine, 15 godina nakon prve nagodbe, sklapuju novu nagodbu sa SDP-om i Matom Matićem pod istim uvjetima. 40.000 kvadrata najboljeg građevinskog zemljišta uz more ponovno je - bez natječaja - prodano za 155.000 eura.
Nova nagodba je sklopljena iako je su Općinski sud u Puli, Županijski sud u Puli i Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdili da je prvotna sudska nagodba nezakonita i da se zemlja može prodati samo putem javnog natječaja.
Zemlja na Dragoneri je ponovno prodana nezakonito, ovaj put uz podršku DORH-a čiji su tužitelji ignorirali deset godina skupog sudskog postupka i tri presude na različitim instancama.
Kao što smo pisali, Vitasović i Pajić organizirali su potom potpuno dirigirani natječaj kojim se Austrijancima iz tvrtke Elisabeth prije 3 godine prodalo dodatnih 3.000 kvadrata priobalja po bagatelnoj cijeni od 30 eura.
Tom je prilikom prodana i lokva, odnosno izvor koji se na toj lokaciji koristi već 2.000 godina. Da se prodaja ubrza, Grad Vodnjan zasuo je lokvu s oko tisuću kubika građevinskog otpada.
Ta gomila građevinske šute simbolični je spomenik istarskom pravosuđu.
Kada smo prošle godine pitali Županijsko državno odvjetništvo zašto ne ponište kupoprodajni ugovor za Dragoneru Sjever, zbog čijeg je potpisivanja pravomoćno osuđena Lidija Delton, dobili smo sljedeći odgovor:
- U svezi navedenog kupoprodajnog ugovora za koji pitate, i dalje se razmatraju sva složena činjenično-pravna pitanja radi donošenja pravilne državnoodvjetničke odluke, napisao nam je zamjenik županijskog državnog odvjetnika Mirko Grujić.
Kao što smo pisali, zakon je jasan. Ugovor sklopljen protivno zakonu - ništetan je! Ipak, DORH ta složena pitanja razmatra i deset godina nakon pravomoćno utvrđenog bezakonja.
Za razliku od tvrtke Elisabeth i Željka Kopića na Dragoneri Jug, Danko Končar je, nakon nekoliko upozorenja svojih odvjetnika, prilikom kupovine jako dobro znao da na Dragoneri Sjever postoji mogućnost poništenja kupoprodajnog ugovora.
Zaključno, ono što je zajedničko Dragoneri Sjever i Dragoneri Jug veliki je šamar hrvatskoj pravnoj državi.
U oba slučaja zemlja je prodana ispod cijene i potom urbanizirana; u oba slučaja pravosuđe je utvrdilo nezakonitosti; u oba slučaja Grad Vodnjan ne želi zatražiti povrat svoje nezakonito prodane imovine; u oba slučaja na terenu nije zabijena nijedna lopata.
Poznati austrijski ginekolog Alfred Kolblinger već 21 godinu čeka na zeleno svjetlo za svoju investiciju. Osoba po kojoj je njegova tvrtka dobila ime u međuvremenu je - umrla.
Danas Jakovčić govori to što govori, no prije više do 20 godina izjavio je ovo: "Točno je da sam podrum, septičku jamu i vodospremu u Svetom Jurju gradio bespravno" * Što je tih godina izjavio konzervator Ivan Matejčić, kada su u Jakovčićevo selo stigle grede iz porečke Biskupije u sklopu Eufrazijane
Podaci policije su potvrdili ono što je svaka razumna osoba mogla i sama zaključiti: radnici iz Indije, Bangladeša, Nepala i Filipina, koje su mnogi upoznali kao vrijedne i poštene radnike, ove godine u Puli nisu počinili nijedno kazneno djelo * Sutra: Analizirali smo policijsku statistiku vezano za slučajeve silovanja u Puli. U većini slučajeva žrtva poznaje nasilnika * U sutrašnjem intervjuu za Istru24 saborska zastupnica Dušica Radojčić govori o planovima za predstojeće lokalne izbore, ali i otkriva kako će Možemo! osim Pule i Pazina na izbore izaći i u još nekim istarskim gradovima
I aktualna zamjenica gradonačelnika, Federika Mohorović Čekada, kandidarana je za novi mandat
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
